Sezona dolazi, a s njom i posljednjih godina jadi poslodavaca u turizmu koji se tuže da ne mogu pronaći radnike. Najnovija je muka jednog hotela, koji na pola radnog vremena i plaću od 600 eura ne može naći spremačicu.
Sve te priče ove godine slijeću u uzburkan teren. Taman je minula priča oko nezadovoljstva u splitskoj “Čistoći”, gdje su pometači protestirali zbog plaća, a jedna je radnica rekla da nije točno da su plaće pometača po 1500 i 1800 eura i pokazala svoju buštu od 1054 eura s praznicima i prekovremenim satima. Dodala je da ne želi usporedbu s tetama, onima koji čiste u vrtićima i školama, jer za razliku od njih, nema slobodno ljeto i zimske praznike nego radi za Novu godinu, Božić i Uskrs, sve praznike i blagdane... Na to su iz dječjih vrtića uzvratili da rade cijelu godinu i nemaju ni ljetne ni zimske praznike, a plaća spremačice s 15 godina radnog staža je 690 eura za spremanje i čišćenje, pomoć radnicima u kuhinji, odgojiteljima, čišćenje vanjskih prostora... Tete uhvate oko 200 eura manje plaće od ove pometačice koja je pogriješila što se bacila kamen među njih, štoviše, poslodavac im je isti i plaće bi mogle makar u osnovicama biti uravnotežene i u skladu s poslovima koje obavljaju. Nije problem što se bori za svoju plaću, problem je što su mnogi lošije plaćeni, a rade u smjenama, subotama i nedjeljama. Neki po skelama i bauštelama, u raznim strojevima, vozilima i uredima pošteno odrade mjesec, ali se ne približe plaći od tisuću eura.
Oko toga digla se buka na društvenim mrežama, a i uz kave se govorilo o tome koliko jest ili nije prikladno da radnici koji metu ulice imaju tolike plaće, pa se pridodalo da čistačice za čišćenje apartmana i stanova traže 20 eura po satu i kako je to manje od nekih profesorskih, liječničkih i ostalih satnica... Dodalo se tome da konobari traže i po 1700 i više eura za rad ljeti, da su prosječne plaće u dm-u gotovo 1500 eura...
Pogrdni komentari
Malo tko se sjetio da vlasnici apartmana koji kukaju zbog 20 eura satnice čistačica imaju izbor i mogu sami očistiti svoje apartmane, ako su mali iznajmljivači koji iznajmljuju jedan ili dva apartmana. Ako ih iznajmljuju pet ili 10, onda više i nisu mali iznajmljivači nego je to posao, a onda se čistači ne traže u posljednji tren nego se s njima dogovara na vrijeme. Nitko se ne upita kako to neki restorani imaju godinama isto osoblje i godinama postoje, štoviše, čak ni ne zatvaraju vrata zimi, dok drugi niču kao gljive poslije kiše i jednako tako i nestaju.
Mišljenja su razna, kako to već s mišljenjima biva, ne nedostaje vrelih i pogrdnih komentara na račun onih koji traže veće plaće za svoj rad jer tko je vidio da se čišćenje plaća bolje nego neki posao koji traži diplomu fakulteta, a ima i onih koji vjeruju da nam je potrebno uvođenje reda, nekakva zakona koji bi trebao uvesti pravdu i red. Kao da će samo postojanje zakona promijeniti nešto. Na stranu to što imamo hrpu zakona koje ne poštujemo, na stranu to što reda nismo uveli ni u druga područja, činjenica je da bi neki od zagovornika regulative plaća vjerojatno svisnuli od jada da im je reći da je to bila želja bivše države koja je imala razrede plaća, ali ni drugu Titu nije pošlo za rukom ukalupiti plaće. Nikad se nijedna socijalistička zemlja nije uspjela približiti ostvarenju idealnih plaća po komunizmu: radi onaj tko može raditi onoliko koliko može, a dobiva onoliko koliko mu je potrebno za život, a ne onoliko koliko je zaradio jer zarađeno treba dijeliti na sve članove društva, pa i one koji nisu mogli raditi.
Plaće se reguliraju zakonom utoliko što se određuju okviri, način na koji se isplaćuju, porezi, doprinosi, te se utvrđuje minimalna plaća i okolnosti u kojim plaće mogu biti manje od minimalne. Ostalo sindikati dogovaraju kolektivnim ugovorima s poslodavcima ili se plaće određuju temeljem pravilnika svakog poduzeća, a dalje svaki radnik potpisuje za sebe ugovor o radu s poslodavcem, a nekima je regulirano da je plaća tajna.
Na visinu plaća utječe mnogo faktora. Naravno, tržište je važno i ako je neka struka tražena, a malo je radnika, onda će i plaće biti veće ili će poslodavci potražiti radnike koji su spremni raditi za manje plaće ali ih neće tražiti u Hrvatskoj nego po svijetu. Tko može zabraniti poslodavcu da plati radnike više od prosjeka ako to želi kad ga već može platiti minimalno, ma koliko radio?
U startu je obrazovanje itekako važno za visinu plaće, stručnjaci će kazati da visoko obrazovanje na razini ukupnog tercijarnog obrazovanja nosi 25 posto veću plaću u odnosu na sekundarno obrazovanje ili fakultet znači veću plaću od srednjoškolskog obrazovanja. Na visinu plaća utječe značajno i djelatnost: profitabilnije poput telekomunikacija, farmaceutske i financijske industrije bolje plaćaju zaposlene, pa kod njih oni s nižim obrazovanjem imaju veće plaće od plaća visokoobrazovanih u nekoj drugoj djelatnosti.
Brojke Zavoda za statistiku
Jednom godišnje Državni zavod za statistiku objavljuje podatke o visini plaća po stupnju stručne spreme zaposlenih; posljednja analiza je objavljena u travnju prošle godine za 2020., u kojoj je prosječna plaća svih zaposlenih iznosila 875 eura. Prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih s visokom stručnom spremom iznosila je 1261 eura, zaposleni s višom spremom primali su prosječno po 989 eura, za srednju stručnu spremu prosjek je iznosio 740 eura, a za nižu spremu 589 eura... To su prosjeci ili iznos koji se dobije kad se zbroje plaće jedne kategorije i podijele brojem zaposlenih, a to znači da dio prima manje od iznosa prosjeka za njegovu razinu obrazovanja, a dio više. U stvari, rijetko kada netko uopće prima prosječnu plaću. Ako računate prosjek za 100 ljudi od kojih pola prima 1000 eura a pola 3000 eura plaće, ispada da je njihova prosječna plaća 2000 eura, a nijedan radnik od njih 100 ne zarađuje toliku plaću. Čisto da bude jasno da tako podaci o prosjecima ne otkrivaju kakve su zaista plaće, a statistika kaže da zaposleni s fakultetskom diplomom najmanje zarađuju u ugostiteljstvu i hotelijerstvu (746 eura), u zaštitnim i istražnim djelatnostima (832 eura) i putničkim agencijama (855 eura).
Što znači raditi u profitabilnoj djelatnosti, pokazuju i plaće nekvalificiranih radnika iz takvih djelatnosti koji zarađuju više od visokoobrazovanih radnika u djelatnostima sa slabijim plaćama. Tako nekvalificirani radnici u financijskim djelatnostima imaju 876 eura prosječne plaće, u pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu prosječno zarađuju po 863 eura, u telekomunikacijama 830 eura, u farmaceutskoj industriji 826 eura... Najviše plaće visokoobrazovanima isplaćuju se u duhanskoj industriji i iznose 1886 eura, zdravstvenoj zaštiti (1825 eura), farmaceutskoj industriji (1821 euro) i promidžbi i istraživanju tržišta (1770 eura).
Zaposleni sa srednjoškolskim obrazovanjem najviše su, prosječno po 1095 eura, zarađivali u vađenju sirove nafte i prirodnog plina, a najmanje, 554 eura, u osobnim uslužnim djelatnostima. Radnici s nižom spremom najveće su prosječne plaće primali u uklanjanju otpadnih voda - prosjek te djelatnosti za tu razinu obrazovanja je 909 eura, a najmanje 421 euro u veterinarskoj djelatnosti.
Također značajan utjecaj na nečija primanja ima i potražnja za njegovim poslom, a problemi koje primjerice pred sezonu ima domaći turizam imaju i druge turističke zemlje. Tako iskusni konobari, kuhari i drugi radnici iz Hrvatske zarađuju značajno veće plaće u Njemačkoj, Irskoj i Austriji, koje nemaju dovoljno radnika unutar svojih granica, a Hrvatska danas svoj manjak koji je nekad popunjavala iz susjednih zemalja, popunjava iz udaljenih zemalja.
Bilo bi smiješno da nije tužno kako se međusobno ne razumiju oni koji su istoj kašeti brokava pa se natežu oko kosti, jedno drugom traže dlaku u jajetu i ne vide dalje od svog nosa?
A dužnosnici?
Nitko neće reći da je neki dužnosnik iza sebe ostavio više štete nego koristi, a za to je bio znatno plaćeniji od svakog čistača, profesora, liječnika ili trgovca u ovoj zemlji. Neće se upitati kakvi su menadžeri tvrtki u kojima rade jer su direktori plaćeni da upravljaju radnicima i tvrtkama, otvaraju poslovne prilike i stvaraju prihode. Neće se pitati kako to neke firme temelje poslovanje na niskim plaćama radnika i upitati se znaju li njihovi vlasnici nešto drugačije pjesme i ako ne znaju kako to da opstaju na tržištu?
Nitko se ne pita koliko se proteklih godina i desetljeća uopće cijenio pošten rad, fizički i intelektualni. Nitko se pita takvo što jer i djeca znaju odgovor.
Nažalost, mnogi su skloni oprostiti nekom tko se “snašao” i namlatio pare jer bi i oni tako samo da su mogli, a manje empatije imaju za onog tko je, po njihovom mišljenju, plaćen više nego što bi i mu oni dali. Ima među nama dosta onih koji su uvjereni da mogu raditi sve poslove, a neki idu i korak dalje pa vjeruju da pucaju od potencijala, ali su ih, eto, životne okolnosti spriječile da se ostvare kao astronauti, neurokirurzi, nobelovci, dobitnici Oscara i slično. Ako ste među njima, a vjerujete da su čistači i konobari preplaćeni, imate izbora. Ovo ljeto uzmite godišnji ili mjesec, dva neplaćenog i zarađujte na pospremanju apartmana ili konobarenju. Mislite li da su im plaće prevelike, ponudite vlasnicima apartmana i kafića da ćete raditi za malo manje novca i sigurno ste dobili posao. Prvi korak je napravljen, a slijedi i drugi - odradite posao. I to je sve. Na kraju balade imat ćete i ovce i novce. Kad prođe ljeto, vi ćete natrag na svoj posao, a čistači i konobari koji su radili samo u sezoni će na Zavod za zapošljavanje jer, čim zahladi, njihovih plaća više neće biti, a vaša će i dalje dolaziti sa svim doprinosima i mirovinskim stažem.