Frontmen benda Žarko Kovačević: I Dalmatinci su zaraženi SARS-om

Ako je suditi prema prošlogodišnjem koncertu beogradskog benda SARS u zadarskom Arsenalu, i ovog petka 13og očekujemo vrhunsku energiju, jer oni će iznijeti najbolje od sebe – "Buđav lebac", "Perspektivu", "Lutku", "To rade", "Debeli lad", "Klinku", "Rakiju, "Ti, ti, ti", "Dane brojim", "Ratujemo ti i ja"... Po mnogočemu je ovih sedam glazbenika posebno, od samog naziva grupe, načina na koji "izbacuju" singlove te satiričnih tekstova u kojima progovaraju o društvenim tabuima. SARS je Hrvatsku neobjašnjivo osvojio prije nego svoju zemlju, a kada je zaraza njihovom glazbenom fuzijom krenula, raspršila se regijom. Njihov frontmen Žarko Kovačević kazivao nam je uoči zadarskoga koncerta tko je kakav u bendu, što ga na Balkanu najviše smeta, što Joe Satriani o njima misli te ponešto o novoj pjesmi i planovima.

Ima neka tajna veza, vrlo jaka poveznica između SARS-a i hrvatske publike, posebice one zagrebačke, za koju ste rekli da je stroga i da pred njom nema foliranja. U petak nastupate u Zadru i nije vam prvi put. Jesu li i Dalmatinci zaraženi SARS-om?
– Definitivno. Imali smo dosta nastupa u Dalmaciji na kojima smo imali priliku vidjeti da publika itekako voli ovo što radimo. U Zadru smo prošle godine imali fantastičan koncert u rasprodanom Arsenalu, gdje je sve pucalo od pozitivne energije i euforije.

Jedan ste od rijetkih bendova koji je odlučio sve svoje albume staviti na free download pa ih svatko može skinuti s interneta, a vi od toga nemate nikakve zarade. Zašto?
– Iako smo se odavno odlučili zanemariti eventualnu zaradu od prodaje albuma i da naše pjesme okačimo za besplatno preuzimanje na našem sajtu, u međuvremenu su se stvari u muzičkoj industriji drastično promijenile i prilagodile digitalnom dobu. Danas imate različite platforme za streaming muzike, gdje mi kao bend imamo zaradu od takve vrste distribucije. Iako sada imamo neke prihode od toga, besplatno preuzimanje naših albuma pokazalo se kao sjajan potez jer je naša muzika uspjela doći vrlo brzo do mnogo ljudi, pa nam se tako pružila mogućnost da napravimo veliki broj koncerata po cijeloj regiji.

Vaš šesti studijski album naziva "Posljednji album" iz 2016. godine zaista to i jest. Od sada izbacujete samo singlove. Zašto?
– Kako se često događalo da neke pjesme, koje su nam bile vrlo drage, ne dobiju dovoljno prostora u odnosu na ostale s albuma, odlučili smo se da od sada izdajemo samo singlove i na taj način kontroliramo što će i u kojoj meri biti u fokusu publike.

Tko je "kriv" za "Svježe amputiranu ruku Satrianija", možete li nam, za one koji ne znaju, prepričati dan kad je ime benda nastalo? Je li istina da je američki gitarist Satriani čuo za to ime i da mu se baš svidjelo?
– Za naziv je krivo previše popijenog piva nakon jedne od proba, kada se odlučivalo o imenu benda. Joe je nastupao u Beogradu i krenula je filozofska rasprava o tome što je najbitnije za dobro sviranje gitare, je li to mozak ili motorika prstiju. Tadašnjem basistu je sinula ideja da amputiramo ruku Satrianija i da je prišijemo gitaristu da vidimo hoće li bolje svirati gitaru njegovom rukom. I tako se rodila ideja za naziv benda. Prije nekoliko godina je Joe konačno saznao da je njegova ruka oformila bend i izrazio je želju da dobije neki merch i albume kako bi preslušao naše pjesme.

Pjesmu "Lutka" mladenci često odabiru za prvi ples na vjenčanjima. Odabiru li je često i za prosidbe na vašim koncertima? "Lutka" je sada već kultna...
– Događalo se na koncertima da prisustvujemo prosidbama u publici i ti trenuci su zaista posebni. Mada nikada nismo ni pomišljali da bi "Lutka" mogla postati toliko popularna i da je mladenci širom Balkana biraju kao pjesmu za prvi ples.

Kako biste jednom riječju opisali sve članove benda; kakav je Žarko Kovačević (vokal), Aleksandar Luković (gitara), Sanja Lalić (prateći vokal), Nenad Đorđević (bas-gitara,) Boris Tasev (klavijature, harmonika), Tihomir Hinić (bubnjevi), Nebojša Pavlović (truba)?
– Nije nas lako opisati jednom riječju, pa ću reći prvo što mi padne na pamet... Žarko – sanjar, Aleksandar – ozbiljan, Sanja – osjećajna, Nenad – uredan, Boris – metalac, Tihomir – slobodan, Nebojša – profesor.

Prokleti Balkan vječna nam je inspiracija, jednom ste to rekli. Što vam trenutačno najviše smeta u pogledu političke situacije na prostoru bivše Jugoslavije?
– Najviše mi smeta... politika. Nakon toga mi najviše smetaju ljudi koji se lože na budalaštine koje im serviraju političari.

Koje pjesme najviše volite izvoditi pred publikom?
– Nemam određene favorite, to su uglavnom pjesme na kojima publika da sve od sebe da nas podrži i pjeva uglas zajedno s nama.

Nedavno ste objavili novu pjesmu "Ljubav umire". Je li poanta njezina teksta da ljubav ponekad umire, ali da ipak – uvijek vrijedi?
– Poanta pjesme je da se treba boriti i truditi oko ljubavi kako bi ona jačala i trajala. Ali ako joj nije suđeno, onda je bolje da umre, kako bi se ponovo rodila u nekom drugom obliku.

Sutra ste u Zadru, u Arsenalu, a gdje nakon toga?
– Očekuje nas veliki broj koncerata, a prva stanica nakon Zadra jest mini turneja po Njemačkoj, u gradovima u kojima još nismo imali priliku svirati. Nakon toga dolazimo u Umag, pa u Samobor i tim koncertom završavamo ovaj mjesec.