Zbog suše su počele redukcije vode u Istri. Javni tuševi su suhi, zabranjeno je korištenja pitke vode za pranje automobila, brodova, ulica, trgova i zalijevanje privatnih i javnih zelenih površina. Kako će se stvari dalje odvijati, što će biti u ostalim dijelovima zemlje, ovisi o nebu ili kiši, a dok je čekamo ne bi bilo loše napraviti koliko možemo. Zavrnuti slavinu dok peremo zube, ne hladiti piva i lubenice pod mlazom hladne vode dok radimo nešto deseto, ekonomizirati potrošnju dok se tuširamo, peremo kosu, odjeću...
Nije lako živjeti kad su slavine suhe, lakše je štedjeti vodu dok je ima. Godinama nam govore kako s vodom stojimo nekako kao šeici s naftom i da je imamo napretek, da smo među najbogatijima u svijetu. Kad je tome tako, na prvu bi se loptu čovjek mogao zapitati kako onda imamo redukcije vode u Istri, kako patimo od suše kad smo toliki bogataši, pretpostavljajući valjda da su svi podzemni izvori i sve rijeke povezani na sve špine u zemlji.
Zaboravlja se da nisu ni svi šeici u naftom bogatim zemljama. Ima znanstvenika koji godinama upozoravaju da nismo bogataši kako to mislimo i da se zanosimo starim i upitnim podacima po kojima smo po vodnom bogatstvu treći u Europi ili 30. u svijetu. Kažu da je to mit i da je Hrvatska po zalihama vode prosječna zemlja ili nešto iznad prosjeka. Hrvatska, kao ni mnoge zemlje svijeta, nema pouzdanu procjenu zaliha bilo koje vrste podzemnih voda, te procjene ovise o metodologijama mjerenja, kako se računaju granične rijeke poput Save ili Dunava, a vodno bogatstvo ovisi o dobu godine i o regijama, o oborinama i temperaturama zraka...
Bez jasne strategije
Kao u mnogočemu ni s vodom nemamo jasne strategije. Za ono što imamo strategiju skloni smo ih mijenjati gotovo kao čarape, ali došla su čupava vremena i čini se da su klimatološke promjene za koje se očekivalo da će nas pogoditi za nekoliko desetljeća stigle znatno prije. Sada su vremena za razuman pristup. Za zatvaranje rupa iz kojih curi i razmišljanje kako ćemo dočekati sutra.
Na svaki kubik vode koji potrošačima isporuči domaći vodni sektor u 2020. godini se izgubio gotovo jedan kubik. Zahvaćene količine vode iz otvorenih vodotoka i podzemnih voda godišnje iznose 467 milijuna m3, od toga se 234 milijuna kubika isporuči svim potrošačima, a izgubi se 233 milijuna kubika što je 49,87 posto zahvaćene vode u Hrvatskoj. Stručnjaci govore da bi se moglo razmišljati o boljem upravljanju vodama i o nužnim ulaganjima u mrežu.
U Hrvatskoj uslugu isporuke vode za piće mogu obavljati isključivo javni isporučitelji te je isključena mogućnost davanja koncesija za javne usluge i javne radove za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Da smo privatizirali te usluge, možda bismo prolazili ono što prolaze neki europski gradovi poput Pariza, Nice, Sofije, Berlina... koji su vodne usluge prvo privatizirali, a potom teškom mukom uglavnom uspjeli vratili pod svoje plaćajući odštete koncesionarima, što su, kao što je to bio slučaj u Parizu, u dva desetljeća poskupjeli vodu građanima za 250 posto.
Hrvatska daje koncesije na vodu, odnosno na zahvaćanje vode, na rokove od 30 godina, a stručnjaci za hidrologiju smatraju da one mogu opasno iscrpiti rezerve, dok pravni stručnjaci kažu da nisu uklesane u kamenu i da se ugovori o koncesijama mogu i raskinuti ako nastupi znatnije pogoršanje stanja voda ili je u javnom interesu potrebno ograničiti opseg koncesije ili tražiti prilagođavanje s novonastalim stanjem...
Tada obje strane, davatelj koncesije i koncesionar potpisuju dodatak ugovora o koncesiji s izmijenjenim uvjetima, a koncesionar je ovlašten raskinuti ugovor ako izmijenjene koncesijske uvjete smatra nepravičnim.
Krajem 2020. naplaćeno je 11,79 milijuna kuna koncesija za korištenje voda u cijeloj Hrvatskoj što je brat bratu cijena za koju možete nabaviti 12 audi limuzina. Samo je Jamnica plus u 2020. za koncesije za izvorsku i mineralnu vodu platila 7,3 milijuna kuna kako stoji u financijskom izvještaju te tvrtke. Usporedbe radi, te iste godine Jamnica plus je na reprezentaciju potrošila 7,4 milijuna kuna, a na marketing 35,8 milijuna kuna. Lani je Jamnica plus uplatila 8,5 milijuna naknada za koncesije za vodu, a porasli su joj primjerice i troškovi marketinga na 40,5 milijuna kuna dok su se troškovi reprezentacije smanjili na 6,8 milijuna kuna. Preklani je od prodaje voda Jamnica plus uprihodila 602 milijuna kuna. Prošle je godine od prodaje voda tvrtka je imala 749 milijuna kuna prihoda, a neto dobit te tvrtke s 955 zaposlenih je iznosila 81,4 milijuna kuna. Jamničini lanjski ukupni prihodi od 1,1 milijarde kuna su najvećim dijelom ostvareni u Hrvatskoj. Tako je 936 milijuna kuna teška prodaja u zemlji, dok je 193 milijuna kuna bila vrijedna prodaja u inozemstvu.
Tik-tak, tik-tak...
Neki bi se sad zapitali je li racionalno izvoziti vodu zemljama koje možda imaju dovoljne rezerve svoje vode, a drugi bi rekli da je zaista došlo vrijeme da budemo pametni i razmislimo o tome gdje smo i o budućnosti koja stiže, a još prije nje stižu prognoze koje možda i nismo trebali doživjeti. Primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu koje se topi na temperaturama koje obaraju rekorde kažu da su istraživanja njihovog meteorološkog zavoda bila pokazala da je u Britaniji gotovo nemoguća temperatura od 40 stupnjeva, ali klimatske promjene izazvane stakleničkim plinovima ostvarile su nemoguće.
Dok London pati na 40 stupnjeva, a kvartovi u predgrađu bore se s požarima, londonski gradonačelnik kaže da su ovi dani od Drugog svjetskog rata najprometniji za vatrogasnu službu u Londonu koja običnim danima primi po 350 poziva, a u ovom tjednu je bilo dana s više od 2600 poziva.
Dok jača val vrućina u Europi, požari bukte po Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Sloveniji, a ni Hrvatska nije pošteđena. Čini se da je iz ljeta u ljeto sve vruće i sušnije i da planetu malo po malo otkucava. Otkucavalo je i prije, znanstvenici su i prije upozoravali na zatopljenja, promjene klime, topljenje polova, rast razine mora, ali sada se to vidi jasnije nego prije.
Svijet se već zagrijao za 1,1 stupanj od industrijske revolucije, a posljednje desetljeće bilo je najtoplije desetljeće. Podaci Službe za klimatske promjene Copernicus pokazuju da je 2020. bila i najtoplija zabilježena godina za Europu i uglavnom zbog porasta emisija stakleničkih plinova. Još ima vremena da se smanje staklenički plinovi. Prekasno bi moglo biti ranije nego mislimo. Lani su iz Ujedinjenih naroda bili upozorili da bi rast temperature viši od 1,5 stupnjeva mogao pokrenuti nepovratne promjene klimatskih uvjeta s katastrofalnim posljedicama za čovječanstvo. Svaki dodatni rast od pola stupnja pojačat će snagu i učestalost toplinskih valova, jakih kiša i suša. Naravno, već su se javili oni koji kažu da je zatopljenje laž. U što god vjerovali, da je Zemlja ravna ploča ili nešto treće, ne možete poreći vrućine. Od njih i pingvini stradaju jer gube led pod nogama.