Nakon kraja jednog puta uvijek se čovjek osvrne na ono što je uradio, pa su tako i u STK Donatu izanalizairali učinak svojih stolno tenisača u HEP Super ligi . Jedinstven zaključak je da su uradili i više od očekivanog, jer na neki način ova godina je bila slaganje kockica u klubu, a za malo im je „uteklo“ četvrto mjesto koje vodi u Europu. Novi je poduzetni i vrijedni predsjednik Ivan Ćuković, nekad i sam dobar stonotenisač. Pa kad je on u pitanju rekoše nam vrijedi ona „daj dite materi“ i neće biti plača. STK Donat je na kraju bio peti na ljestvici imao je skor 13:9, meč razlika 42:42, set razlika 156:158, poen razlika 2905:2885 sa 35 osvojenih bodova. No ostavimo klub, predsjednika okrenuti ćemo se njihovu najboljem igraču u klubu, koji je po onome što je uradio tijekom natjecanja u ligi ostvario i najbolji rezultat, a on je Tomilsav Zubčić. Tomislav je deveti po pojedinačnim skorovima igrača za proteklu prvenstvenu sezonu od svih koji su se natjecali u ligi. Odigrao je 34 susreta , 18 je puta bio pobjednik, 16 je doživio poraza ili 53% ostvarenog učinka. Sigurno da je svojim igrama Tomislav doprinio tome da se STK Donat visoko plasira na ljestvici. Pa evo što nam je kazao:
-Ne bih sebe isticao, iako sam mogao više, no bilo je malo i osobnih problema koje nisam mogao izbjeći. Moji suigrači su mi umnogome pomogli, tamo gdje bi ja „zapeo“ oni su znali dobro povući, iako smo mi individualni sport, pa se temeljem toga ocjenjuje tvoj učinak. U paru je nešto drugo. Što vam reći imam od svih mojih suigrača najbolje učinke, vjerujte kada sam zdrav i kako je vrijeme u natjecanju prolazilo bili smo svi pa i ja sve bolji i bolji. Vjerujte da sam uvjeren da smo imali još koje kolo da bi bili i četvrti na ljestvici. Kako je vrijeme odmicalo mi smo sve više bili u boljoj formi, gdje god bi išli uvijek bi pobjeđivali. Žalim očevidno je da smo kasna ušli u formu. No ostalo nam je veliko iskustvo, a i stvaramo momčad, reče nam Zubčić.
Bili smo na vašim treninzima, ne „prašta“ vam trener Karlović, dapače?
- Moram vam reći da smo što se tiče svih nas ne samo mene sa trenerom Davorom Karlovićem „kliknuli“, ono što on od nas traži to se mi svi trudimo i svojski radimo te do kraja izvršavamo. Slušamo, on je zahtjevan, ali pravedan i tako da se dobro u svemu nadopunjavamo. Kao i ostalim klubovima ova sezona je bila i kod nas „toplo-hladno“. Odigrali bi nekoliko utakmica, pa protivnik ne bi mogao igrati radi Covida-19, otkazali bi susret, i onda bi dakako ispali iz kontinuiteta natjecanja. Teško je ne igrati dva tri kola, pa jedno odigrati gubi se ona nit kada si u formi, a takvih situacija je bilo dosta puta, i onda je teško vratiti se u normalnu kolotečinu pobjeda.
Jedan ste od najstarijih igrača u klubu, pa dokle Tomislave?
- Nemam nikakav problema. Dapače ide me pa ću nastaviti i dalje u ovom tonu, treninga i igranja prvenstvenih susreta. Kako se sada osjećam mislim da ću igrati još najmanje pet –šest godina, jer osjećaj „umora“ nemam, pa zašto ne nastaviti. Moji suigrači su divni dečki. Odlični igrači no treba vrijeme za sve pa i za sazrijevanje pa im se treba pomoći, osjećam da možemo ubuduće napraviti pravi posao i dignuti zadarski stolni tenis na nekadašnje slavne dana. Ma dok to ne učinimo neću se povući uz smiješak će Tomislav.