Grad Obrovac leži na obalama Zrmanje i iz daljine, kad se spuštate cestom u centar, izgleda vrlo pitoreskno.
Zaustavite se automobilom uz rijeku i samo 20 metara zračne linije iza prvih fasada uđite u gradske uličice. Istoga trena mislit ćete da ste u opustošenom i napuštenom gradu u kojem ne živi nitko. Ruševina do ruševine. Sve zjapi prazno, oronulo, raspadnuto, jezivo. Kuda god pogledate.
No, postoje zgrade i na drugoj strani obale, nekako se ne želite predati dojmu da tako izgleda jedan od svega šest gradova u Zadarskoj županiji. Tamo ima ljudi, drugdje negdje po Obrovcu... zar ne?
Ne.
Ako i ima nešto ljudi, pravog, normalnog života nema.
Nikada ne biste pomislili, gledajući taj grad u dolasku, da Obrovac - umire.
Koliko god zvučalo nestvarno, svi parametri, u koje god "zagrabite" – od broja učenika pa do broja rođenih i umrlih, kao i svi drugi brojni pokazatelji dovest će vas do neumoljive istine: Grad Obrovac umire.
Kako je to moguće? Možete li zamisliti da demografski potpuno sigurno umire grad na čijem se području nalazi sedam rijeka i dva mora? Na čijem se području nalazi kanjon Zrmanje dubok i do 200 metara, netaknuti prirodni biser Parka prirode Velebit?Možete li zamisliti da umire grad koji na svojem području od 360 četvornih kilometara ima takvu geološku vrstu krša koja je, dokazano, najpotentnija na svijetu?
I na kraju, možete li zamisliti kakvu onda vlast ima taj Grad ako dozvoljava njegovo urušavanje već desetljećima?
– Iluzija je očekivati da se u Obrovcu išta pomakne. Na moju sreću ili nesreću, osobno poznajem većinu ljudi koji su u Obrovcu na vlasti i svjestan sam činjenice da tamo ima sloj ljudi koje uopće ova tema ne zanima. Njih isključivo i jedino zanima vlastito pozicioniranje. Kao i to da kontroliraju lokalni proračun, njima je to jedini smisao vladanja. Obrovac je specifičan baš po tome – tvrdi na početku našeg razgovora doc. dr. Stjepan Šterc, najugledniji hrvatski demograf.
Dr. Šterc, profesor na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, autor je radova upravo o obrovačkoj depopulaciji, u kojima je iznio i prijedloge demografskih mjera. Nisu pale na plodno tlo.
Možete li, dr. Šterc, pojasniti zašto demografske mjere ne bi zanimale obrovačku, ili bilo koju, gradsku vlast?
– Pa pogledajte te ljude na čelu obrovačke vlasti: prvo bi bilo logično da gradonačelnik živi u Obrovcu! Je l' bi bilo to logično? Drugo, bilo bi logično da on oko sebe okupi mlade, probitačne ljude koji su u stanju "lomiti" stvari ispred sebe da bi stavili grad i njegov prostor u nekakvu funkciju. Je li tu uopće bitan svjetonazor? Politička pripadnost u situaciji kad u Obrovcu nestaje život?! Oprostite, gospodo draga, ovo se i dalje zove hrvatsko društvo i hrvatski prostor, pa bez obzira da li smo različiti, svima nam je interes da to društvo i taj prostor učinimo boljima, ljepšim za život. Primite se posla. Osmislite plan, definirajte model, pa ne možete to sve skupa mirno promatrati! U drugim sredinama ima takvih pomaka, ljudi se oslanjaju na lokalnu upravu, ali u Obrovcu je to blokirano. Reći ću vam još nešto gore od toga: u Obrovcu je to programirano blokirano – kaže demograf. Taksativno je nabrojao korake koje je potrebno poduzeti da se spriječi umiranje grada i potpun odljev stanovništva, naglasivši da je potrebna pomoć i s nacionalne razine, no da svi potezi ovise o lokalnoj vlasti.
Je li sve tako crno, pitamo mladog Igora Jurjevića (nezavisni s liste Most/HSLS), oporbenoga gradskog vijećnika i oca troje djece. Nekolicina mlađih ljudi, poput Jurjevića, zorno vide da će se Obrovac strmoglaviti u ponor depopulacije i pokušavaju nešto promijeniti.
– Obrovac i njegovi problemi postali su mitsko mjesto strave i užasa hrvatskih građana. Godinama o tome govorim – na startu nas, nakon dr. Šterca, obeshrabruje i Jurjević.
– U trećem desetljeću 21. stoljeća Obrovac je još uvijek nepripremljen za investicije, usprkos tome što je na gotovo idealnoj strateškoj poziciji: blizina visokonaponskih trafostanica, magistralnog plinovoda, magistralnog vodovoda, autoceste... Obrovcu je potrebna dugoročna strategija razvoja koja će definirati strateške ciljeve. Takav dokument treba izraditi struka, a uloga politike je da bude podrška da se to što prije napravi. I onda raditi na transparentan način, jer transparentnost je jedini lijek protiv nerada, korupcije, klijentelizma, nepotizma... Nastavkom ovakve politike, demografski slom obrovačke populacije ostaje objektivna stvarnost, dosegnut je nevjerojatan stupanj destrukcije – kazao je Jurjević i neočekivano gotovo zavapio da se Obrovcu pomogne.
– Obrovac mora izići iz sadašnje začahurenosti! Mora se otvoriti prema svima, jednostavno mora tražiti pomoć! Obrovac ima svoje potencijale, ali da budem iskren, čudi me kako uopće još uvijek imamo administrativni status grada, jer smo po svim parametrima to samo na papiru – govori lokalni oporbenjak, indiferentan na pojam bilo kakve različitosti, spreman na bilo koju aktivnost koja bi grad na Zrmanji, "smaragdnoj ljepotici", okrenula ka boljem životu. Građani nemaju Hitnu pomoć, nemaju medicinski laboratorij, kao ni sud. Nemaju javnog bilježnika, nemaju restorana, a kamoli hotela. Nemaju ni pedijatra. Treba li uopće reći da su sve to nekada imali.
– Dijete sam pod temperaturom prije nekoliko dana vozio u Zadar na pedijatriju. A govorimo o demografiji... – dodaje Jurjević, koji je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća iznio jedan od zastrašujućih podataka o padu nataliteta: broj učenika Osnovne škole "Obrovac" je u posljednjih devet godina pao za 45 posto!
Ako to nije zvono za uzbunu, onda zaista ne znam što jest, rekao je vijećnik i pitao gradonačelnika Antu Župana (HDZ) što lokalna vlast poduzima da zaustavi takav negativni trend.
Ante Župan (74), koji Obrovcem vlada od prošlog tisućljeća, odgovorio je da je gradska uprava napravila puno, da je povisila porodiljne naknade i da je vrtić besplatan.
– To je pitanje starih nacija, više je umrlih nego rođenih, nije to samo kod nas. Nije zaništa Angela Merkel otvorila granicu za milijun Arapa. Ali mi smo na dobrom putu, zapošljavat ćemo, pa će se ljudi vraćati – rekao je prvi čovjek Grada i zaključio odgovor poprilično nevjerojatnom rečenicom: "To je otprilike sadašnja budućnost."
"Sadašnju budućnost" mladi ljudi pokušavaju, kad već ne mogu u gradskoj upravi (gdje većinu HDZ-u osigurava SDSS), otkriti preko internetske stranice "Imamo pravo znati", gdje (uzaludno) postavljaju pitanja upućena gradskim ocima. Potpuno je neshvatljiva arogancija po kojoj iz lokalne uprave niti jedan odgovor do sada nisu dobili.
Otvaramo posljednje postavljeno pitanje. Grad je na četiri stavke potrošio, samo u prvih šest mjeseci ove godine, 1,16 milijuna kuna. Na službena putovanja otišlo je 64.748 kuna, a vijećnik postavlja pitanje na što je potrošeno ostalo.
Gledamo. Intelektualne i osobne usluge: 328.770 kuna. Ostale usluge: 453.317 kuna. Ostali nespomenuti rashodi poslovanja: 312.271 kuna. Zbrojite, uz službena putovanja, i eto 1,16 milijuna kuna.
Novac za koji niti vijećnici, a kamoli građani Obrovca, ne mogu dobiti odgovor na jednostavna pitanja o kojim se intelektualnim i inim uslugama radi, što su "ostale usluge", koji su to konkretno "nespomenuti rashodi", taksativno kome i koliko je isplaćeno novca… Milijun i sto tisuća kuna na samo četiri (nepoznate) stavke u samo pola godine!
– Pitanje starih nacija, kažete? Zato Obrovac nema stanovnika? Dajte... Od Obrovca do Zadra vi imate vožnje kao mi u Zagrebu od Črnomerca do Dubrave. Pa razvijte model dnevne migracije, dajte mladim ljudima gradske stanove, oslobodite autobusne linije za učenike, radnike... nešto napravite. Ali, ništa. Oni ne čine ništa. Ta praznina koja tamo vlada, ta silina izumiranja i starenja će dovesti do toga da taj prostor više neće imati funkciju. Bez obzira na svu svoju ljepotu – rekao je demograf Stjepan Šterc.
Kataklizmu ćete tek vidjeti, nakon novih popisnih rezultata, dodao je.
– Ako nema ljudi, sve će nestati, pred našim očima... - rezigniran je doc. dr. Šterc.
Gledam stare fotografije. Među njima plakat, poziv na krabuljni ples. Grad je intenzivno živio prije Drugog svjetskog rata, na ove su plesove dolazila "gospoda iz Zadra i Benkovca", a Obrovac su nazivali "Mali Pariz".
Bilo je kavana, postojao je hotel... Brod je isplovljavao sa Zrmanje i, među ostalim odredištima, plovio do Rijeke; u to vrijeme je na obrovačkom području živjelo oko deset tisuća stanovnika. Prema popisu iz 2011., u samom Obrovcu nema ih niti tisuću.
