Hrvatski rukometni savez od 1993. do danas po završetku rukometne sezone organizira Kamp za najbolje mlade rukometaše i rukometašice. Tako da u četiri turnusa ponajbolji treneri rade s ekipama, uče ih trenažnom procesu i na taj način stvaraju temeljnu bazu potencijalnih budućih reprezentativaca.
Kamp u Zadru je počeo 2012. godine traje i dalje i sve je više uspješan.
Ove godine sve je počelo s darovitim članovima selekcije M-17 u društvu tridesetak kolega vršnjaka, ali i talentiranih predstavnika ostalih naraštaja.
Sve se to odvijalo pod„paskom“ izbornika Borisa Lisice i stožera u kojemu su se našli i Boris Nemec, Nikola Kovačević, Matija Teur i Roko Paleka. Oni su u omladinskom hostelu na Boriku na nedavno moderno adaptiranim vanjskim terenima, u sportskim dvoranama Mocire i OŠ Zadarski otoci na Bilom Brigu, djecu je educiralo 20-ak trenera a sve pod nadzorom HRS-a. Uz puno reda, rada i učenja.
-Da smo napravili pogodak potvrđuju radosna i vesela lica naših klinaca i klinceza, kazuje Lidija Bojić-Čačić, ključna osoba za sportski program okupljališta. Ona je kao instruktorica, zajedno s trenerima, u kampu izvršila i prvu selekciju igračica rođenih 2002./2003. za ulazak u žensku reprezentaciju mlađih kadetkinja. U sezoni 2016 -2017 u startnom turnusu treniralo je oko 110 mladića, dok je već u drugi turnus stiglo 135 „limača“ i “limačica“.Treneri koji su u kampu radili s dječacima su bili: Tomislav Veraja, Hrvoje Privšek, Luka Panza, Hrvoje Jurković, Dario Zrnić, Branimir Kutnjak, Tino Pavić i Josip Štokić, treneri vratara Davorin Adamović i Goran Trajkovski, uz kondicijskog trenera Nikolu Goluba.O zdravlju su se brinuli dr. Boris Peršić i fizioterapeut Karlo Šporer, a da se baš sve odvijalo po planu zaslužni su i suradnik u organizaciji - i IT podršci - Davor Bojić, instruktor Slavko Goluža i stručni voditelj Davor Lamza.
Ne smiju se preskočiti ni u dobnim skupinama Damir Kajba, kao i „gost predavač“ Zlatko Horvat. Nakon mladića, posljednja dva tjedna na Boriku je bilo i 220 djevojčica rođenih 2002./2003 i 2004./2005. koje su također imale privilegiju trenirati s najboljim trenerima u Hrvatskoj koji vrijedno prenose svoja znanja nižim uzrastima.Među njima su se našli i dugogodišnji sportski djelatnici koji uspješno rade u svojim sredinama: Đurđica Zečević, Jelena Crnov, Suzana Čoko-Vulikić, Jasna Kozjak, Danijela Ćukušić, Ana Križanac, Krešimir Modrić, Vladimir Gašparac, Ivan Perkušić, Ingrid Sau i Tanja Madžarac.Treneri u Kampu HRS-a tijekom treninga selekcioniraju igračice i igrače po godištima i prate razvoj mladih rukometaša i rukometašica, a sve kako bi se stvorila što šira baza igrača za mlađi reprezentativni naraštaj. Tradicija se “rastegla” na “srebrni” mini-jubilej, ravno 25 sezona rada, koliko i kvalitetnoga, pokazuje činjenica kako svake godine dolazi do porasta broja sudionika i otkrivaju se novi talenti u našim “velikim” i “malim” rukometnim centrima. Brojni današnji reprezentativci i reprezentativke prošli su iste važne treninge unutar Kampa.
-Uvijek se rado prisjetim tih trenutaka. Odlaskom tamo dobivaš puno toga, prvenstveno stječeš nova prijateljstva, treniraš i uživaš. Na mene je Kamp ostavio samo pozitivna sjećanja. Prijateljstva koja su se tamo dogodila traju i dan danas. Preporučujem svakome tko je voljan i željan učenja rukometa kako treba otići i probati jer ništa ne gubi, samo dobiva, tvrdi nam Ana Debelić, hrvatska reprezentativka.Sam reprezentativacFilip Ivić kazuje:
-Po završetku sezone u mlađim dobnim skupinama uvijek sam se veselio kampu koji je organizirao HRS. Sklopio sam puno prijateljstava, a najvažnije u tome razvijao sebe kao osobu i rukometaša. Baš svakom mladom igraču preporučio bih da se prijavi na Kamp i uživa u rukometu, druženjima, kupanju i novim iskustvima, će reprezentativac.Treneri kroz dva treninga dnevno marljivo rade s rukometašicama i rukometašima. Od testiranja fizičke spreme, tehnike i taktike do odigravanja utakmica u kojima se vidi naučeno, a svi vratari i vratarke u kampu imaju i trenera koji individualno radi s njima tijekom treninga. Uz rukometaše i rukometašice iz gotovo cijele Hrvatske, ali i Europe, Kamp HRS-a služi i mladim reprezentacijama kao uvod u pripreme za brojna međunarodna natjecanja koja ih čekaju tijekom ljeta.Na Puntamici se pripremala i muška mlađa kadetska selekcija za nastup na EYOF-u (Olimpijski festival europske mladeži) u Györu, Mađarska, dok se upravo u ženskom dijelu Kampa priprema HR juniorska i kadetska izabrana vrsta pred EP čiji su domaćini Slovenija i Slovačka.Mališani su naravno najviše slobodna vremena nakon obveznog programa provodili na šljunčanoj plaži udaljenoj niti desetak metara uz Obalu Kneza Trpimira. Jasno i sladoledu na Kalelargi, obilasku Pozdrava Suncu i Morskih orgulja. Dakako da su se u večernjim satima na rasporedu našli TV, Nickelodeon, glazba, ples, animatori, skupno gledanje najnovijih filmova u kino dvorani, kao i da rastanci i odlasci nisu prolazili bez suza i obećanja „vidimo se i idućeg lipnja“ ili barem srpnja.
Rukometni kamp u organizaciji Hrvatskog rukometnog saveza održava se od 1993. do sada, u točno 25 izdanja. Prvi voditelj kampa bio je prof. Vinko Tomljanović, a nakon 2002. mr.sc. Lidija Bojić-Ćaćić nastavlja vođenje i organizaciju kampa. Mjesta na kojima se odvijao bila su Rovinj, Pula, Medulin, Crikvenica, a 2012. kamp seli u Zadar. ‘Donatov grad’ ima idealne uvjete za organizaciju i realizaciju Kampa HRS-a jer su smještajni kapaciteti - hostel Zadar na Boriku - prilagođeni sudionicima kampa koji dva puta dnevno treniraju u dvije sportske dvorane na Bilom Brigu i Mocirama.U radu svake godine sudjeluje 500-600 djevojčica i dječaka iz RH, ali i iz drugih zemalja: Norveška, Slovenija, Austrija, Italija, Francuska, Bosna i Hercegovina, Njemačka i Švicarska. Ukupno u dva i pol desetljeća- 17.000 sudionika iz Hrvatske i Europe pa Kamp HRS-a spada u red najmasovnijih rukometnih kampova „Starog kontimnenta“.
- Hrvatski rukometni savez prepoznao je važnost ovakvog okupljanja mladih rukometašica i rukometaša, smatrajući iznimno važnim ulaganje u mlađe dobne skupine bez kojih nema rezultata niti u seniorskim kategorijama. Iz toga je razloga iznimno važno istaknuti da smo jedini savez koji kontinuirano četvrt stoljeća ima svoj kamp kao preduvjet za razvoj mladih igrača i igračica, će reći u HRS-u, s ponosom.
U HRS su uputili puno lijepih riječi za domaćina:
- Iznimno smo zadovoljni kvalitetom rada naših trenerica i trenera koji su vrijedno prenosili rukometna znanja na mlađe generacije prilagođavajući način i intenzitet rada formiranim grupama pa možemo istaknuti da u radu sa gotovo 500 igračica i igrača nije bilo ozbiljnijih povreda. Uvjeti za treniranje u sportskim dvoranama 'Bili Brig' i 'Mocire' bili su vrlo dobri kao i na vanjskom terenu uz Omladinski hostel, a ovim putem zahvaljujemo gradu Zadru na njegovoj nesebičnoj podršci bez koje bi bilo vrlo teško provesti organizaciju kampa.
Također se zahvaljujemo osoblju Omladinskog hostela Zadar koje nam je bilo 24 sata na raspolaganju tijekom našeg boravka u četiri turnusa po šest dana i ispunjavalo sve naše želje, veliko hvala. Naravno moramo se zahvaliti i našem medicinskom osoblju koje je budno pratilo i liječilo sve vrste ozlijeda. Na kraju se zahvaljujemo i roditeljima naših mladih rukometašica i rukometaša koji su kvalitetnim odgojem tih mladih ljudi omogućili da nije bilo niti jednog incidenta. Volimo vas sve i vidimo se i slijedeće godine, sportski pozdrav, poručili su iz Hrvatskog rukometnog saveza.