Uvoz banana postao je "meka“ za ilegalni transport kokaina prema dolini Neretve.
Još od prošle godine, policija je ušla u trag narkodilerima, od kojih je većina pala u spektakularnoj akciji krajem siječnja, da bi u policijsko-uskočkoj akciji provedenoj u nedjelju bila uhićena još trojica pa je tako bilanca privedenih narkodilera u dolini Neretve osam osoba.
Kokain, oko 73 kilograma, ovaj je put, kao i prije, dopremljen u frigo kontejneru koji inače služi za transport banana, a policija ga je pronašla u skladištu poduzeća "Frigo Bonsai" u Opuzenu. Tako se i ova tvrtka ni kriva ni dužna našla na narkoputu pošiljke kokaina, koja je, umjesto kod dilera, završila u njihovu skladištu. Očito pošiljatelji kokaina nisu znali za uhićenja ili je kontejner otpremljen prije 28. siječnja kad je razbijen narkolanac u dolini Neretve. Da je sve bilo po planu, kokain ne bi stigao u Opuzen, nego bi u luci Ploče bio izvađen, kako je to bilo i više puta prije.
Zatečeni u poslu
Upućeniji kažu da je riječ o nižerangiranim članovima zločinačke organizacije, „manovalima“, koji inače rade fizičke poslove u luci Ploče. Policija ih je zatekla kako vade kokain u skladište tvrtke "Frigo Bonsai", potom su pakete stavljali u torbe u namjeri da ih odnesu. Navodno je jedan pokušao pobjeći pa je po magistrali između Opuzena i Komina bila prava filmska potjera.
Neretvanska, ali i hrvatska javnost nakon nedjeljne akcije postavlja pitanje kako se u ovom narkolancu našla uzorna tvrtka "Frigo Bonsai", koja se bavi otkupom voća i povrća te uvozom banana, već tridesetak godina. Osnivač tvrtke Niko Ujdur, kao ni njegova kćerka Katarina Taslak, inače direktorica firme, nisu željeli govoriti o ovom slučaju. Tek su poručili da će se o svemu očitovati njihov odvjetnik.
Čini se da narkobosovi i nisu imali previše manevra pa su u svoju mrežu uhvatili ovu firmu, jer je "Frigo Bonsai" najveća tvrtka koja uvozi banane preko luke Ploče u frigo kontejnerima, koji su se pokazali najpodesnijima za ilegalne pošiljke kokaina. Svi drugi uvoze zanemarivo male količine pa nisu interesantni pošiljateljima kokaina.
Naime, ti frigo kontejneri nisu obični kontejneri kakve viđamo po lukama, crveni ili žuti, pravokutnog oblika, sa zatvorenim i plombiranim vratima. Riječ je o složenijem sustavu koji, među ostalim, ima ventilacijske otvore u oplati kako bi unutarnja klima mogla raditi i hladiti, odnosno grijati teret koji se prevozi. Tim otvorima može se pristupiti s vanjske strane bez otvaranja kontejnera i diranja plombe. Dakle, kontejner ostaje neoštećen i plombiran, a prevozi nekoliko desetaka kilograma kokaina. Tako je, čini se, bilo i ovaj put. Kokain se nalazio u jednom od tih ventilacijskih otvora, kojima se lako može pristupiti s vanjske strane. Zapravo, riječ je o limu koji se lako skida. Onome tko je vješt u tome dovoljno je manje od sedam minuta da skine lim, uzme drogu i ponovno ga vrati kao da ništa nije bilo.
Međutim, ostalo je puno neodgovorenih pitanja, a jedno od njih je i kako se u luci Ploče provodi kontrola kontejnerskog tereta, odnosno tko je provodi, lučke službe, carina, policija ili špediteri. Čini se ipak da je najveća odgovornost upravo na carini, koja navodno u luci Ploče uopće nema odgovarajuću opremu kojom bi se kontrolirao teret koji dolazi, a što je, čini se, prijeko potrebno nakon ovih zapljena kokaina.
Kontrola 'odoka'
Za razliku od carinske uprave u Rijeci koja je nabavila mobilni RTG uređaj za kontrolu robe u riječkoj luci, carina u Pločama nema takav uređaj pa svoje kontrole provodi „odoka“, a ako se pokaže da je nešto sumnjivo, dovede se pas. Nedvojbeno bi pomoglo RTG skeniranje kontejnera jer je fizički nemoguće otvoriti svaki pojedinačni kontejner s obzirom na to da u luku Ploče godišnje dođe oko 1200 kontejnera banana. Zapravo, otvaraju se samo oni sumnjivi po principu uzorka. Nešto slično kao u poštanskoj paketnoj dostavi, otvorit će se samo paket koji je sumnjiv.
Lokalne vlasti, odnosno policija i carina primaju i evidentiraju svaki brod na dolasku u luku. U pratnji im je brodski agent koji je veza broda s vlastima. Brodski agent prezentira vlastima manifest tereta, koji sadrži popis svih kontejnera s podacima o utovarnim lukama i robi koju kontejneri sadrže. Luka potom kontejnere istovara i skladišti na kontejnerskom terminalu. Na kopnu brigu o daljnjem prijevozu robe preuzima ovlašteni carinski zastupnik. Uzimajući u obzir karakteristike robe, njezino porijeklo i odredište, carina procjenjuje rizik i prema tome izdvaja jedan dio kontejnera za kontrolu. Roba koja dolazi iz, primjerice, zemalja Južne Amerike može češće biti podložna kontroli nego roba koja dolazi iz zemalja EU-a. Takva roba mora prije napuštanja luke proći carinsku kontrolu, što je dio uobičajene carinske procedure.