I opet svjedočimo incidentu na Zlatnom ratu, ovoga puta nasukavanju dvotrupca kojem se tijekom nelegalnog sidrenja u zaštićenoj zoni motor zapleo u konope plutače, graničniku za kupače, nakon čega ga je tramuntana bacila na žalo, u sam plićak svjetski poznate plaže.
Samo pukom srećom nije došlo do tragične situacije. Nije jer su kupači vidjevši kako se brod dužine 15-ak metara nekontrolirano kreće prema obali, počeli jedan drugoga užurbano pozivati na izlazak iz mora. Situaciju nam je iz prve ruke ispričao Dinko Karninčić, voditelj plaže Zlatni rat, iz Komunalnog bolskog poduzeća Grabov rat, koji je nakon dojave dotrčao na plažu. Odmah je uvidio kako je kapetan broda izgubio kontrolu nad motorom.
Uzalud znak zabrane sidrenja
- Dogodilo se ono o čemu stalno pričamo, katamaran je došao previše obali, ušao je u zonu zabranjenog sidrenja, bacio je sidro, ukopao se u rahlo, zaštićeno podmorje plaže. Struktura dna Zlatnog rata je takva da uslijed tramuntane sidro uvijek počne popuštati, kliziti, stane orati dno. Brod se tada pokrene snagom valova i vjetra. Tramuntana ga je potom bacila na bovu, kormilara je uvatila panika, počeo je paliti motor da bi se iščupao, krenuo nazad. I eto problema, propela je uhvatila konop plutače, i tad motor prestaje s radom. Vidio sam unezvijerenog muškarca na brodu kako nešto pokušava napraviti da se iščupa. I nije točno da je imao kvar na motoru. Prava je istina da se zbog nedozvoljenog približavanja obali uhvatio u zamku – veli Dinko.
Brod je potom krenuo prema obali. U jednom trenutku kormilar je skočio u plićak, i svom snagom ga usmjerio ravno naprijed kako ne bi došlo do okretanja na bok. Dinko je nakon toga pozvao svog šefa, ovaj lučkog kapetana u Bolu, no nije ga mogao dobiti.
- Zvali smo lučkog kapetana u Bolu, odgovora nije bilo. U svakom slučaju na dvotrupcu nije bio profesionalni skiper, već muškarac, austrijski državljanin sa svojom obitelji. Taj muškarac koji je vozio brod očito je znak o zabrani sidrenja zamijenio za onaj dozvole sidrenja. Ako ga je uopće i vidio. Kada sam ga upitao zašto je tu bacio sidro, rekao mi je kako nije kriv što se motor pokvario, a vjetar dignuo. Kada sam ga pitao je li uopće pogledao vremensku prognozu prije izlaska na more, zna li što more može donijeti sa sobom, samo je slegnuo ramenima. Pozvao sam potom vozača jedne od banana, čovjek je oteglio dvotrupac vani, u otvorenu zonu. Tu je i ostao u iščekivanju pomoći - kaže Dinko.
Boljani su s pravom ljuti, kako ne i bili. S ljetom Zlatni rat, jedan od najvažnijih simbola hrvatskog turizma, doživi desant jahtaša, katamarana, skutera, jedrilica, brodica svih vela. Bore se tko će bliže doći obali. U plićak. Da mogu, po želji gostiju neki bi se skiperi i u šumicu brodovima popeli. Koga briga što kupači okolo unezvijereno grintaju, kada u džep doleti dobar džeparac zahvalnih klijenata.
- Sidrima se ruje dno, zagađuje se kristalno čisto more oko rta, mijenja mu se struktura, s brodova se bacaju škovace, kapa gorivo. Nitko ne obadaje zabranu, ni profesionalni skiperi ni ovaj jad za kormilom koji je diplomu dobio na izvolte, a kormilo broda dotle taklo nije – veli Dinko.
Ni kontrole ni kazne!
O da, o tome je Slobodna Dalmacija već puno puta pisala, štoviše parafrazirali smo kako je lakše doći do dozvole vozača broda, nego do kapetanske kape. Unatoč svemu, unatoč brojnim pomorskim incidentima, ništa se ne pomiče s mrtve točke. Pitamo Dinka što činiti?
- Lučkom kapetanu u Bolu treba hitna pomoć u ljetnom razdoblju, suradnik, kolega koji će mu na terenu dati ruke u osiguravanju zakona i kažnjavanju svih koji ga krše. Trebaju nam ophodnje Pomorske policije koje će uvesti red. Pa ljudi moji od ovoliko kazni koje se ovdje mogu u sezoni naplatiti, mogli bi bez problema sakupiti novce za kupnju novog broda. Ne znam što se čeka. Naravno da smo svi mi Boljani bisni. Jer gledamo naprid, jer vidimo da bezobrazluk ljudi i indolencija odgovornih uništava, grize, smlavljuje ono najbolje čime se Hrvatska diči. Ovim našim Zlatnim ratom jedinstvenim na svitu – poručuje Dinko.
Dok smo pričali, u zoni zabranjenog sidrenja nakupilo se nekoliko brodova. Niti jedan od policije ili Lučke kapetanije. Nije više sveta nedilja, ali možda jest vrime od sieste, postpopodnevne debulece. Samo što ona uglavnom kada je Zlatni rat u pitanju, traje cijeli dan! I tako Boljani alarmiraju, a brodovi dolaze. Dinko je više puta i tijekom našeg razgovora s obale glasno skiperima pokušao pojasniti da se maknu iz zabranjene zone. Uzalud.
- A što da vam kažem, mi šta oćemo nešto napravit, napravit ne možemo ništa, jer za to nemamo ovlasti. Mogu ja tako patrolirat po cili dan u gumenjaku oko Zlatnog rata, i njih devet ili 99 potirat. A šta ću s onim šta se potirat ne daju. Ti mi se samo nasmiju u facu i okrenu glavu na drugu stranu. Ali znam kome to neće napravit, onom šta će ga dobro okrpit po džepu. Tako to ide. Nema kontrole, nema kazne, a Zlatni rat plače od muke. A i mi šta ga volimo, skupa s njim – veli Karninčić.