Nakon hitova "Ludilo brale" i "Ae", Luka Nižetić izbacio je i novu pjesmu "Ka more je život". Publika je zavoljela na prvo slušanja, a Luka je proglasio možda i pjesmom karijere. U uho ulazi momentalno, a stihovi su takvi da će na mnoge djelovati pokretački... Koliko se Luka u njoj prepoznaje i kako uspjeva, "crne misli potaracat", kako izgleda njegov životni ritam u ovo čudno vrijeme i hoće li dozvolit da mu korona ukrade Božić...
- Rijetki su trenuci kada ti se dogodi pjesma, kao što je "Ka more je život". Prvi put sam ju u demo verziji poslušao ovog ljeta i jednostavno me preplavila neka enormna sreća, zatitralo mi srce, postao sam svjestan da imam nešto vrijedno ispred sebe. Autor pjesme Mario Mihaljević izjavio je da ne zna je l' mu pjesma došla iz duše, iz srca ili s neba, sve se zapravo spojilo. Došla je u pravo vrijeme kada sam dovoljno sazrio da ju mogu emotivno iznijeti i vjerodostojno približiti publici. Nema ljepšeg doživljaja za jednog izođača od onoga kada se povratna informacija i osjećaj publike poklope s njegovim, a to se meni dogodilo s ovom pjesmom. Mario je na tako jednostavan način opisao život i koliko vidim ovu pjesmu slušatelji doživljavaju vrlo pozitivno i motivacijski. Tip sam osobe koja će uvijek iz lošeg nastojati izvući nešto dobro, poticajno i pozitivno. Ne predajem se lošim mislima koje svima dođu u nekim trenucima, pronalazim načine da ih skrenem u optimizam i smisao i za sada to funkcionira. Svi se tu i tamo slomimo, važno je znati se imobilizirati, ustati i usmjeriti na ono što te u životu veseli, ispunjava i diže, nekima je to obitelj, drugima hobi, trećima okretanje prema sebi. Kada sve zbrojim i oduzmem za sada mogu reći da živim svoj život. Nadam se da ću u jesen svog života, kad se okrenem i sagledam svoj put, moć sebi reći da sam ga većinu proživio za petice, a ne za duje.
Vaš peti album sve je bliže - ovo je četvrti singl. Što nam spremate u "nastavku programa"?
- Idemo singl po singl. Plan je bio iduće godine izaći sa studijskim albumom, ali kako su s koronom svi planovi propali ili se odgodili čekat ćemo da se sve vrati u neku normalu kako bi izlazak albuma obilježio i većim koncertom u Zagrebu. Oko sebe sam okupio mali krug velikih ljudi, ekipu s kojom već duže razdoblje surađujem, Branimira i Marija Mihaljevića. Međusobno se razumijemo, kako glazbeno tako i kao ljudi. "Ludilo brale" i "Ae" su otvorili priču albuma te najavili smjer u kojem će se razvijati. Zvuk je naslonjen na meni blizak mediteranski pop, dok se fetivi Slavonac Mario Mihaljević odlično snašao u dalmatinskom lokalnom slengu donijevši tekstualne priče s originalnim južnjačkim izričajem. Ovog puta nećemo previše eksperimentirati, držat ćemo se mog prirodnog okruženja, zvuka Mediterana koji je na neki način upisan i u moje gene. Publici ćemo pružiti zabavnu, veselu, duhovitu, emotivnu i temperamentu glazbu. Ne želim izvoditi pjesme iza kojih ne stojim, lagao bih sebe, te samim time i svoju publiku. Glazba je vječno traganje i preispitivanje samog sebe, u tome i leži njena moć.
Idu nam blagdani....Božić, Nova godina...ove godine praznici će nam izgledati kao nikada do sada. Kako ste ih vi osmislili? Je li vas već ponijela blagdanska atmosfera, ako ništa, onda barem kao odmak od ove tužne svakodnevice, koja već predugo traje?
- Mislim da ću blagdane provesti dosta intimno što mi nekako i odgovara. Prošle godine sam imao koncert u Slavonskom Brodu dočekavši 2020. godinu s nekoliko tisuća ljudi, dok me ove godine čeka najvjerojatnije neka planinarska kuća u Gorskom kotaru i manje društvo. Nisam veliki ljubitelj blagdanskog blještavila, ne volim tu histeriju ni gužvu. Sva ta neumjerenost na svakom koraku, šoping-groznica nešto su što bar meni ubija doživljaj za mene jednog od najljepšeg razdoblja u godini.
Kako svi u našoj maloj familji živimo u drugim gradovima, pa i na kontinentima, za mene su blagdani prigoda da se svi okupimo za stolom punim materine spize. Ove godine možda ću zbog situacije ostati u Zagrebu kako ne bih svoje roditelje i babe doveo u opasnost jer važno je da ostanemo zdravi, u svakom smislu, tjelesno, mentalno i duhovno. Sto se tiče poklona, nikad nisam imao neke posebne želje, ako me netko iznenadi nekom sitnicom, super. Više mi od poklona vrijedi materina juva i štrudel od jabuka, možda to zvuči otrcano, ali tako je.
Nove tetovaže
Vrsni ste kuhar...razmišljate li već o blagdanskom meniju?
- Još je rano razmišljati što će biti na stolu, ali ako sam u Splitu ne miješam se majci u njezin izbor, ona to zaista najbolje radi jer njezine delicije i bakanalije ne može nitko nadmašiti. Uz tradicionalnu božićnu kuhinju stalno eksperimentira pa se nikad ne zna čime će nas iznenaditi. Njoke su obavezne jer se zna da mi je to omiljeno jelo, a njene se tope u ustima, kao da oblak jedeš. Što se tiče poklona, ime mi je "u zadnji tren", pa se sve kupuje dan prije. Trudim se svojim dragim prijateljima i bližnjima kupiti poklon s pažnjom. Više volim originalnost nego rastrošnost, neka je i sitnica, ali sitnica koja ima neko posebno značenje.
Planirate li razveseliti sebe nečim? Možda nekom novom tetovažom? Imate ih popriličan broj, a sigurno ne namjeravate stati. Znate li već kako će izgledati vaša sljedeća tetovaža?
- Kako nam je ova godina silom prilika dala malo više slobodnog vremena najvjerojatnije ću neke starije tetovaže malo osvježiti i popraviti, dok će nove doći na red u 2021. Nika Dot, moja tattoo umjetnica, jedva čeka neku moju novu ideju, a kako obožavam njezin rad pravi smo tatoo partneri pa ne sumnjam da će se nešto izroditi.
Vi ste po prirodi optimist i uvijek javnosti nudite pjesmu, ples, spizu, savjete za vježbanje...No vjerojatno ima trenutaka kada i vas uhvati malodušje. Bi li ovaj period od proteklih nekoliko mjeseci ocijenili kao najteži dio vašeg života i karijere?
- Ne bih mogao reći da je najteži dio života, ali mogu reći da je najčudniji. Sve nas je ovo zateklo, od početnog straha, do u zadnje vrijeme i revolta jer te ova pandemija i mjere koje ju prate ograničavaju u planovima i funkcioniranju. Znam da će sve to proći samo pitanje je s kakvim posljedicama. Ima dana kada energetski padnem, ali to stanje kratko traje. Treniram svaki dan, idem u duge šetnje sa psom, sviram klavir, kuham, preslušavam pjesme za novi album, u studiju sam gdje s Branimirom postavljam neke okvirne planove za dalje. Nedostaju mi strašno koncerti, pozornica, publika, pomisao na tu sliku me drži u punoj snazi. Radim na sebi u svakom smislu, nastojim si kvalitetno ispuniti dan i ne dati si prostora za crnjake jer najlakše se prepustiti kolektivnoj depresiji, zasjest u kauč, uzet grickalice i gledati serije po cijele dane i noći. Ne, hvala.
Nedavno ste izjavili da bi čovječanstvu neophodno bilo "cjepivo protiv gluposti"...Gluposti sigurno ima milijun, a koje su one koje vas najviše iritiraju...?
- Nažalost, i tijekom ove pandemije glupost je postala vidljivija nego ikad i to na svim stranama svijeta. Društvene mreže i pristup informacijama pokazuju nam neke neshvatljive izjave, postupke i stavove, ljudsku glupost čini sveprisutnom. Najgori su oni koji se prave da su pokupili svu pamet svijeta ne dopuštajući drugima da imaju svoje mišljenje, drugačije stavove i pogled na svijet. Uskogrudnost, netolerancija, bahatost, predrasude, ekstremizam koji nerijetko prijeđe u nasilje, osuđivanje nekoga samo zato što je drukčiji od tebe su gluposti koje me najviše iritiraju.
Ovo ljeto stvari su ipak izgledale znatno bolje...Bili ste na Visu, gdje imate restoran, stigla je i sestra Petra sa svojom obitelji...Kažu da je ljubav između ujca i nećaka posebna, a vi ne krijete koliko vas je mali Jozo razgalio. Vjerujem da su u pitanju posebne emocije...
- U svakom zlu i neko dobro, da nije pandemije Jozo bi bio tu nekih mjesec dana, a ovako su bili punih pet mjeseci. Tako sam dočekao i da izgovori moje ime, ne baš Luka nego Uka, al' trenutak kojeg ću sigurno pamtiti za cijeli život. Sad stalno viče kad me vidi Uka Uka Uka. To je toliko slatko da bi ga najrađe izija. Zaista je to jedna posebna ljubav, neopisiva i drukčija. Jozo je jedno prekrasno dijete, živo, vedro, nasmijano, ali i svojeglavo, glasno koje zna što hoće, rekao bih da je na mater (ha-ha-ha). Biti u njegovu društvu je odmor za dušu, likarija, generalno, društvo djece mi jako odgovara. Znaju ponekad bit i naporna ali uvijek znaš na čemu si, iskreni su i nevini u poimanju svijeta oko sebe. Svatko bi trebao zadržati bar dio djeteta u sebi, možda bi nam bilo sve nekako bolje i jednostavnije.
Kada smo se dotakli emocija, mnoge zanima situacija na ljubavnom planu. Volite li, jeste li zaljubljeni....?
- Naravno da volim, pa kakvo bih ja to bio ljudsko biće da mi ljubav nije na prvom mjestu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....