Svijet snova oduvijek je fascinirao ljude. Drevni Egipćani vjerovali su da snovi omogućuju komunikaciju s duhovnim svijetom. Stari Grci bili su pak među prvima koji su pretpostavili da su oni kreacije uma. Tako je i Ive Ivanov u svojim snovima, vjerujemo, stalno imao osvajanje trofeja kao igrače njegovog Zadra! I ostvarili su mu se snovi, visoko u vis podigao je trofejni pehar u Kupu Krešimira Ćosića.
Je li moglo ispasti bolje kapetane Ive?
- Konačno se i meni otvorilo, jer kako sam na nekoliko mjesta već rekao, prije ovosezonske završnice Kupa na Višnjiku, tri puta sam kao igrač Zadra gubio u finalnim serijama Prvenstva Hrvatske, čak četiri puta u kup natjecanju. Eto, stigao je i taj dan kojeg sam toliko priželjkivao, dan kojeg nikad neću zaboraviti. Jer će ostati zapisano da smo momčad Zadra koja je "probila led", odnosno, bili ti koji su osvojili prvi trofej otkako je izgrađena nova dvorana.
Jesu li se slegle emocije, jer Zadar je grad u kojem se ne priznaje ništa drugo nego trofej, otuda zasigurno i toliko strasti viđeno je ne samo kod vas, već i suigrača, navijača. Svi ste bili jedno?
- Neki moji dobri i dragi prijatelji rekli su mi da ovih dana jednostavno "iskačem iz paštete". Neka se tako nastavi i do kraja sezone, nećemo nitko imati ništa protiv toga, međutim, u borbi za naslov prvaka Hrvatske, očekuju nas teške bitke. Ono što mene osobno veseli, jednako i ljude u klubu na svim razinama, jest činjenica da smo u Krešin dom privukli više od devet tisuća ljudi. I svi odreda skakali s nama za svaku loptu, ljutili se na izgubljenu, veselili kad smo zabijali. Slavili u konačnici s nama, ne samo u dvorani nego i na Narodnom trgu, u gradskim kafićima i restoranima. Samo da je ovakvih veselja bilo više, da nije bila ovolika "suša" trofeja, ne isključivo zbog mene osobno, nego zbog ljudi koji vole košarku kao malo gdje u Hrvatskoj.
U samom epicentru slavlja, mnogi tvoji suigrači na prvu su mjesto izvukli činjenicu da je u njima gorak oku zbog slike u ABA ligi. Koliko je tebe u trenucima euforije dotakla ta gola istina?
- Iskreno, svjesno smo svi odreda da će osvajanje Kupa da tako kažem "zamaskirati" naš iznimno slab učinak u ABA ligi. Doista, bilo bi kudikamo bolje da smo recimo prije završnog turnira u Krešinom kupu, osigurali ostanak u regionalnoj ligi, onda bi fešta bila vjerujem još izraženija i lakše bi se moglo pripremati za Prvenstvo Hrvatske. Ovako, znamo da je napravljen veliki kiks, međutim, sportski je nadati se da možemo zadržati status abaligaša. Na koncu zašto ne vjerovati da možemo dobiti sve tri utakmice do kraja. Nema nemogućeg! Ako smo dobili Zvezdu, Budućnost i Cedevita Olimpiju, zašto ne bismo priredili još neko iznenađenje. S druge strane, svjesni smo da se u ovu priču i ne bismo doveli da smo se boljima pokazali u "malim" utakmicama, s klubovima koji su bili u našoj poziciji. Nema ništa od kukanja moramo se nastaviti boriti.
Okrenimo priču i krenimo od tvojih početaka u zadarskom dresu, iako se puno toga zna, ali nikad nije na odmet prisjetiti se onoga što je bilo. Kako je to izgledalo?
- Sve se dogodilo iza one blistave sezone kad je osvojena u to vrijeme Goodyear liga, upravo sam bio izlazno godište i juniora. Pozvao me je trener Danijel Jusup i otvoreno rekao: "Nećeš imati veliku minutažu, ali ćeš biti s nama. Kao 18-godišnjaku meni je to imponiralo biti u društvu s iskusnijim igračima, k tomu momčad je bila sastavljena od velikog broja zadarskih igrača, stranac je bio samo Michael Meeks, jest unutar "rostera" bijaše i Vladimir Krstić, ali su njegovi korijeni iz Zadra.
Koliko ti je pomoglo što si seniorski status počeo graditi baš u Zadru?
- Nemoguće je ukratko opisati koliko mi je to značilo, trener Jusup mi je ugradio radne navike, uz to sam s iskusnim igračima stekao puno znanja i što zapravo znači sportski život. Hvala im svima!
Iza toga Zadar je posložio momčad koja će kasnije nakon punih devetnaest godina u grad košarke donijeti naslov Prvaka Hrvatske, međutim, ti se se preselio u Borik – Puntamiku. Nisi zbog toga "rigao vatru"?
- Ne, znao sam gdje mi je mjesto u tom trenutku, k tomu došao sam u Borik u iskusnu momčad. Ne smije se zaboraviti da smo kao drugoligaši iz Kupa izbacili Zagreb, potom u polufinalu, također u Jazinama, Cibonu sve do pred kraj držali na konopima, a oni su bili Euroligaši. Onda smo ušli u A-1 ligu, to je priču izvrsno odradio trener Tihomir Bujan, zajedno smo se iz Zadra preselili u Borik. U toj momčadi uz iskusne koje neću nabrajati da nekoga ne preskočim, ha-ha, igrao je i Rok Stipčević koji je kasnije napravio veliku karijeru, preko Puntamike i Zadra se otisnuo u Europu.
Mnogi nisu zaboravili "veslanje" u Jazinama, nakon što ste u Ligi prvaka "srušili" Zadar. Sjećaš se tih trenutaka veselja?
- Hvala Bogu da mi je to u sjećanju i u tome nisam nikad vidio nešto loše, jer svakom sportašu pobjeda je na pravom mjestu. Ali, nismo "veslali" samo protiv Zadra, nego su i drugi morali priznati poraz, mnogi su nam s velikim oprezom dolazili u goste u Jazine.
Uslijedio je odlazak u Zabok, što je iznenadilo sve koji su pratili tvoje igre u Boriku. Što je prevagnulo?
- Da, bila je to jedna čudna situacija, iskreno, nisam odluku donio na "prvu loptu" iako je ponuda bila izvrsna. Odvagnuo sam i odlučio potpisati ugovor s njima i nikad nisam požalio, jer sam u Zaboku imao izvrstan tretman, odlično su posložen klub, tamo sam stekao veliki broj prijatelja s kojima sam i danas u odličnim odnosima. Nakon Zaboka još jednom sam se vratio u Borik i dočekao prigodu za povratak u Zadar.
Odradio si u dresu Zadra razdoblje od 2010. do 2105. u kojem je bilo svega i svačega u rezultatskom smislu, najviše borbe za ostanak u ABA ligi. Kako je bilo živjeti te godine?
- U svojim planovima me opet vidio trener Jusup, međutim, nismo dobro odradili posao, pa je nakratko na klupu sjeo Bujan i kraj smo dočekali s trenerom Josipom Grdovićem. Nažalost, ni to nije pomoglo jer smo ranije zakomplicirali stanje i bilo je nemoguće očekivati spas od ispadanja. Odlazak u A-1 ligu i dolazak Aleša Pipana, te ekspresni povratak u ABA ligu. Mijenjali su se kasnije treneri, Ante Nazor nas je ostavio u ligi pobjedom protiv Splita u zadnjem kolu. Kasnije je sezonu na trenerskoj klupi počeo Hrvoje Vlašić, pa Ivan Sunara na koncu i Rajko Vidaković se našao u ulozi spasitelja. Uh, stalno su me pratile i prate te borbe za ostanak.
Idemo prijeći na druge priče. Evo jedno lakše pitanje. Krka iz Novog Mesta?
- I tu nije počelo najbolje, krenuli smo s Ivanom Velićem na klupi, naslijedio ga je Vladimir Anzulović i sve do pred dva ili tri kola do kraja opet borba za ostanak, srećom priča je završila dobro. Osvojili smo i Kup Slovenije!
Posve neočekivano osvanuo si na Baldekinu, u momčadi Šibenika. Ta epizoda ima svoj neželjeni sadržaj. Valjalo je izdržati.
- Znam da mi je dosta njih zamjerili na tom odabiru, ali kao profesionalac donosiš najbolje odluke za sebe. Istina, nije mi bilo lako doći na Višnjik, štoviše, neugodu su mi stvarali povici s tribina. Hvala Bogu preživio sam, a Šibenik se prema meni pokazao korektnim klubom.
I onda još jedan povratak na Višnjik, u Zadar! Tko je bio odgovoran za tu priču?
- Aramis Naglić me vidio u svojim vizijama, nisam previše dvojio. Nismo najbolje krenuli, međutim, kad su se posložile stvari, nekoliko kola prije kraja ABA lige bili smo u borbi za Final – four ABA lige. Nezaboravni su to trenuci! Nažalost, u dva polufinala, Kupu i Prvenstvu Hrvatske nismo potvrdili prolazak u finale.
Opet je uslijedio rastanak i odlazak u Skoplje u MZT. Kasnije će se pokazati da umalo nisi Zadar izbacio iz ABA lige. Zanimljivo, na tvojoj strani bila je zadarska publika, klicalo se Ive, Ive, Ive, a Zadar je nakon poraza na domaćem parketu visio nad ponorom ispadanja, baš kao i danas. Što kažeš na taj dio karijere?
- Nije mi bilo lako doći u Zadar i boriti se protiv svog kluba, ali kad si profesionalac, moraš suspregnuti emocije. I moram priznati godila mi je podrška s tribina Krešinog doma, prepoznali su u meni poštenje. A molio sam kroz cijelu sezonu ABA 2 lige da me ne dopadne igrati kvalifikacije protiv Zadra. Nisu mi se uslišile molbe. Da mi Skoplje ostane u dobrom sjećanju doprinijela je naša pobjednička serija 3:0 protiv Rabotničkog i postali smo prvaci Makedonije.
Vratimo se nakratko razlogu zbog kojeg ste odabrali MZT, a ne Zadar?
- Jednostavno se u tom trenutku nismo našli, Zadar je imao jednu ponudu, meni nije odgovaralo,
odabrao sam odlazak u Skoplje. Važno je da nije bilo "zle krvi", jer da jeste onda se ne bih opet vratio u Zadra. Sve smo dogovorili nakon pola sata razgovora. Više sam se puta vraćao kući nego Lesi!
SANJAM DRES REPREZENTACIJE
Jesi li u svojoj karijeri razmišljao o dresu seniorske reprezentacije?
- Jesam i ne znam tko nije tako nešto želio i sanjao. Ali sam ponajviše bio pošten prema sebi, odnosno, bilo mi je jasno
da u vrijeme kad se ulazilo u reprezentaciju nisam bio kapacitet igrača za takav iskorak. Mnogi su to mjesto svojom kvalitetom zaslužili prije mene.
KAPETANSKA ULOGA
Kapetanska uloga očekivano je pripala meni jer sam najstariji i najiskusniji. Ono što je meni važno jest činjenica da me svi odreda poštuju, od nekih igrača, primjerice Jana Palokaja stariji sam petnaest godina. Ali, nije taj odnos kao prije kad si kao najmlađi morao biti u kantunu, šutjeti i slušati. Sad je sve liberalnije!