Dopješačiči smo do vječnog Grada Rima 1. travnja u 13, 36 sati!
U Dom hrvatskih hodočasnika dr. Ivana Merza, gdje ćemo biti smješeteni četiri dana, pristigli smo u 14, 40 sati. Nakon prepješačenih više od 900 kilometara u 31 dan ne može se riječima opisati što na kraju našeg hodočašća osjećamo. Ponos i radost, blagost, duhovnu mirniću.. Preplavile su nas emocije koje su postojale svakim danom sve snažnije.
I na kraju odgovor, ipak smo uspjeli, a bojazan i strah postajali su na samom početku, s pitanjem "zar je i to moguće?", jer među nama osmoricom, šestorica su ratni vojni invalidi Domovinskog rata, poput pripadnika Specijalne policije „Zebra" Ivana Jurasovića i Željka Radošića, te branitelja Branka Iskre, Željka Bakunića, Arsena Grande i Alena Kocića Koca. Koliko je tu bilo volje, želje, strasti, profesionalizma, odricanja, trpljenja, ne može se riječima opisati.
Međutim, sigurni smo da ne bismo mogli izdržati bez dobre logistike, ljubaznosti, razumijevanja, ohrabrenja od naših domaćina koji su nas toplo primili i na svakoj destinaciji pružili nam utjehu i zaželjeli sretan i blagoslovljen nastavak puta.
Započeli smo s hodočašćem na čistu srijedu, 1. ožujka u Novoj Gradišci preko Slavonije, Zagorja, Like, moćnog Velebita, Dalmacije i konačno na području Lijepe naše osvanuli smo u Dioklecijanom gradu, Splitu 21. ožujka. Poznate rute prelijepe nam Hrvatske.
Slijedi hodočašće i avantura u nepoznato. „Tragetom" do Ancone i velika pomoć na početku u Italiji od naše Pakoštanke, gospođe Tonke Kukin. Dala nam je osnovne ali vrlo bitne smjernice. Cijelim putem lijepo vrijeme, zaobišla nas je bura, vjetrovi, uragani, padaline pa i onda kada smo prepješačili dio brdovitih Apennina. Božja providnost, vjerujemo u to.
Talijani kao domaćini posebna su priča, konočišta uredna, prema nama hodočasnicima odnose se s poštovanjem. U zraku se osjeća višestoljetna tradicija hodočašća. Nakon Ancone i prepješačenja pokrajine Marche i epicentra mnogobrjnih potresa u kojem su još mnogi objekti srušeni, javni, sakralni i kulturni, stigli smo do mirnijih i razvijenih gradova poput Calfiorita, Foligna, Spoleta, Ternia.
Na kraju, htjeli bismo se zahvaliti našim sponzorima, posebno koji su nam svojim novčanim prilozima pa bili oni i simbolični, pripomogli su da dođemo do cilja, skupog i zahtjevog do granica ljudskih mogućnosti. Sam doček u Domu hrvatskih hodočasnika „Blaženog Ivana Merza" bio je srdačan. U Rimu na raskršću rijeke Tiber i Mostu anđela dočekao nas je Mateo Martinović, voditelj Doma hrvatskih hodočasnika.
U nedjelju 2. travnja sudjelovali bili smo u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima u Rimu. Upravo na dan kada se Crkva spominje 12. obljetnice smrti pape Ivana Pavla II. Naime, mi branitelji smo i organizirali hodočašće kao znak zahvale Svetoj Stolici, svetom papi Ivanu Pavlu II i svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata. Svetu misu je predvodio svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, velečasni Davor Senjan, član Zavoda sv. Jeronima u zajedništvu s desetak hrvatskih svećenika, studenata iz Zavoda sv. Jeronima kao i drugih rimskih zavoda. Hodočasnike je pozdravio velečasnik Marko Đurin, vicerektor Crkve i Zavoda sv. Jeronima te ih upoznao s kulturnom povjesnom baštinom Crkve i Zavoda sv. Jeronima. Nakon svete mise zaustavili smo se s vicerektorom Đurinom na domjenku. U kratkom ali plodonosnom druženju zaželio je naš domaćin velečasni Marko da nam ovo plemenito hodočašće donese obilje duhovnih plodova, kako nama osobno tako i našim obiteljima te našoj Domovini, Lijepoj našoj.
Petog travnja uručujemo Svetom Ocu velečanstven poklon, neponovljiv, originalan. Sastoji se od rustikalne profane škrinje sa slavonskim motivima, izrađene od drva vrbe naziva jagnjida u režiji našeg umjetnika hodočasnika Željka Radošića. U škrinji je složena muška slavonska šlingana košulja rubina sa zlatovezom, tkanica trobojnica te šokački šešir. Sve ručno izrađeno, unikatno. Pismo zahvale uručit će se Svetom Ocu pisano na posebno izrađenom papiru, poput pergamene autorice profesorice ljiljane Lukačević i autora Arsena Grande, predsjednika Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Nova Gradiška. O ovom hodočašću bit će napisana knjiga i snimljen dokumentarac naslova: Milijun koraka.