Frontmen popularne dubrovačke grupe Silente, Tibor Karamehmedović, nedavno je po prvi put postao tata.
Sa suprugom Mijom Karamehmedović, s kojom se vjenčao u veljači bez medijske pompe, dobio je kći koju su nazvali Rubi.
Iza Silentea je i hrpa koncerata ove godine, mnoga putovanja, brojne nagrade, četvrti album, uskoro će i 10 godina benda... S njima svakako nikad nije dosadno, pa smo kratko popričali s Tiborom o svemu.
Izdali ste četvrti album koji je sjajno prošao kod publike i kritike, vi ste hitmejkeri?
- Pisanje je najljepši posao kad ga možeš raditi po svojim uvjetima i što se veći broj publike uključi pa dobije nekakvu ljudsku snagu i ljepotu. Pjesma postaje netko s kim se slažeš, kome se obratiš kad misliš da nitko ne dijeli što je zakopano unutra. Princip je, eto, isti, a sve ostalo, znamo, nijanse.
Osvojili ste brojne nagrade, nominacije za Porin… Koliko vam sve to znači?
- Kao što se da vidjeti, ima uspjeha bez nagrada i neuspjeha s nagradama. Danas mi je bitno da publika podržava rad koji voli i time omogući još struje, kreacije koju voli, pa kakva god struja to bila.
Mladi bi trebali znati da imaju više kontrole i života nego im se pridodaje. Ili kontrole nad životom barem. Jer vidim okolo ljude koji žive, ali nema tu baš puno života.
Kome je na Porinu bio namijenjen nastavak: "Poljubi me… ravno u dupe"?
- Kad sam pisao pjesmu, to mi je bila poštapalica zbog Azrine pjesme, tako da sam navikao to pjevati na koncertu. Publika koja dolazi na koncerte je shvatila tako, ali vidim kako može ispasti van konteksta i okarakterizirati me kao buntovnika bez razloga.
Kako uz svu popularnost i dalje uspijevate zadržati skromnost?
- Mislim da se obična pristojnost, empatija i osmijeh danas računaju kao ekstra trud i skromnost.
Prije par godina ste zakoračili u solo vode i dogodio se “raspad” Silentea, špekuliralo se i o problemima s drogom, kako sad to sve komentirate?
- Silente se ne raspada, Silente je kad Sanin i Tibor pišu pjesme, pa tko god da ih pjeva, jer ljudi ne vole izvođače koliko pjesme. Ja sam prestao pjevati na neko vrijeme zbog kumulacije strahova, osobito od pozornice.
Nisam htio glumiti, pa sam promislio bolje stati na neko vrijeme. Svojih pjesama sam oduvijek imao pa tako neke završe na albumu Silentea, a neke na mome. Za tri tjedna objavljujem svoj drugi solo album "Požalit se nekom", koji možete pratiti na mojim glazbenim servisima i svim društvenim mrežama. Članovi Silentea pomažu u kreaciji i benda i solo albuma. Svatko u životu nađe svoje kreativne pipe i odvrne česmu.
Imali ste jako uspješan comeback, kad ste se vratili doživjeli ste vrhunac...
- Kažu da nitko nema dva vrhunca, pa volim misliti da ni 2012. ni 2022. nisu vrhunci, nego nešto što se uz malo sreće dogodi. Inspiracija dođe, ali bolje da te nađe "s olovkom u ruci".
Skoro je 10 godina benda, što nam spremate povodom toga?
- Pa treba raditi, sigurno nećemo stajati doma i pipati svoju karijeru.
Kako sugrađani gledaju na vas, jesu ponosni ili je kao u ostatku Dalmacije, da vas ‘ne bendaju‘ previše?
- Publika svugdje reagira sjajno, ljetos smo imali koncert u Dubrovniku i možda je među najboljima među 40-ak što smo svirali ove godine.
Koje su vam vaše pjesme posebno drage s novog albuma?
- "Molim te, izbriši" i "Idi".
Koliko vam je lako/teško napisati pjesmu?
- Volim misliti da se pjesma zapiše, ne baš napiše. Barem većina tih priči postoji i da nisu ispričane, samo su čekale na svjedoka ili nekoga dovoljno vještog da dobro sroči.
Oko čega se znate posvađati u bendu?
- Vjerojatno na putovanjima, puno ljudi s različitim tempom života i navikama ustajanja. Suživot u kombiju i motelima nije lak, naročito kada svatko očekuje različito. Ništa nova, ništa nova. A mi kano stara bova, plutamo bez pravog cilja, ništa nova...
Kako vam padaju sva ta putovanja s godinama?
- Ja volim zvuk motora i kada škripe gume, a klasiku voli onaj tko razumije. I ptice pjevaju lijepo ali uvijek istu pjesmu, i voda dobro teče kada odvrneš česmu.
Gdje sad žive članovi benda? Što tko radi osim Silentea?
- Radi ono što može. Bend uzima puno vremena, većina nas je u Dubrovniku.
Kako je biti u braku?
- Ništa ljepše.
Kako je išla vaša i Mijina priča?
- Nije išlo kako treba, dok nismo prihvatili da se nećemo lako razdvojiti, a da oboje ne ostanemo bez najboljeg i najvrjednijeg što imamo u sebi.
Nedavno ste postali i roditelji. Kako se snalazite u toj ulozi?
- Sjajno! Napokon shvaćam što znači dati ljubav, a da pritom ne ostaneš bez nje.
Kako ste odabrali ime?
- Što da kažem? Svašta ljudi mogu kad malo popričaju.
Što pjevate i svirate kćeri?
- Dovoljno dobru, ali ne i najbolju muziku, da joj ne padne na pamet baviti se njome.
Koji su daljnji planovi i privatni i poslovni?
- Izbacujem drugi solo album, to saskrajberi znaju. Nadam se vidjeti ih po raznim gradovima i u međuvremenu dovršiti ovih par pjesama što radimo za Silente, koji želim vidjeti na pozornici sljedeće proljeće.