Romana Lasan (37) ima, izgleda, čarobnu formulu koju vjerojatno sve žene ovoga svijeta priželjkuju – da jedu što god žele, a da pritom ostanu na istoj kilaži. Sigurno vas zanima kako joj to već neko vrijeme uspijeva. Magična formula zove se "powerlifting", Romanin novi sportski poziv.
U Hrvatskoj je "powerlifting" relativno mlada sportska disciplina koja se razvila iz kombinacije klasičnog dizanja utega i bodybuildinga. "Powerlifting" je sport snage koji sadrži tri pokušaja podizanja maksimalne težine u tri discipline: "bench press" (potisak s klupe), "deadlift" (mrtvo dizanje) i čučanj.
Težine koje Romana na treninzima i natjecanjima podiže doista su nevjerojatne. Ona ima oko 70 kilograma, a 120 podigne kao od šale. No, da bi se podiglo takvu težinu, potrebno je dosta rada i truda, pogotovo kad se "powerliftom" počneš baviti onako usput. Zašto usput? Zbog toga što se Romana "powerliftingom" počela baviti kako bi dodatno napredovala u boksu, sportu na koji se "zakačila" u tridesetima i u kojem je 2012. osvojila titulu državne prvakinje. I zbog toga je, kao reprezentativka Hrvatske, zasluženo sudjelovala na svjetskom prvenstvu u Kini.
– Nikad se nisam ozbiljno uhvatila ukoštac s "powerliftingom", sve do lani. Prošle godine u kolovozu počela sam redovito trenirati, iako moram priznati kako mi posao oduzima dosta vremena – kaže Romana, koja je inače arhitektica, pa se šali kako između projektiranja i legalizacija ubaci trening "dizanja utega".
– Kilaže koje sam podizala u početku sada su mi zaista smiješne. U "bench pressu" sam dizala 25, u čučnju 45, a u mrtvom dizanju 60 kilograma – govori Romana, koja sada te težine može podignuti jednom rukom. Nakon samo godine dana treninga u "bench pressu" podiže 50 kilograma, 100 u čučnju i 120 u mrtvom dizanju, a nada se da će na sljedećem natjecanju sredinom lipnja u Vrbovcu dignuti još i više.
– "Powerlifting" je sport u kojem se izrazito cijeni strpljivost. Pomak se ne vidi tako lako, ali onda ti se dogodi da jednog dana na treningu digneš više nego što možeš zamisliti – govori Romana, objašnjavajući kako zapravo izgleda jedan njezin trening u "Powerlift klubu Behemont" u Zadru.
– Treniram svaki drugi dan, a moj trener Tomislav Ivandić sastavlja mi treninge za cijeli mjesec. U početku se zagrijem, onda kombiniram dizanja, jedan put radim čučanj i "bench press", a drugi put mrtvo dizanje i "bench press" – govori Romana, dodajući kako treninzi znaju trajati od jedan do dva sata ovisno o njihovoj složenosti i težini.
– Prije natjecanja radim treninge s manjim težinama kako se ne bih puno umarala i kako bih bila što spremnija za natjecanje. Tako se uvijek iznenadiš na natjecanju jer podigneš težine o kojima si prije samo sanjao – kaže Romana, koja u početku natjecanja prijavljuje težine za koje zna da će ih sigurno podići, a onda, kako natjecanje odmiče, pomalo kalkulira.
– Uvijek gledaš koliko je netko na prijašnjim serijama dignuo, pa onda kalkuliraš kako se ni ti ne bi preforsirao. Sada se pripremam za natjecanje u Vrbovcu, pa ćemo vidjeti kakvi će tamo rezultati biti – kaže Romana. Nada se da bi na državnom prvenstvu koje će se održati u studenom, nakon prošlogodišnjeg trećeg mjesta, ove godine mogla zasjesti na tron.
– Nadam se da ću u čučnju podići deset kila više, u "bench pressu" pet, a u "dead liftu" deset više, pa ćemo vidjeti… – prognozira Romana sa smiješkom, a za sve one koji bi se željeli baviti "powerliftingom" ima upozorenje.
– Ništa nemojte sami započinjati! Potrebno je imati stručno vodstvo. Važno je imati trenera i slušati svoje tijelo, a ne ga forsirati – upozorava Romana, za koju je "powerlifting" odličan sport jer se njime mogu baviti ljudi od 7 do 77 godina.
– Ovo je drugačija vrsta sporta jer se zapravo natječeš sam sa sobom. Koliko u njega uložiš, toliko ćeš i dobiti. Ali moraš slušati svoje tijelo i svoje mogućnosti. "Powerlifting" nije znanost, ali zahtijeva disciplinu i posvećenost. Samo tako možete u njemu uživati... – kaže Romana, podigne 120 kila u čučnju i zadovoljno se osmjehne.