Kod nas u Hrvatskoj nema takvog sportskog događaja kao što je ZBT, zadarski basketball tournament, koji se eto četvrtu godinu za redom dogodio u hrvatskoj košarkaškoj prijestolnici, kako to sebi tepaju ljubitelji basketa u Zadru s naglašenom prepotencom. To da su hrvatska košarkaška prijestolnica može se i sporiti, jer Zadar odavno više nije ni iz blizine onaj moćni klub kakav je bio prije pedesetak godina i to u daleko jačoj konkurenciji bivše države, ali to da ZBT predstavlja iznimni sportski događaj ne samo za Hrvatsku nego i u europskim dimenzijama zaista nema sumnje.
Sve je jednostavno, taj u biti turnir s prijateljskim nadmetanjima otkako ga je pokrenula zadarska poslovna diva Zdenka Zrilić postao je neprijeporno jedan od nezaobilaznih važnih događaja na početku sezone, da ne rabim za mene ružnu riječ eventa. Dakle, jedna žena s poslovnim duhom i vizijom, naravno uz potporu moćnih turskih sponzora u prvom redu Dogus grupe (oni imaju poslovne interese u Zadru), pokrenula je održavanje glamuroznog turnira kao najave službene košarkaške sezone.
I sad se dogodilo da – kako to konstatira Hrvoje Slišković iz Jutarnjeg lista – „dolazak u Zadar, na ZBT, postaje stvar prestiža za najjače europske klubove“. Možete li zamisliti, u startu, u početnim izdanjima turnira akteri su bili vodeći turski klubovi da bi u ovom četvrtom po redu događaju ostao samo jedan, istina najmoćniji Fenerbahce (pobjednik tri izdanja turnira), koji će sigurno i nadalje ostati ključni faktor. No, sad se događa da svi najjači europski klubovi žele, u stvari mole za pozivnicu za sudjelovanje na ZBT-u.
Ono što je fascinantno za naše prilike to je činjenica da je turnir organizacijski i pogotovo u financijskom smislu bio pokriven još u vrijeme kad nije startao. A to je, dužan sam ponoviti, ipak jedan prijateljski događaj. Kod nas na taj način nema sportske priredbe bez nekog službenog predznaka, to da nastup ne donosi nikakve benefite u smislu bodovanja na klupskim ljestvicama, već je jedna smislena, jako relevantna prilika za provjeru svojih snaga uoči starta nadmetanja za nacionalne ili europske klupske trofeje.
Jedini problem zadarskog turnira su Zadrani, koji se hvale kako im je košarka u krvi, kako je upisana u njihov DNK-a, što i nije točno, jer tamošnji ljubitelji košarke priznaju isključivo svoj klub.
A kako je Zadar ipak treća, možda sad i četvrta klupska sila u Hrvatskoj, točnije kako nasljednici genijalnih košarkaša kakvi su bili u prvom redu Josip Pino Gjergja, pa poslije njega Krešimir Ćosić, dakle kako su aktualni prvotimci slavnog kluba manje više neprepoznatljivi, tako Zadrani nemaju naročitog interesa za reviju najboljih iz Europe.
Ovo što sam se usudio staviti na nekoj ljestvici značaja Gjergju prije Ćosića, mora se pokušati objasniti, uz napomenu da prihvaćam sve triske koje će mi biti dodijeljene od onih koji na drugi način rangiraju košarkaške vrijednosti.
Naime, bjelodano je da je Ćosić najbolji i najvažniji košarkaš svih vremena s područja bivše Jugoslavije, te da se s njim u isti sklop ne mogu naći ni Dražen Petrović, ni Toni Kukoč ni svi drugi, koji imaju svjetski značaj. Međutim, što se tiče Zadra, mitskog kluba iz Jazina, Gjergja je ipak bio važniji. Sličnu paralelu mogu povući i u odnosu na splitski ambijent, hoću kazati da su svjetsku slavu Jugoplastici osigurali u prvom redu Toni Kukoč i Dino Rađa, pa onda redom drugi važni košarkaši, ali za klub na Gripama Rato Tvrdić bio je i ostao neprijeporno najvažnija faca kao igrač, i funkcionar, najveća legenda.
Ali vratit ću se na gospođu Zdenku Zrilić, 39-godišnju diplomiranu ekonomisticu, vlasnicu kompanije Sport Event, kojoj se klanjaju klupski dužnosnici iz cijele Europe. Ona je stekla takav imidž, zbog niza svojih projekata da je postala partner najmoćnije europske organizacije ULEB-a, pa će se prije ili kasnije, vjerojatno 2021. dogoditi da će joj se povjeriti, napokon organizacija Final foura, najvažnijeg klupskog natjecanja Starog kontinenta. Ona je doživjela, u stvari zaslužila veće povjerenje od Hrvatskog košarkaškog saveza kad su u pitanju klupska nadmetanja.
- Molim vas pozovite nas i slijedeće godine – tako su poslije četvrtog ZBT-a govorili dosadašnji sudionici, ali su se već sada ponudili i drugi mega klubovi kao što su španjolski velikani Real i Barcelona (oni mole nešto raniji termin), te izraelski Maccabi. A što je posebno značajno svi koji su dolazili, odnosno koji se kandidiraju za sudjelovanje moraju prihvatiti uvjete koje diktira Lady Zdenka. Naime, od početka je postavljeno pravilo da klubovi sudionici turnira imaju sve plaćeno tek od trenutka kad dođu na hrvatsko tlo, izuzetak je bila jedino Lokomotiv Kuban iz Krasnodara, čiji su košarkaši uživali popust da ih po slijetanju u Veneciju preuzmu zadarski domaćini (autobus).
Ove je godine bio dogovoren nastup atenskog Panathinaikosa, također jednog od najvažnijih europskih klubova, ali je njihov dolazak u posljednji čas otpao obzirom da je iz Atene zatraženo plaćanje avionskih karata iz Grčke.
To je izazvalo probleme za domaćine, obzirom da su već, na vrijeme, jer tako se radi, obavljene sve grafičke pripreme za ZBT, to da su tiskani propagandni materijali i plakati s Panathinaikosom kao učesnikom turnira...