Ma kakve poruke podrške Boysima... Dajte više, odrastite!

Bad Blue Boysi, koji su se uvalili u velike probleme zabranjenim gostovanjem u Ateni i neredima s prijateljima navijačima Panathinaikosa u kojima je jedan navijač AEK-a ubijen, nakon Kohorte, Armade, dobili su podršku i od (dijela) Torcide. To je izazvalo rijetko viđene podjele među navijačima Hajduka. Tijekom prvog poluvremena nedjeljnog ligaškog susreta sa Slaven Belupom (3:0) dio navijača Hajduka podigao je na sjevernoj tribini stadiona na Poljudu transparent s porukom: ‘Sloboda Bad Blue Boysima!‘ A u noći uoči te utakmice je na jednom nadvožnjaku u Splitu osvanula i poruka: ‘Hrvat uz Hrvata, podrška BBB‘.

Značajan dio navijača na Poljudu nije se složio s porukom. Istočna tribina potom je ignorirala sjevernu. Čulo se i uvredljivo skandiranje na račun Zagreba, Dinama, Purgera. A na sjeveru je potom došlo i do tučnjave. No, sve se primirilo. Hrvata uz Hrvata, a onda je opet nasrnuo Hrvat na Hrvata, zbog drugih Hrvata. Torcidaši su nasrnuli jedni na druge na sjevernoj tribini, a zbog BBB-a. Može li sve skupa apsurdnije!? Može.

BBB se neće lako izvući

Možemo se slagati ili ne slagati s podignutom porukom, to je manje bitno. Makar je čovjek ubijen i nikad i ništa to neće moći isprati, svima nam je u velikoj mjeri laknulo saznanjem kako po svemu sudeći hrvatski navijači nisu direktno sudjelovali u ubojstvu navijača AEK-a. A koliko god smo uz to svjesni i brojnih i nevjerojatnih propusta grčke policije i pravosuđa (nema uhićenih navijača AEK-a?!), činjenica je da su hrvatski navijači svojom krivicom završili iza rešetaka. U velikim su problemima iz kojih se, čini se, neće baš tako lako niti brzo izvući.

Međutim, treba napraviti sve da im se pomogne, pravno, zdravstveno, politički. Treba napraviti sve da se ne dogodi osveta grčkih navijača u zatvorima, da se osigura pravedno suđenje, da na njih ne bude bačena odgovornost za taj najteži zločin ako ga nisu počinili, da se osigura adekvatna medicinska skrb ozlijeđenima... Roditelji su s pravom u panici. To su u pravilu mladići koji ne znaju što je život, jer inače ne bi se tako poigravali s istim, svojim i tuđim. Momci od 19, 20 godina, u ranim dvadesetima koji griješe. I valjda će nešto iz ovoga naučiti. Netko se opameti s 19, netko s 29, netko s 39 godina. Netko nikada. A jedna od prvih lekcija je ona osnovna o domoljublju.

Tom Dubravec/Cropix

Kada međusobno igraju najveći neki od hrvatskih klubova Hajduk, Dinamo, Rijeka ili Osijek onda u pravilu gradom u kojem se igra, ali i cestama na prilazima, autoputom vlada opsadno stanje. U strahu od navijačkih sukoba između Torcide, BBB-a, Armade i Kohorte. Zbrajamo štetu, što ozlijeđene, što materijalnu. I sretni smo što nitko nije izgubio glavu. Sad kada su Boysi ‘nadrljali‘ u inozemstvu, najveće hrvatske navijačke skupine kao da su se ujedinile. To je ipak u svemu najapsurdnije. Gotovo da su ujedinjeniji nego kad igra Hrvatska.

Dosta je gluposti

Svaka čast na pridržavanju tog famoznog navijačkog kodeksa, držanju zajedno, ali možete li malo tako i na domaćem terenu, u HNL-u? Da se svi skupa malo odmorimo od tih vaših gluposti i da sačuvate te vaše glave do kojih vam je, izgleda, ipak stalo? Ili Hrvatima po onoj staroj uvijek treba vanjski neprijatelj da se ujedine.

Ne tražimo puno, samo da se ne mlatite međusobno. Nije ovo baš slično kao slučaj Desinec kada su u sukobima policije i navijača na povratku s utakmice očito stradale i kolateralne žrtve. Ovdje je netko otputovao 1500 kilometara u potrazi za većom ili manjom nevoljom, na utakmicu na koju mu je zabranjen dolazak, na stadion protivnika dan prije utakmice. Pa kada je upao u veću nevolju nego što je mislio, ako je uopće i mislio... Dajte više odrastite.