Ne prihvaćam narativ da je prva momčad Hajduka trenutno manje bitna od juniora, bez obzira na nevjerojatan uspjeh momčadi Marijana Budimira i praktički riješeno pitanje prvaka seniorskog HNL-a, ali susret Bijelih i Varaždina na Poljudu na neki način je pomalo odisao "nebitnošću".
Plasman juniora u finale Lige prvaka mladih i gomila izostanaka s kojima je Ivan Leko bio suočen utakmicu su učinili nekako drugačijom od onoga na što smo naviknuli, a takva je bila do kraja. Naime, večeras smo imali prilike gledati istovremeno jednu od najdosadnijih i najzrelijih predstava Lekinog mandata, s čime se i sam strateg Bijelih složio.
- Utakmica je bila mirna i koncentrirana. Za moj gušt malo previše mirna i kontrolirana, Ja volim malo više nereda, ali i obitelj mi je rekla da je ovo prvi put nakon četiri mjeseca prva utakmica bez stresa - rekao je trener Hajduka.
Uz već otprije ozlijeđene Lovru Kalinića, Josipa Eleza, Dominika Prpića, Anthonyja Kalika i Dina Mikanovića te Luku Vuškovića, Rokasa Pukštasa i Marka Capana koji su s juniorima u Ženevi, strateg Bijelih nije mogao računati ni na Gerga Lovrencsicsa i Stefana Simića, dok je Filip Krovinović susret započeo s klupe zbog zatezanja koje je osjetio u mišiću.
Tako je na poziciji desnog beka startao debitant Niko Sigur, a umjesto Krovinovića na terenu je od prve minute bio Marco Fossati. Ipak, Krovinović je u 38. minuti svejedno morao na teren, jer se Lukas Grgić ozlijedio nakon jednog sudara u svom šesnaestercu.
Zbog svega toga u prvom poluvremenu smo gledali utakmicu u kojoj nijedna ekipa nije imala izrazitu premoć, ali sve je od početka naginjalo pobjedi Bijelih jer im je pristup bio na razini. To se ogledalo i u dobivenim duelima, koji su bili na strani Hajduka (47 - 36).
- Mi smo se došli igrati, ali doslovno igrati se, jer nismo bili ni čvrsti ni agresivni - rekao je trener gostiju, Mario Kovačević nakon utakmice.
Iako se Leko ponovno odlučio za sustav 4-2-3-1, Hajduk se većinom branio u 4-4-2 i što češće pokušavao izlaziti u visoki presing, znajući da gosti vole igrati iz zadnje linije. To je koliko-toliko funkcioniralo kada bi lopta kretala od Olivera Zelenike, ali kada je u pitanju bila povratna lopta u zadnju liniju, sve se uglavnom svodilo na Lekine pokušaje animiranja svojih igrača da se što prije podignu i njihovih zakašnjelih reakcija.
Ponovno je problematična bila i defenzivna tranzicija, što se posebno moglo vidjeti u 11. minuti utakmice. Gosti su povukli kontru preko ogromnog praznog prostora koji se otvorio u sredini, a lopta je onda došla do Nike Domjanića koji je izbjegao zaleđe samo zato što Fossati nije pratio Awaziemovu liniju.
Talijan se tako ovaj put pokazao još opasnijim za svoju ekipu kada se na vrijeme vratio u obranu...
Kovačević se, s druge strane, odlučio za svoj klasičan pristup koji se oslanjao na prijetnju iz kontinuiranog napada i njegova momčad je dobro stajala na terenu, dok su Tonio Teklić i Michele Šego uspijevali zaprijetiti na račun individualne kvalitete. Nakon prvih 45 minuta razlika je bila pogodak Yassinea Benrahoua iz slobodnog udarca i Ivan Lučić, koji je nakon dugo vremena djelovao stabilno i sigurno. I već spomenuti pristup gostiju, za koji je sam Kovačević rekao da nije bio na razini.
Sve se isto nastavilo i u drugom poluvremenu. Igralo se uglavnom u centralnoj trećini, jer su obje ekipe bile maksimalno strpljive. Dakle, kaosa nije bilo ni na vidiku, što je uistinu rijetkost kada su u pitanju susreti Hajduka u posljednje vrijeme. Čak je i stoperski tandem Awaziem - Borevković drugo poluvrijeme odigrao bez kardinalne pogreške. Ali Leko je očigledno htio vidjeti malo više nereda i kaosa...
Pozitivna stvar koja se može izvući iz ove utakmice jest i to što je ovo bio prvi nastup Emira Sahitija od prve minute nakon ozljede koju je pretrpio u utakmici protiv Rijeke početkom veljače, a začinio ga je golčinom vanjskom stranom stopala u suprotne rašlje, u stilu Quaresme. Zanimljivo, Benrahou mu je loptu dodao također vanjskom.
Ali to nije bilo sve od Sahitija. Susret je završio s dva ključna dodavanja, 2/2 uspješna driblinga, 8/10 dobivenih duela te četiri oduzete lopte i dvije presječene.
- Nadam se da je ovo nagovještaj njegovog povratka. On je prošle sezone bio treći, četvrti najvažniji igrač, a mi ga nismo imali tri mjeseca. Kada bilo kojoj ekipi uzmeš važnog igrača, to je ogromna razlika. Dobro mu je došlo što je par utakmica odigrao loše, kako bi vidio kako to izgleda kada nije spreman. I baš mi je drago što je zabio ovakav gol - kazao je Leko.
Zbog situacije u kojoj se Hajduk nalazi i gomile izostanaka s kojima se Leko muči, ova utakmica bila je jedna od onih koje treba samo preživjeti, jer od Bijelih nismo ni mogli očekivati bogznakakvu igru.
Odlučili su je individualni potezi, ali sve između sjajnog pogotka Benrahoua i još boljeg Sahitija uvelike je bilo iskontrolirano, a usto je utakmica mirno privedena kraju. Bez naivno primljenih golova i "drž‘, ne daj" stila obrane. Za Hajduk, u najmanju ruku neobično.