Nakon posljednjeg zvižduka suca Jovića počelo je ludo slavlje na Poljudu, doslovno sa svih tribina su se navijači spustili na travnjak i počelo je proslava. Igrači su podignuti na ruke razdraganih fanova, bilo je nemoguće stići do bilo kojeg igrača ili člana Stručnog stožera.
Unatoč molbama s razglasa da se navijači vrate na tribine, kako bi se nastavilo s protkolom dodjele trofeja to je barem u početku bilo potpuno nemoguće. Na Poljudu više nitko nije sjedio, niti bio na svom mjestu.
S obzirom da se na travnjaku Poljuda nije mogao odraditi cijeli protokol, navijači su se potrudili pokupiti i suvenira sa ovog natjecanja, sve je premješteno u svečanu ložu. Stipe Pletikosa dodijelio je medalje igračima Rijeke za sudjelovanje u finalu, a potom su na red došli pobjednici igrači Hajduka, iz ruku predsjednika HNS-a Marijana Kustića je kapetan Lovre Kalinić dobio veliki pokal.
A onda je iz tisuća grla krenula pjesma "Dalmacijo ...." kojom se spustio zastor na jednu prekrasnu sezonu.
A zbog invazije navijača na travnjak ceremonija dodjela medalja i trofeja imala je novi termin i lokaciju. Sve je kasnilo, a umjesto po tradiciji na travnjaku, medalje i trofej uručeni su osvajačima Kupa u svečanoj loži Poljuda.
Tamo je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza uručio kapetanu Hajduka Lovri Kaliniću Rabuzinovo sunce. A onda su navijači Hajduka i navijači, oni na travnjaku, i oni na tribinama, jer nitko nije otišao sa stadiona, zajedno skandirali.
- Šampioni! Šampioni!