3,2,1 i idemo tam-tam, dum-dum, mjuza je poletila kao planinska brza rijeka, dižu se rampe, 20 sati je, ekipa partijanera u stampedu je pojurila kroz ulaze, krenula je druga runda trodnevne Ultra splitske manifestacije.
Nije ni počelo, a već se zalaufalo. Indijanci i redovnice, bikini djevojke, piloti, tetovirani mornari i Honolulu boysi, kostimirana karavana sreće raspršila se prema pozornicama. Onako u trku dižu ruke, daju ritam, hodaju i plešu, smiju se i vesele. Sve nam nešto govori da će ovo biti dobra noć, jedna od onih za pamćenje.
Koga prije za priču uhvatiti kada je na svakom koraku dobar mamac, ovdje ekipa iz Poljske, tamo iz Amerike, evo i Australaca. Ali lako ćemo, neće nam oni pobjeći, ali ona bi mogla.
Nju ne smijemo izgubiti. Ona je žena iz Splita, starija, u crnini, jedna od podmarjanskih sakupljačica boca. Pokazuje nam veliku plastičnu kesu, puna je do vrha. Zadovoljno se smije. I njoj je ovo dobra noć. Bila je i ona sinoć, ona s prve Ultra večeri, i tada je obilato pazarila. Ali ova je posebna.
- Hebeš boce, da izviniš, bitna je lova - veli ona nama.
- Kako molim, pa puna vam je vreća boca - u čudu smo.
- Pusti ti ove boce, iako mi same upadaju u kesu. Vidiš ova mlađarija je super, vidili su da sakupljam boce i dali su mi 20 eura. E, u lovi. Rekli su. Gospođo draga evo vam za kavu. Kofii koffi, rekli su mi. Dali su mi 20 eura, to ti je ravno 300 boca. I sad ću i ovu kesu punu do vrha odnit na Brda, uzet lovu i vratit se na stadion. Bit ću tu do 11, do zadnjeg autobusa. Da jesan li zadovoljna, a di neću ćerce. Momci i cure odlični, a i lipa je muzika. Lipa je i noć. I sutra ću doć – veli nam draga ženica kojoj je ovo inače momentalno jedini životni prihod.
Krenuli smo u srce stadiona, putem duginih boja, u srce zabave. Gledamo mladost kako se veseli, hodaju i plešu, rade selfije, momak iz Njemačke trenira izvodi sklekove, ekipa pred binom maše rukama, atraktivne plesačice dižu paru. Čista eklektika. Red cica i stražnjica, pa red maštovitih kostima, onda red zastava. Svijet u malom, a u našem dvoru.
Noć nije pošteno ni počela, a vulkan se već zalaufao. Majko mila što će biti kada lavina krene. Ajmo mi drito pred binu, među naše. Ne možemo pogriješiti, raširili su hrvatsku zastavu, lijepo je vidjeti pred onim svemirskim stageom.
- Iz Međimurja smo. Uživamo, super je, famozno, ludilo. Meni je ovo već treći put. Uvijek dođem s drugom ekipom i uvijek se dobro zabavim – veli Vjekoslav.
Doživljaj je i njegovim kompanjonima, vidimo, zaplesali su se, kruži im među rukama cocktail u velikom vrču. I on je u bojama. Koliko dođe?
- Ravno 38. Da, da. A čujte, skupo je, Je. Skupo vam je ovde u Dalmaciji, u Splitu. Puno je skuplje nego kod nas u Međimurju, i smještaj i hrana i sve. Nije jeftino. Ali što ćeš, jednom se živi, jednom se ovako zabavlja. Ovo je nešto posebno, ovo treba vidjeti – priča nam međimurska ekipa.
Vrijeme odmiče, noć se lagano spušta, kolone partijanera stižu. Puni se i VIP. Koliko čujemo i ovu noć se očekuju bogati gosti. Pričaju nam hostese kako se dobra lova tu vrti. A pa počujte i vi. Na raspolaganju su im četiri paketa pića, jedan od njih košta gotovo tisuću i pol eura. Što li se u njemu nalazi?
- Prvu večer su naručili takvih pet, šest paketa, a to su vam sve bogati ljudi, mogu potrošiti, imaju. I kada naruče onda dođemo mi hostese s prskalicama, bude baš lijepo za vidit. U paketu su tri boce šampanjca, jedna boca vode i po nekoliko sokova. Atmosfera je savršena, i u VIP-u, i ovde dole u parteru – otkriva nam jedna od hostesa.
DJ, jedan od brojnih u nizu praši li praši s bine. Pred njim se pružila masa vibrirajuća, gusta, kreće se se sinhronizirano, uživa u glazbi. Čisti adrenalin, svugdje oko nas.
- Beautiful. Good people, good Split, beautiful, love, love is in the air - dobacuju nam putem.
Neka, dobro je sve.