StoryEditorOCM
RegionalTUGA ZA PJEVAČEM

U zadarskom zaleđu, u selu odakle Massimo vuče korijene, još pamte njegovog dida Bartula: ‘Uvik bi rekli, eno našeg Savića, piva ko slavić!‘

Piše D. Tolj
30. prosinca 2022. - 19:57

Gledali smo, nema mu osmrtnice na seoskom panou kraj crkve. Ni na onom drugom, malo dalje.

A crkve su dvije u selu. Novija posvećena Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu, franjevcu i mučeniku. Zatvorena. Banjevci, naime, nisu više župno središte i fratar im dolazi iz obližnjih Stankovaca, općine u Ravnim kotarima.

Plenkovićev savjetnik

Nije slučajno seoska bogomolja posvećena Taveliću: taj svetac je - svi nam odmah kažu - rodom iz Velima, tu kod Stankovaca. Sve je to kuća do pojate. Ali, naš favorit je ona druga, skrivenija crkva sv. Ivana Krstitelja, pravi dragulj. Oko nje groblje, ima u njemu Savića popriličan broj. Crkvica je zaštićeno kulturno dobro, građena u dvanaestom stoljeću. Sa širokim tornjem, bolje reći - kamenom kulom, na koju vodi vanjsko stubište. Pokrivena je plitkim krovom na četiri vode. I kanalicom. Na sljemenu tanak metalni križ.

Ukratko, samo takva!

image
Duje Klarić/Cropix
image

Crkva sv. Nikole Tavelića

Duje Klarić/Cropix

Fratar je bio u Stankovcima, a jutro kišovito, vlažno, mokro i sivo. Prije jesen nego zima. Gluho i uspavano. Uz cestu trune opalo dubovo lišće. Matirano, bakreno. Miris dima u eteru, lavež pasa i ovce u oboru. Nitko živ ne zna reći sa sigurnošću je l’ mu djed pokopan u šamatorju. Davno je to bilo kad je iz sela taj Savić otišao.

Gledali smo i na spomeniku palim borcima i žrtvama fašizma. Eno ga ravno preko puta Tavelićeve crkve i velikog križa na postamentu, podignutog još 1925. godine u čast milenija od proglašenja Tomislava prvim hrvatskim kraljem. Ima Krpina, Ljutića, Šarlija, Kraljevića, Brkovića, Baradića, Troskota. Tu su i Savići ispisani, ali ne znamo jesu li u rodu s Massimom.

- Mi smo ovde svi Hrvati... A njegov se još did odselija, ja ga se i ne sićan, a 68 mi je godina. Meni se čini da mu je i ćaća umra mlad - govori nam Marin Bulat.

image

Marin Bulat i Jere Brković s našim novinarom

Duje Klarić/Cropix

Mislio je Bulat da smo došli popisati struju. Nismo, nego se baš bili zapričali s Jerom Brkovićem. Nizao nam je Jere tko je sve iz Banjevaca. Onaj Zvonimir Troskot, Mostov saborski zastupnik. Pa Zvonimir Savić, posebni savjetnik premijera Plenkovića za financije:

- Ćaća mu je doktor, tome Zvonimiru, eno mu kuće gori. Ima iz Banjevaca najviše doktora, to je i Massimo uvik istica.

Pletikosin stric

Ni Jere nije bilo dugo, četrdeset godina tukao je Njemačku. Odu mladi, vrate se stari. Neki nikada. Rekao bi Rundek, u doba kad kiše po poljima potoke pletu, znaš li kako je mučno i tužno u širokom svijetu.

- Banjevci naginju Šibeniku, većina dice i rađa se u Šibeniku, ljudi su po Šibeniku najviše i radili, dosta računa plaćamo u Šibeniku, a isto pripadamo Zadarskoj županiji. I tablice su nan zadarske - govori Brković.

A Bulat nabraja po čemu su još Banjevci poznati - osim do doktorima - što sve siju, sade, piju i jedu:

- O, pa u nas su poznati banjevački bili luk i crvena kapula. Za u salatu. Od loze ti je debit, babić, maraština i plavina. U zadnje vrime i masline.

Je l’ se puškaralo ovda?

- Dašta je! Mi smo bili druga linija. Logistički centar. A Stankovci prva. Tu je blizu Pristeg bija okupiran, 12 kilometara od Banjevaca, Vukšić isto. Znaš li ko je u Banjevcima bija fratar, dok smo još bili župa?! Hajdukova golmana Stipe Pletikose stric. Fra Petar!

Okrenuli smo u Saviće, usred sela. Da vidimo gdje je Massimov korijen, ima li itko živ, je li ostala kuća, pojata, išta. Povest će nas Ante Didak i rastumačiti sve što zna.

- Tu mu je didovina i stričevići: Ivica je u Zagrebu, Boris je nikidan oša u Berlin, gori živi, ali cilo lito bude ovde. Imaju i sestru Mariju, a bija je i pokojni brat in Dušan. Evo in kuće! I ja san na njoj pomaga nalivat taracu. To je Massimov stričević, taj Boris, Bore ga zovu, podiga na temeljima stare kuće.

Nema više fratara

Sve je zatvoreno, nigdje nikoga u Massimovih Savića. Na zidiću crven lumin. Utvrđen s dva kamena. Da ga vjetar ne prevrne. Kažu ljudi:

- Massimov je ćaća bija Serđo. A did - Bartul. Hrvati. Nema to sad veze, al nek se i to zna.

Okupilo se odmah jato Savića. Kažu da su oni Saavići - rastegne se malo ono “a” u izgovoru - da nisu kratkosilazni, oni odsječeni Savići. Oni da su u Benkovcu...

image

Mara Savić

Duje Klarić/Cropix

Iznad ograde izviruje baka Mara Savić:

- Dragi naš Massimo, jes ti vidija kako on lipo piva! Ja san njega slušala priko televizije. A dobro je i sudija kad bi mladi pivali po onin emisijama. Ja bi uvik rekla, eno našeg Savića, piva ko slavić! Ko slavuj! Ima naših Savića i doktora. Imade jedan Ivan, mi svi iđemo k njemu u Zadar dočin nas malo žešće zaboli.

- Ima Savića i profesora, nisu samo doktori - domeće Dušanka Savić.

A di van je pop?

- Fratri su u nas bili. Samo, nema više ni fratra, ni popa. Nama fratar nazad nekoliko godina dolazi iz Stankovaca, ne noći u župnoj kući u Banjevcima. Neće više niko da iđe u fratre. A išli bi kad bi in se dali ženit! Kako Srbima daju, a i oni viruju u Boga?! Mogli bi tako dat i našima - viče baka Mara.

- Bija je jedan Savić fratar. Fra Ivan! Netjak mu je oni Zoran Savić, možda ga vi i znate s televizije: vidi ga se nekad, dili one papire u Saboru, onin zastupnicima - uključuje se Dušanka.

- Nije Massimo bija u Banjevcima nikako. Ima je bija dugo želju, nego nije stiga. Misli uvik čovik da ima vrimena, pa sve - danas ću, sutra ću. Obaveze, dalek život. Dok ne sastavi bolest - kaže Didak.

Nekoć prebivali templari

Drago im je da se netko zanima za njihovo selo. Imaju školu, do četvrtog razreda. Dalje moraju u Stankovce. Imaju i klaonicu, vinske ceste, ceste maslinova ulja, kuću pršuta. I gostionu, ali radi samo od popodneva.

Polje im se pruža uzdužno, s južne strane sela. Onako, slično kao u Muću. Mekana, plodna ravnokotarska zemlja. Traktor skoro pred svakom kućom. Polje s juga rubi nisko brdo, a s njegova vrha, vidikovca Kamenjak, puca bajkovit pogled na Vransko jezero, zaštićeni park prirode, i bezbroj razbacanih otočića: na Murter i Vrgadu, Pašman i Kornate. To morate vidjeti. Tu su nekoć prebivali templari, a daleko nije ni obnovljeni Maškovića Han.

Do Pirovca i mora desetak je kilometara, do Šibenika trideset, do Zadra dvostruko. Do Benkovca dvadeset, do Pakoštana isto toliko.

Pa kako ste onda pripali Zadarskoj županiji?!

- Ko da je nas iko ikad za išta pita! - kažu Banjevčani.

- Ja isto ne bi minja moje Banjevce za nikakve novce! - veli Dragan Savić.

Tvrđi i od grabovine

I on spominje puste banjevačke doktore, pa nam ponosno vadi po primjerak knjige u kojoj je dr. Rajko Savić napisao sve što je važno o selu i povijesti:

- Sin mu je onaj Zvonimir, Plenkovićev posebni savjetnik. Bilo je nas Banjevčana šest stotina nekada, a mi, dica u školi, nismo u dva razreda mogli stat.

Žao je i Draganu što Massimo nije prispio na koncert u djedove Banjevce. Tako život uredi.

Šta ložite zimi?

- Grabovinu! Ne zna se ko je tvrđi, mi ili ona!

Nema sniga?

- Dok je bilo đenovske ciklone, napadalo bi sniga do pupka. Oni bi se mosuri leda obisili po pola metra. Sad ni pancetu ne moreš prosušit. Prasad više niko i ne goji.

A kako se u vas piva?

- To se u nas kaže da pivaju “pod bas”, može i “na bas”. Isto ko svukud okolo po Ravnim kotarima.

Svima u srcu Hajduk

Kakve su van kape?

- Crvene! Imaju one rese crne šta vise.

Nose li se rese otraga ili sa strane?

- Nazad iđu. A ko je lola - taj kapu zeru i nakrivi.

Ima li “boysa” u vas?

- Ma kakvi! Kad su još Banjevčani nosali transparent “I dok bude bile boje, pisat ćemo ime tvoje”!

Prije ručka valjalo je obići još samo seoski dnevni boravak. Tu je party! A “after” je kasnije u gostioni, ali nećemo stići. Dakle, zadruga je kulisa:

- Ja san tri puta s njin razgovara. Planira je bija doć u Banjevce, ima je veliku želju i dogovarali smo se za Svetoga Ivana, da naleti na feštu, ali to pada liti, kad su njemu koncerti i velike obaveze - govori Željko Baradić, bivši stankovački općinski načelnik. Rođeni Banjevčanin.

image

Željko Baradić, bivši dugogodišnji načelnik, sada uživa pred mjesnom ‘zadrugom’ u društvu Anđelka Brkovića

Duje Klarić/Cropix

Vladao je općinom šest manadata zaredom. Kaže, nije izgubio sedmi put, nego mu bilo već dosadilo načelnikovati. Sada ima dvije tisuće maslina:

- Al mi nije bolje ovde sidit s njima prid zadrugon nego rješavat tuđe probleme u općini?! A da Massimo sad nije umra, pa se odma svi raspisali, ne bi niko osin nas ni zna da mu je korijen banjevački - kaže Baradić.

- Punac mu je radija u vojnoj bazi na Zemuniku. Kondić jedan, eno ga i danas, priko devedeset godina ima. Sam živi, nije ni daleko odavde. Mojoj je sestri govorija da će imat Massimo koncert na Svetoga Ivana u Banjevcima - veli Neven Krpina.

Ponosni su mještani na Massima, bez obzira što na koncu nikada nije stigao u selo, što je rak bio brži, ali su jednako ponosni i na sve svoje doktore, koje je i pjevač spominjao govoreći o djedovini.

Iz sela 55 doktora

- Ima 55 banjevačkih doktora, samo se nije lako sitit svakoga. Evo, iz jedne kuće - sedmoro! Četri brata Krpine: Vjekoslav, Tomislav, Vladislav i Branislav. Pa još troje potomaka. A ćaća in je čitav život kopa. Prvoga je sina s motike školova, onda bi stariji brat pomaga i vuka mlađega - govori načelnik s banka pred zadrugom.

image

Na temeljima stare kuće Massimova dida nikla je kuća njegovih stričevića

Duje Klarić/Cropix
image

Neven Krpina

Duje Klarić/Cropix
image

Crkva sv. Ivana Krstitelja iz 12. stoljeća

Duje Klarić/Cropix

Svi odobravaju kimanjem glave:

Ima li više doktora iz Banjevaca ili iz Stankovaca?

- Ne znamo da ima ijedan iz Stankovaca! Možda jedan.

Pije li se Žuja ili je Karlovačko?

- Koja se prva odčepi, ta se i pije!

Po razbacanin čepima, ja bi reka da je Karlovačka.

- Ha-ha-ha...

A kakvi ste ko pivači?!

- Pod bas kad zapivamo - najjači!

Ajmo onda onu: “Imam mali krug velikih ljudi, s kojima sanjam, za koje se trudim. Uz koje znam tko sam zapravo ja...”

24. prosinac 2024 00:52