.jpg)
Arheološki lokalitet kod otočića Ričula rasvjetljava mračno prapovijesno razdoblje, vrijeme oko 1500. godine prije Krista, kada su ovaj prostor naseljavale ljudske zajednice koje su prethodile Liburnima
Zahvaljujući novcu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Općine Sveti Filip i Jakov te logističkoj potpori Alana Mandića iz Turnja, djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru ovih dana obavljaju četvrtu kampanju sustavnih istraživanja na podvodnom prapovijesnom lokalitetu kod otočića Ričula u Pašmanskom kanalu, oko šest kilometara sjeverozapadno od Biograda na Moru.
U ovogodišnjim istraživanjima sudjeluju arheolozi dr. sc. Mato Ilkić, dr. sc. Mate Parica i dr. sc. Dario Vujević. Toj ronilačkoj ekipi pomoć pruža i studentica arheologije, Vinka Milišić. Lokalitet se rasprostire na morskome dnu dubine između približno 2 i 3 metra. Tu leže arheološki ostatci prapovijesnog naselja, starog oko 3.500 godina.
Tipološke i tehnološke osobine mnogobrojne i raznovrsne arheološke građe ukazuju na to da je život u njemu trajao tijekom kasnih odsječaka prapovijesti, a nastanak njegove monumentalne konstrukcije od kamena i drveta datirano je 14 C analizom dvaju iskopanih pilona u vrijeme oko 1500. godine prije Krista, što u razvoju materijalnih kultura odgovara srednjem brončanom dobu. O njemu se jako malo znalo kada je u pitanju sjeverna Dalmacija. No, sada to mračno prapovijesno razdoblje bitno rasvjetljava upravo arheološki lokalitet kod otočića Ričula.
Pripadalo je ljudskim zajednicama koje su prethodile Liburnima. U podmorju leže ostatci dugačkog umjetnog kamenog nasipa, kojim je obližnje kopno Tukljača nekoć bilo spojeno s otočićem Ričulom. On pripada vrsti gradinskih naselja, koja su nasipom bila spojena s priobaljem i time imala poluotočni karakter. Takav položaj prapovijesnim zajednicama osiguravao je zaštitu, ali i kontrolu mora, tj. plovidbenog puta uz istočnu obalu Jadrana.
Smještaj otočića Ričula nedaleko kopna ukazuje na njegov veliki značaj u kontroli ovog važnog morskog prolaza na pravcu istočnojadranske pomorske komunikacije. Naime, pozicioniran je na najužem dijelu Pašmanskog kanala, gdje su vrlo jake morske struje, koje često mijenjaju smjer, što je ponekad podrazumijevalo i dugotrajnije zadržavanje plovila u iščekivanju povoljnih uvjeta za nastavak plovidbe.
U istraženim sondama otkriven je bogati kulturni sloj s mnoštvom drvenih pilona. Ulomci posuđa vrlo su česti. Prevladava neukrašena keramika grublje fakture s neujednačenom primjesom kalcita. Pojedini primjerci imaju plastične trake ili bradavičaste ukrase. Jedan ulomak je ukrašen urezivanjem. Uglavnom je to keramičko posuđe za svakodnevnu uporabu. Zastupljeni su zaobljeni lonci, zdjele i šalice ravnoga dna. Oblikovanjem se ističu ručke koje, osim praktične, ponekad imaju i dekorativnu ulogu. Takvi oblici posuđa javljaju se na istočnoj obali Jadrana i u njegovu zaleđu, uglavnom na prostoru cetinske i osobito posuške kulture, i to u ranom te na početku srednjeg brončanog doba. Kasnije su rijetki te predstavljaju arhaične oblike.
U dosadašnjim podvodnim arheološkim kampanjama nađene su i druge vrste artefakata, primjerice kućni lijep, obrađeni predmeti od drveta nepoznate namjene te ulomak sjekire, tj. oruđa od glačanoga kamena s rupom za nasađivanje drvene drške. Uz keramičke utege kružnog oblika, otkrivena je i alatka od perforiranog jelenjeg roga, odnosno igle koja je vjerojatno služila za pletenje ribarskih mreža. Riječ je o arheološkim svjedočanstvima koja su tipična za prapovijesne zajednice usmjerene k moru. Maritimna komponenta upotpunjena je i s drugim, standardnim gospodarskim aktivnostima. Naime, nalazi kopnene faune, prije svega goleme količine kostiju domaćih životinja, čine uvjerljivo najveći dio bioarheološkog materijala.
Osim stočarstva, čini se da su se prethodnici Liburna bavili i poljodjelstvom. Naime, u ovogodišnjoj kampanji otkriven je i oveći ulomak kamenoga žrvnja, što upućuje na uzgoj žita. Taj žrvanj bio je u uporabi prije oko 3500 godina i za sada je najstariji iz podmorja sjeverne Dalmacije.
Razmatrajući u cjelini, podvodni prapovijesni lokalitet kod otočića Ričula u Pašmanskom kanalu pruža goleme mogućnosti za arheološka istraživanja. No, ona su tu tek započela. Do sada su obavljene tri kampanje, a četvrta je u tijeku. Arheolozi zadarskog Sveučilišta žele ga istražiti, prezentirati i u cijelosti zaštiti te time sačuvati i za buduće naraštaje.