Mogu li posljedice klimatskih promjena koje izazivaju nepredvidiva vremenska zbivanja, poput nedavnih u Slavoniji, Zagrebu i drugim dijelovima sjevernih krajeva Hrvatske, utjecati na održavanje Sinjske alke?
Najava promjene meteoroloških uvjeta dovode do toga da su oči alkara svakodnevno i učestalo okrenute prema nebu, a njihovo "najčitanije štivo" ovih dana su vremenske prognoze. Opća strepnja alkara da bi vremenska nepogoda mogla dovesti u pitanje održavanje Alke, ne samo ove godine, nije bezrazložna jer se u praksi već događala. Posljednji put 1976. godine, kada je zbog nevremena, koje se 1. kolovoza neposredno prije održavanja 261. Sinjske alke sručilo na Sinj, održavanje Alke odgođeno za sedam dana.
Te godine 30. i 31. srpnja održana su natjecanja 15 odabranih alkara kopljanika za Baru, odnosno Čoju. Na Bari je pobijedio Anđelko Vučković, a na Čoji Josko Milošević, oba s po sedam punata. Nedjelja 1. kolovoza osvanula je s tmurnim oblacima, iz kojih je kao iz kabla lijevala kiša. Oko podne se vrijeme nakratko proljepšalo. Pregledom staze na alkarskom trkalištu utvrđeno je da se pijesak natopio vodom i raskvasio, ali je ipak odlučeno da se natjecanje za Alku može održati.
U uobičajeno vrijeme, oko 15 sati, sudionici alkarske povorke i njihovi gosti i uzvanici okupili su se na tradicionalnom vojvodinom prijemu u tadašnjem sinjskom Domu JNA. Odjednom su se, u trenu, ponovno pojavili tmurni oblaci iz kojih se u obliku kiše nebo sručilo na zemlju.
Za kratko vrijeme palo je toliko kiše da je voda koja je dolazila sve od Kvartira i groblja sv. Frane na vrhu alkarskog trkališta tekla u obliku potoka i odnijela nasuti pijesak sve do asfalta. Čim je taj nevremenski šijun prestao, alkari su odmah pješice izišli na stazu i konstatirali da nema minimalnih uvjeta za održavanje završne alkarske fešte. Nakon što je primio takvo izvješće, Upravni odbor Viteškog alkarskog društva donio je odluku da se 261. Sinjska alka odgađa za 8. kolovoza, kada je i održana.
Ta odgođena Alka krije i jedan posebni kuriozitet, a vezan je za alaj-čauša Franu Barezu Šoru, koji je upravo na toj odgođenoj Alci ponio svoj prvi slavodobitnički plamenac. Frano Bareza Šore u prvoj trci pogodio je "u dva", a u drugoj i trećoj trci "u sridu" i tako postao slavodobitnik s ukupno 8 punata. Kao alaj-čauš Šore je bio omiljen u Sinju, naročito među djecom, koja su od prvih proba na trkalištu skandirala njegovo ime, a on ih je "mitio" bombonima.
Šore je kao alkar kopljanik neslavno debitirao na 245. Sinjskoj alci 1960. godine. Između 17 alkara Šore u tri trke nije pogodio alkarsku metu. Prije nego što je na svom koplju ponio slavodobitnički plamenac hrvatske trobojnice, Šore je dvije godine zaredom, 1971. i 1972. godine, pobijedio na Čoji.
Tek s pobjedom na Alci ovjenčao se pravom alkarskom slavom. To je toga 8. kolovoza 1976. godine slavodobitnik Bareza iskazao riječima: Znao sam da ću danas dobiti Alku jer me to najviše meritalo. Nisam mogao zamisliti sjajniji poklon za moj 41. rođendan. Ja vjerujem da je u ovome veliku ulogu imalo nebo jer ovogodišnje nadmetanje nije slučajno odgođeno baš za dan mojega rođendanskog slavlja.
Provjerili smo, ni jedan od alkara kopljanika 308. Sinjske alke nema rođendan 13. kolovoza. Zato je izgledno, a tako najavljuju i meteorolozi, da će unatoč prolaznom pogoršanju vremenskih prilika u nedjelju 6. kolovoza biti održana ovogodišnja završna alkarska fešta.
Još valja dodati da je zbog raskvašenosti staze alkarskog trkališta poslije 1976. godine bilo odgađanja najmanje jedne Bare. Ali to se ne smatra bitnim niti se odgođena Bara ponavlja jer sve osim same Alke, dakle i Bara i Čoja, u biti su tek probe alkara.