Odavno se govori da su službeni vozači dužnosnika poput "crnih kutija". Oni znaju previše pa se o njima previše i skrbi. Dok se sami ne poskliznu, uljuljani u vlastitu moć koju im daju informacije i bliskost s nositeljima vlasti kojima "služe".
Treba se samo sjetiti bivšeg vozača Božidara Kalmete iz vremena kada je ovaj zadarski HDZ-ovac bio ministar pomorstva, prometa i infratrukture. Kako je rastao Kalmeta, tako je " sazrijevao" i njegov vozač, koji se na kraju upustio u reketarenje jednog cetingradskog ugostitelja i završio sa zatvorskom kaznom. Nije jedini koji je vozeći, dakle obavljajući svoj posao, s vremenom postao čovjek od osobnog povjerenja svoga šefa, o kojemu je naposljetku imao i profesionalna i privatna saznanja. Neki intrigantnim informacijama ne mogu odoljeti, poput Blaža Curića, kuma Milijana Brkića, koji je svojedobno Franji Vargi prenio poruku da mu je policija za petama i da mu prijeti uhićenje. Josip Brdar, vozač bivšeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, okušao se u iznuđivanju, a pod policijskim povećalom našao se i Stjepan Težak, bivši vozač ex-ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića...
Priča o usponu
Naravno, naša priča o usponu jednog vozača nipošto ne implicira da i njega čeka nešto slično, ali je indikativan primjer kako se s te pozicije, iz sjene, gradi uspjeh, politički i materijalni. Član je ŽO HDZ-a, kažu, jedan iz najužega kruga šefa gradske stranačke organizacije Paška Rakića, čovjek od utjecaja u stranci. A materijalno je itekako zbrinut. Aleksić ne bi bio tema od javnog interesa da se uz njegovo ime ne veže i, navodni, dug Gradu za komunalije od oko 200 tisuća kuna.
Davor Aleksić, privremeni v.d. vozača šibenskoga gradonačelnika Željka Burića, danas je neosporno dio nove snage HDZ-a u gradu, a shodno tomu uživa i poseban status. Iako službeno vozi gradonačelnika, formalno se još uvijek u sistematizaciji gradske uprave vodi kao zaposlenik Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, na radnome mjestu "referent – koordinator referenata – komunalnih redara i komunalnih aktivnosti u svezi mjesne samouprave". I vjerojatno ne bi izazvao posebnu medijsku pažnju da nije sumnje na sporni dug Gradu, pače i gradskoj tvrtki "Zeleni grad", gdje mu je supruga Edita zaposlena kao tajnica direktora, a također je i članica Upravnog vijeća gradske ustanove Dječji vrtić "Šibenska maslina".
Uza sve to, Davor Aleksić je i član Nadzornog odbora još jedne gradske tvrtke, "Bikarac". Nekadašnji ugostitelj (držao je sa suprugom kafić u gradskoj četvrti Crnica, u sklopu sportskog centra "Ljubica", ali dogodio se požar nakon kojega objekt više nikad nije otvoren) ima, kako se govori, i vrlo bliske, prijateljske (možda i poslovne) odnose s građevinskim lobijem u gradu (TEC, "Bemix"). Uostalom, njegov 28-godišnji sin Ivan formalni je vlasnik građevinske tvrtke "Navi Gradnja" d.o.o. Šibenik, koja je počela s radom oslanjajući se na strojeve jedne druge građevinske tvrtke.
Upao u oko mnogima
Kad se bivši ugostitelj tako čvrsto usidri u gradskim strukturama (mada se uz njegovo ime vezuje sporni dug), nije nikakvo čudo da počinje upadati u oko mnogima, pa se oko njega šire razne priče. Govorilo se da je uhljebio i kćer u gradsku ustanovu "Tvrđava kulture", a da njegov sin Ivan u pravilu dobiva poslove kao podizvođač "Bemixa" tamo gdje je Grad investitor. Dakle, sugeriralo se da je Davor Aleksić uhljebio cijelu svoju obitelj u gradskim strukturama koje se financiraju javnim novcem.
Pokušali smo doznati što je istina pa smo o možebitnom Aleksićevu dugu od 200 tisuća kuna zatražili očitovanje gradonačelnika, s obzirom na to da je i njegov neposredni šef.
Gradonačelnik Željko Buirić reći će nam odmah kako je i sam čuo te informacije i da ih je provjerio te dobio "usmenu informaciju" da je njegov današnji vozač sve dugove podmirio jer su mu sjele ovrhe. Nikakve zastare, tvrdi Burić, nije bilo, sve je podmireno i čisto.
– To je iz nekih ranijih vremena, ne zanima me, svaka tvrtka ima obvezu naplatiti dug. Načuo sam tu priču i išao provjeriti. Stav je da je sve plaćeno jer su mu išle ovrhe. Uostalom, tu je odgovornost tvrtke – smatra gradonačelnik.
Na pitanje o mogućem oprostu duga zbog zastare, Burić je decidiran: – Ne dolazi u obzir! Svi mi plaćamo svoje obveze i ni za koga tu nema oprosta. Imam usmenu informaciju da je sve plaćeno jer su mu sjele ovrhe – kaže Burić.
Pitali smo i direktora "Zelenog grada" (bivša "Čistoća") Novicu Ljubičića je li točno, kako se govori, da je i njegovoj tvrtki bivši poduzetnik Aleksić, čija je supruga danas direktorova tajnica, ostao dužan 20 tisuća kuna. No Ljubičić se umjesto jasnog odgovora poslužio "zaštitom osobnih podataka". Istodobno nas je uputio na pravnicu u tvrtki koja će nam na naš upit dati službeno očitovanje.
Bez odgovora ‘Zelenog grada‘
– "Zeleni grad Šibenik" d.o.o. usklađen je s Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka GDPR-om, odnosno Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća. Prema GDPR uredbi, "Zeleni grad Šibenik" d.o.o. ne smije odavati osobne podatke korisnika naših usluga, budući da takvi podaci nisu javnog karaktera i ne podliježu Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Slijedom naprijed navedenog nismo u mogućnosti dostaviti odgovor na postavljeni upit – odgovorila nam je pravnica tvrtke Smilja Čvrljak.
Pa tako proizlazi da se lista poreznih dužnika svake godine nesmetano objavljuje u svim medijima, a lista lokalnih dužnika koji duguju javni novac štiti se GDPR-om!?
Naposljetku, pitali smo izravno i prozvanog Davora Aleksića je li ostao dužan Gradu 200 tisuća kuna za komunalije.
– Kome sam ja to dužan? Mislim da je prosto nemoguće ostati dužan ijednoj našoj firmi. Ja sam godinama plaćao kamate još dok je bio Franko Vidović na vlasti, Anđelić je vodio financije u "Čistoći" i sve sam podmirio. Sve. Da se razumijemo. Kad sam bija privatnik, Porezna uprava ti skida, skida, i kad uđe u zastaru, dio ti otpišu. To je jedina, ali državna, ustanova u kojoj zna biti zastara. A u nas, u Gradu, toga nema – tvrdi Aleksić, odbacujući optužbe za bilo kakva dugovanja Gradu.
– Ne! Nema šanse kod nas zastara u nijednoj našoj firmi, pogotovo u Novice (Ljubičića, direktora "Zelenog grada", nap. a.). Kod njega ne postoji zastara – kaže, demantirajući da je "Zelenom gradu" ostao dužan 20 tisuća kuna.
– Ma niti jedne lipe kod Novice. Ja sam reka, da sam ja nešto dužan "Zelenom gradu", ja bi se sramija, najprije, tu mi je žena došla raditi prije nekoliko godina. Ma dajte, to su podmetanja, raznorazna, ne razumim jesu politička ili kakva, jer tu sam di jesam. A više sam kamata u životu platija nego je glavnica. I ovrha.
Na našu opasku da se baš i ne bi trebao žaliti jer mu je obitelj zbrinuta u Gradu i gradskim tvrtkama, Aleksić se čudi: "Pa ko to? Ja i žena. Pa šta je to?"
Nije više Perica
– Ja sam referent u Komunalnom i prometnom redarstvu, a sad trenutno obnašam funkciju v.d. vozača gradonačelnika i održavam vozni park, umjesto Perice vozin Željka. To još nije riješeno, a ja to ne bi tija raditi, ne volim ja to, osim toga operira san leđa, i to. Bija sam referent za mjesnu samoupravu, i još se na tom mistu vodin, a vozin Željka – precizira svoju poziciju u Gradu Aleksić. Otkako vozi gradonačelnika, više ne radi poslove vezane uz mjesnu samoupravu. Što je radio na tom mjestu?
– To kad su javni radovi – objašnjava – i kad dobijemo preko EU subvencije za javne radove, znate ono zapošljavanje jadnih invalida, i onda ja njih vodin jer sam za mjesnu samoupravu, pa po mjesnim odborima rasporedimo sredstva. Samo, to već dugo ne radin – kaže Aleksić. Sad samo vozi gradonačelnika i brine se o voznom parku Grada.
Priča da je i njegova kći zaposlena u gradskoj ustanovi "Tvrđava kulture" potpuna je izmišljotina, uvjerava nas. A nije točno ni da mu sin, odnosno njegova firma, dobiva poslove preko Grada, odnosno "Bemixa".
– Moja kćer je tek u prošli petak diplomirala. Nije istina da je dobila posao u "Tvrđavi kulture", života mi moga. Moja kćer nije nigdi dosad radila, u nijednoj državnoj ni gradskoj firmi. Rođena je 1997., a sin 1994. godine. Tek je u prošli petak završila građevinu, eto. Sin je konobarija, i onda je vozija kamion i radija na bageru kod privatnika dok se nije naučija i školova i sad je na lizing diga mali bager, polovni, i radi sam, privatno.
– Kažu da dobiva poslove kao podizvođač "Bemixa", koji je često odabrani izvođač Grada – domećemo..
– Neee. Tako kažu, u tome i je problem. Ja ću vama reći živu istinu. Moj sin je kupija od firme "Lider Ing" d.o.o. (Gracin i Dopuđ, Dopuđ mi je rođak) kupija je kod njih bager, priuzeja je njihov lizing i radi glavnicu po 90 posto za njih. Eto. To je mali bager od pet tona. Reka san vam, to su podmetanja neka, raznorazna, koja nemaju veze s ničin. Samo vi radite svoj posal. Reka san vam da je prosto nemoguća misija u ijednoj našoj firmi ostati dužan. Koja zastara? Dok god ti radiš, nema zastare, dok god ti se ima odakle skidat na Fini, koja zastara. Ja sam sve podmirija, ovrhama mi je skinuto sve. Vjerujte, to su stranačka podmetanja – odlučan je naš sugovornik.
Aleksić izrijekom kaže i da njegov sin, odnosno tvrtka "Navi Gradnja" d.o.o., niti jedan posao za Grad nije dobio. Ni na Aglomeraciji, ni u Raslini…
Tražili bagerista
– Prvo, za "TEC Gradnju" nikad u životu nije radija. Reka san vam za koga radi – za "Lider Ing", sve za njih radi jer je to njihov bager i nisu mogli naći radnika bageristu i onda je on kao priuzeja njihov lizing. A bager je još na njima, nije ga na sebe pribacija, samo što on plaća lizing. Niti jedan posal nije radio za Grad, niti za "TEC Gradnju", niti za "Bemixa", eto, da van ja to odma rečem. Naposljetku, ja radim di radim. Ja nikad u životu nisan doša Anti Nakiću (pročelnik Komunalnog odjela) i reka "molin te, imaš kakav posal za mog sina"… Pa ja bi se sramija, a niti Željko to ne bi dozvolija. On to tako gleda. To bi bija sukob interesa.
Što se njega tiče, ne bi se štitio GDPR-om, slaže se da treba objaviti ime svakoga tko je dužan bilo Gradu, gradskim tvrtkama, državi, kome god. E, pa iz njegovih usta u Božje uši…