Hrvatska košarka se ostavkom predsjednika HKS-a, Stojka Vrankovića, najavljenim odlaskom izbornika Damira Mulaomerovića i rastankom s kapetanom reprezentacije Bojanom Bogdanovićem, doslovce, našla na koljenima. U ovom trenutku u stranu treba staviti raniji povratak s „Eurobasketa 2022”, jer slijedi dani u kojima se, rekli bi političari, mora promptno reagirati, kako ne bismo ostali posve obezglavljeni.
Ulogu prvog čovjeka mora donijeti Sabor HKS-a i prema nama dostupnim informacijama već postoji, nazovimo to tako „ interventna skupina”, koja je negdje u sjeni, čini se čekala svoje minute! Istina, nema još nekog konkretnog imena, međutim, posve povjerljivi izvori tvrde kako su u ovom trenutku ponajviše u igri bivši reprezentativci koji su imali doticaj sa zadarskom košarkom.
Nedvojbeno, netko takav mora imati referentni okvir s kojim će istupiti na Saboru, štoviše, čak i podastrijeti program rada koji se istina podrazumijeva čim se kandidirate. Ali, opet je vrijeme segment koji koči kvalitetnu izradu sveobuhvatnog plana i programa. Jedino, ukoliko se u tajnosti nešto slično nije već dogodilo, što nikako ne smijemo smetnuti s uma. Ako se zagrebe po razmišljanjima nekih bivših reprezentativaca, nije teško uočiti kako su sebe i ranije vidjeli u naslovnim ulogama, međutim, nisu se uspjeli izraziti. Očito su imali određenu rezervu prema svemu, svjesni kako voditi Hrvatski košarkaški savez i nije baš tako jednostavna priča koja pak iziskuje, osim spomenutog referentnog okvira, i veliku mjeru utjecaja u košarkaškom svijetu.
Nadalje, po hitnom se postupku mora izabrati zamjena za Mulaomerovića, jer nam već u studenom slijedi drugi ciklus pretkvalifikacija za odlazak na Eurobasket 2025. Jučer smo rekli o svjedočenju brojnih odlazaka i povrataka izbornika, dok danas kanimo ukazati na moguće kandidate, koji još nikad nisu imali prigodu voditi Stručni stožer reprezentacije Hrvatske.
Ukoliko, spomenuta „ interventna skupina” ima radnu verziju oko pitanja izbornika, možda nije zgorega spomenuti kako su dvojica hrvatskih košarkaških stručnjaka odradili dobar posao. Istina, Dario Gjergja koji godinama u Belgiji ostavlja trag na klupskoj razini, nešto slično radi i kao izbornik belgijske reprezentacije,ranije je otišao kući. Ali, Igor Miličić je pak još uvijek unutra. Međutim, obojica, zasigurno imaju čvrste ugovore s tamošnjim Savezima, ali i klubovima pa je pitanje može li se s njima uopće krenuti u razgovor na temu izborničkog mjesta.
Slijedom ovakvog zaključka, slobodno možemo kazati kako je, ma tko god poveo HKS ozbiljno mora razmišljati o Danijelu Jusupu, etabliranom stručnjaku, kojeg se iz tko zna kojih razloga „preskakalo”. A jedan je zasigurno taj što gdje god da radio želi hijerarhiju u koju će ugradi samo one koji slijede rudarski rad. Riječ je o treneru koji posve sigurno svojim referencama, jer je godinama radio u Zadru, Zagrebu i Širokom Brijegu, i stvarao reprezentativce, ili Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, zavrjeđuje pozornost.
Uglavnom, jedan je od rijetkih naših stručnjaka koji reprezentativcima ni jednoga trenutka ne bi dozvolio „mentalnu ekskurziju”, nebitno jesu ili iz NBA svijeta ili Eurolige ili igrači niže razredne vrijednosti. Istodobno bi tražio poštivanje dostojanstva ličnosti, što je jedan od preduvjeta za uspjeh. A poznato je kako igrači cijene njegov pristup modernim shvaćanjima košarkaškog sporta. I vole slušati, odnosno, živjeti trenerovu viziju!
Prema važećim pravilima koje je u pokušaju da nastavi raditi u Zadru najbolje na sebi osjetio, također jedan od bivših, izbornik Veljko Mršić, pred kojeg je HKS stavio nedvojbeni ultimatum. Ili klub, ili reprezentacija.
Ukoliko bi se iste mjere stavile pred Jusupa, pitanje je bi li nastavio zamišljeni oporavak zadarske košarke, ili se prihvatio izborničkog žezla!? Ono što je posve bjelodano jest to da zadarski stručnjak uvijek traži vremensko razdoblje, nikako instant programe i tu će se nova vlast u HKS- u morati, konkretno postaviti.