“Neću donositi sudove nakon Lige nacija. Meni ona ne ide, bio bih najsretniji da se sutra ukine”, rekao je Zlatko Dalić u lipnju prošle godine, nakon što je Hrvatska remizirala s Francuskom na Poljudu (1:1).
Taj remi došao je nakon teškog poraza od Austrije u Gradskom vrtu (0:3), a „vatreni” su nakon dva kola imali samo jedan bod. Godinu dana kasnije, Hrvatska kao treća reprezentacija na svijetu igra Final Four Lige nacije, koji je izborila zahvaljujući nizu od četiri pobjede u skupini, od kojih je jedna stigla i protiv „tricolora” na Stade de Franceu.
Dalić nije jedini koji se žalio na Ligu nacija otkad je UEFA pokrenula to natjecanje u rujnu 2018. Mnogi izbornici i igrači nazivali su natjecanje nepotrebnim i besmislenim, a Kevin De Bruyne je, primjerice, rekao da se radi samo o „glorificiranim prijateljskim utakmicama”.
Belgijski veznjak čak i nije daleko od istine, ali to ne znači da je natjecanje besmisleno, jer UEFA-ina logika je od početka jasna. Liga nacija trebala je zamijeniti baš te prijateljske utakmice te reprezentacijama dati mogućnost da budu konkurentne u svakoj utakmici, jer igraju s manje-više sebi ravnima.
Mamac za sponzore
Naravno, tu je i financijski aspekt cijele priče. Redovite utakmice između najjačih reprezentacija u Europi, koje su još i natjecateljskog karaktera, mamac su za sponzore i televizijske kuće, a onda se dio tih prihoda može proslijediti i onim manjim savezima, koji nikada ne bi uspjeli ispregovarati toliko novac za prijenose svojih utakmica.
Zapravo je svakoj reprezentaciji prepušteno da Ligu nacija shvaća onako kako sama želi. Izbornici utakmicama mogu pristupati kao da su one prijateljske te u njima mogu eksperimentirati, a mogu ih shvaćati maksimalno ozbiljno i pokušati osvojiti turnir, ili ostvariti plasman u viši rang.
S obzirom na to da su pobjednici prvih dvaju izdanja bili Portugal i Francuska, a da ove godine na Final Fouru igraju Hrvatska, Nizozemska, Španjolska i Italija, jasno je da sve nacionalne vrste ovo natjecanje ipak shvaćaju ozbiljno.
Osim onih sportskih, za takav pristup imaju i financijske razloge. Naime, pobjednik prvog izdanja Portugal) zaradio je 10,5 milijuna eura, poraženi u finalu devet, trećeplasirana reprezentacija osam, a ona koja ostane bez ijedne pobjede sedam milijuna eura.
Za prošlo izdanje službeni podaci nisu objavljeni, ali pretpostavlja da se da je Francuska uprihodila oko 14 milijuna eura, dok su ostali sudionici Final Foura zaradili iste iznose kao i u prethodnom izdanju. Za očekivati je da i ovogodišnje sudionike završnice očekuju slične nagrade.
Samo nastup HNS-u donio 2,5 milijuna eura
Hrvatska je već na račun samog nastupa u elitnoj skupini Lige nacija uprihodila 2,5 milijuna eura, a osim dodatnih milijuna koji se HNS-u smiješe, ne treba zanemariti ni to da su „vatreni” osvajanjem skupine osigurali drugu šansu za plasman EURO 2024., u slučaju da ga ne uspiju izboriti putem kvalifikacijske skupine (što je malo vjerojatno).
Naravno da u cijeloj priči interes ima i UEFA, ali točni prihodi od Lige nacija općenito nisu poznati, jer ih europska nogometna federacija stavlja „pod istu kapu” s onima za europske kvalifikacije i prijateljske utakmice. Odnosno, TV prava se u velikom dijelu prodaju za ta tri segmenta prodaju zajedno.
U sezoni 2020./21., koja je sadržavala veći broj utakmica reprezentacija zbog nadoknade zaostataka iz lockdowna, UEFA je samo od TV prava za te utakmice uprihodila 628 milijuna eura, od čega je 577 milijuna podijelila savezima. Prošle sezone su, pak, nacionalni savezi na temelju Lige nacija, europskih kvalifikacija i prijateljskih utakmica od UEFA-e dobili 402 milijuna eura, što je više nego što je UEFA uprihodila od isključivo tog segmenta. Reprezentacije, dakle, itekako imaju koristi od novog natjecanja koje se svidjelo i drugim federacijama.
CONCACAF (Sjeverna i Srednja Amerika i Karibi) pokrenuli su svoju Ligu nacija po uzoru na onu europsku, a CONMEBOL (Južna Amerika) se čak planirao priključiti UEFA-i kao odgovor na FIFA-in plan o održavanju Svjetskog prvenstva na dvogodišnjoj bazi. No, južnoameričke reprezentacije su na kraju odustale od tog plana, koji i nije imao baš previše logike.
Dobra zamjena za besmislene prijateljske utakmice
Natjecanje također daje mogućnosti „malim” reprezentacijama da se lakše plasiraju na Europsko prvenstvo, jer osim kroz kvalifikacije, ekipe mogu tamo doći i preko Lige nacija. Kritike na takav sustav išle su u smjeru toga da će to narušiti kvalitetu Eura, ali s obzirom na to da je on ionako od 2016. proširen na 24 reprezentacije, što je gotovo polovica kontinenta, i nije neka razlika.
Liga nacija se, dakle, pokazala kao dobra zamjena za uvelike besmislene prijateljske utakmice, a iako je Dalić to natjecanje prije samo godinu dana nazvao baš tako – besmislenim, sigurno će dati sve od sebe da u Nizozemskoj odvede reprezentaciju do još jednog velikog uspjeha.