U ljetnim mjesecima većina poznatih nogometaša, pa tako i hrvatskih, je na odmoru u pravilu na nekim egzotičnim destinacijama. Izuzev HNL-ovaca koji već gutaju kilometre na pripremama. Ovaj je na jahti tamo, onaj je u Dubrovniku. A one baš najveće, globalne nogometne zvijezde su na Karibima, Maldivima...
S druge strane hrvatski reprezentativac Martin Erlić (25) je u nekom svom filmu. Svatko ima svoje gušte, a stoper talijanskog Sassuola od svojih ne odustaje. Dok su drugi većinom na nekim luksuznim, ‘in’ destinacijama, nogometaš koji je odradio svih 120 minuta finala Lige nacija sa Španjolskom u Rotterdamu je u svom Tinju, malom mjestu u zadarskom zaleđu između Biograda i Benkovca. U pauzi između dvije sezone Erlić je sa svojom obitelji, između ostalog pomaže i u nekim tamo i generalno u Dalmacije za ovo doba godine posve uobičajenim poljoprivrednim radovima. Druga je stvar što javnost pada po podu kad vidi uspješnog nogometaša da je zasukao rukave, uzeo motiku u ruke...
- To je ono što meni fali, biti sa svojom familijom. Svugdje je lijepo, ali u Hrvatskoj je najljepše. Želim uživati sa svojom obitelji, u svom malom mistu. Ima vremena za uživanje u drugim mjestima. Tu mi je cijela obitelj, roditelji, braća, baba, did..., svi osim sestre koja je u Rijeci – priča nam Erlić.
’Fali mi familija, peka, riba s gradela...’
Ono što se kaže, ‘ko ovo more platit.
- Bacimo na buće, odigramo neki termin na mali nogomet. Doduše, više je tu igrača stokilaša, ali to nije važno. Bitno je druženje, da se vidimo, smijemo. Skupi nas se dvadesetak. Volim sve što voli svaki Dalmatinac. Fali mi kad se radi peka, kad se baci riba na gradele... Svi oni koji su tu stalno to mogu raditi tijekom cijele godine, ja to mogu samo ovih dvadesetak dana koliko sam ovdje na odmoru do početka priprema za novu sezonu – iskreno će Erlić.
Doduše, inicijalni planovi su bili dijelom malo drugačiji, ali neće se buniti na to kako je na koncu ispalo.
- Trebao sam s prijateljem na Sardiniju, ali je nešto iskrsnulo pa je to otpalo.
A kad je već doma, kao pravi sin na odmoru ne odmara, već kad treba da ruke za bilo što.
’Ne glumim, nije mi problem vaditi krumpire’
- Moji imaju mrkvu, ciklu, krumpire, masline, maraške... Kažu mi da odmaram, mama mi to govori, ali kada imam vremena ništa ni nije teško. Zašto bi mi i bilo teško? Meni je vađenje krumpira nešto sasvim normalno. Pa da nisam uspio kao nogometaš, vjerojatno bih se time i bavio. A ljudima valjda ispada kao da radim ne znam što. Nije to ništa ciljano, da ispadne tako kao da ja tu nešto radim, jednostavno volim pomoći svojima – otvoreno će Erlić.
Onome tko to voli, taj rad je i svojevrstan odmor za glavu.
- Tu bude šale, zabave, priča se... Vrime brzo prođe.
A vjerojatno te onda pred polazak za Italiju tvoji nakrcaju domaćom spizom, da ti se nađe tamo?
- To mater uvijek spremni, ali sad ne mogu ništa ponijeti zbog toga što prvo idem na pripreme s klubom, u Alpe, u Tirol. Ali ponijet ću kada se vratim s priprema, bit ću opet tu par dana.
Vratimo se mi nogometu, Ligi nacija. Osvojenim srebrom na završnici Lige nacija, a nakon bronce na Svjetskom prvenstvu u Kataru, nastavili ste niz velikih rezultata?
- Poslije poraza u finalu od Španjolske bili smo tužni i razočarani, ali svjesni smo da smo napravili veliki rezultat. Normalno je da svatko tko uđe u finale želi zlato. Za nas mlađe možda će i biti vremena. Žao mi je prije svih onih iskusnijih, Modrića, Perišića, Brozovića, Kovačića... Zbog njih mi je najviše žao što nismo napokon osvojili zlato.
’Atmosfera u Rotterdamu je pokazala kakvi smo mi ljudi’
Pamtit će se posebno atmosfera na tribinama u Rotterdamu, pogotovo na finalu sa Španjolskom?
- Svi kažu da se ne pamti takva atmosfera na utakmicama reprezentacije. Bilo je fantastično. Na finalu je bilo preko 30 tisuća naših navijača. Ostao sam šokiran, ali to sve govori kakvi smo mi ovdje ljudi. Već smo pri dolasku na stadion vidjeli mnoštvo naših navijača. Osjećali smo se kao doma.
Gotovo da ste rezultatima razmazili hrvatsku javnost? Sada treba kroz kvalifikacije izboriti Euro u Njemačkoj iduće godine gdje će biti još veći broj hrvatskih navijača i još veća ‘ludnica’ jer tamo je i veći broj Hrvata koji tu žive i rade?
- U zadnjih pet godina Hrvatska ima fantastične rezultate, to sve govori o našoj kvaliteti. Imamo sada i kvalifikacije za Euro koje treba odraditi na pravom nivou pa će biti opet prilike za dobru atmosferu.
Hrvatska javnost s velikim nestrpljenjem iščekuje odluku kapetana Luke Modrića hoće li nastaviti igrati za reprezentaciju u tim kvalifikacijama?
’Nadam se da ćemo još uživati u Lukinim čarolijama’
- Nevjerojatno je što je on sve napravio za reprezentaciju. Luka će donijeti najbolju odluku. Što god odlučio, to treba poštivati, ali nadam se da ćemo još uživati u njegovim čarolijama. On je čudo, u tim godinama igra na tako vrhunskom nivou i izgleda kao neki dječak! Brojke i trofeji govore sve o njemu.
A čeka se i rasplet slučaja Marka Livaje koji se nakon incidenta i uvreda navijača na treningu na Rujevici povukao sa završnice Lige nacija?
- Livaja je najbolji igrač HNL-a, odličan igrač i osoba. Da netko tako vrijeđa reprezentativca... Nadam se da se takvo nešto neće ponavljati u budućnosti.
Debitirao si za reprezentaciju prije nešto više od godinu dana na punom Poljudu, svom Poljudu. Naime, navijač si Hajduka?
- Od toga je već prošlo godinu dana, dolaze nove utakmice i dokazivanja. Drago mi je da sam tada i kasnije odigrao dobro, da izbornik smatra da na mene može računati, a ja ću i dalje činiti sve da se i dalje dokazujem.
’Hajduk mi je dječački san’
Kako gledaš na izglede Hajduka u novoj sezoni?
- Pratim sve. Nova sezona i nova vjera. Kao navijač se uvijek nadaš da će Hajduk što bolje krenuti u sezonu. Najvažniji je dobar start.
Cijela Dalmacija iščekuje povratak Ivana Perišića u Hajduk već neko vrijeme. Planiraš li i ti jednom zaigrati za Hajduk, naravno kada za to dođe vrime, možda u nekoj kasnijoj fazi karijere?
- Sigurno da mi je dječački san jednog dana nositi dres Hajduka, ali sada sam u Sassuolu i maksimalno sam fokusiran na svoj sadašnji klub. No, nadam se da će biti prilike za zaigram za Hajduk, da će se stvari tako posložiti i da će mi zdravlje to dopustiti – poželio je Erlić.
