Tijelo 77-godišnje Splićanke, bivše radnice splitskoga "Koteksa", četiri mjeseca "ležalo" je u ledu na odjelu splitske Patologije a da nitko nije došao po njega.
O tome bruje stanari Lovretske ulice u Splitu, gdje je mirno živjela bez velike komunikacije sa susjedima, a aktualizirala se priča i oko njezina nasljedstva jer je pokojnica imala stan od 44 kvadrata na svoje ime, nekoliko štednih knjižica na raznim bankama te automobil Renault Twingo.
Očigledno je da nije imala rodbine koja bi došla po njezino tijelo, sahranila je i na kraju preuzela ostavštinu. Nitko ne zna je li pokojnica ostavila kakav pisani trag kome ostavlja svoje nasljedstvo, a kako stvari stoje, utvrđeno je da ona uopće nema rodbine, a kamoli najbližih članova obitelji. Sada se šire priče da će sva njezina imovina ostati Gradu Splitu, ali to su samo nagađanja.
Nije se udavala
Njezino mrtvo tijelo je, nakon intervencije vatrogasaca, pronađeno u njezinu stanu na drugom katu zgrade u Lovretskoj ulici 17. rujna prošle godine, a sahranjena je na splitskom Lovrincu 15. siječnja ove godine. To je sigurno i to je provjerljivo, kao što je sigurno da su joj osmrtnicu bez vjerskih obilježja u našim novinama dale njezine radne kolegice iz splitskog "Koteksa". I nitko više.
Razgovarali smo sa 73-godišnjom gospođom, stanovnicom Lovretske ulice, koja je policiji i prijavila da joj je nešto sumnjivo i da osjeća neugodan miris iz stana ove žene, s kojom je razmjenjivala knjige jer su obje imale strast prema čitanju, ali nisu bile kućne prijateljice jer takvih prijateljica i prijatelja pokojnica nije ni imala.
Živjela je samozatajno i nije dopuštala da se s njom izgradi neki dublji odnos. Doznajemo da se nikada nije udavala, da nije imala djece, otac joj je bio bivši oficir JNA koji je umro 1981. godine, a majka 1967. godine. Ime je dobila po jednom romanu Marije Jurić Zagorke, s kojom je njezina pokojna majka bila velika prijateljica.
– Moja susjeda je umrla sigurno pet dana prije nego sam se ja toga 17. rujna, oko 20 sati, javila policiji i prijavila da osjećam neugodne mirise iz susjedina stana, a nakon što je neko vrijeme nisam vidjela. Prije toga je svakog dana iznosila smeće ili s vodom iz klime zalijevala cvijeće.
Šetala sam sa psom i vidjela otvoren kuhinjski prozor, i tu scenu sam gledala dva-tri dana. Sve dok nisam osjetila neugodan miris, nisam poduzimala ništa, mada mi je sve bilo sumnjivo. Nakon moga poziva došla su dva policajca iz Prve policijske postaje, koji su pozvali vatrogasce.
Došla su trojica vatrogasaca i hidrauličnom dizalicom podigli jednog mladog vatrogasca na devet metara visine, do drugog kata. Vatrogasac je s unutrašnje strane otvorio vrata i odmah istrčao vani jer nije mogao disati od smrada, a onda je posao preuzela policija.
Zvali smo Hitnu pomoć, došlo je njih troje, a onda su oko 22 sata došli sa splitske Patologije i odnijeli tijelo pokojnice – kaže nam gospođa, koja je vjerovala da će se pogreb organizirati vrlo brzo nakon smrti, a ne da će se na sve čekati puna četiri mjeseca.
Propao i jedini trag
– Točnije, četiri mjeseca manje dva dana. Ja sam, kao i svi susjedi, na sve načine pokušala doći do njezine rodbine jer smo uz prisutnost policije pogledali i njezine rokovnike i bilješke. Samo jedan trag je vodio prema Karlovcu, kod jednog glazbenika, ali mi je on rekao da nema nikakve veze s pokojnicom. Zamolila sam ga da pita svoje roditelje, ali pokazalo se da ni oni ne znaju za pokojnicu.
Čak sam htjela zvati i jednog mladog reportera jedne privatne nacionalne televizije koji ima isto prezime kao pokojnica te ga htjela pitati je li mu šta u rodu, ali ipak sam odustala.
Mislim i da su se iz policije trudili doći do njezine uže rodbine ili bilo koga bliskog, ali i to je bilo bez uspjeha. Njezinu odjeću smo skupili i predali je Caritasu, a bankovne knjižice i ostale dokumente pregledala je policija i sve je snimljeno i arhivirano.
S Patologije se mjesecima nitko nije javljao, smrtni list nitko nije dobio, a nama su na Mirovinskom osiguranju rekli da je oni još uvijek vode kao živu jer nije stigla njezina smrtovnica.
Vrijeme je prolazilo, a nas desetak iz zgrade odlučilo je skupiti novac da je mi stanari sahranimo. Svi smo mi mahom umirovljenici, puno nam je bilo dati sto eura po osobi za sprovod, ali nije bilo druge. Računali smo, ako se nađe nasljednik i podigne tu ušteđevinu, platit će sprovod, a ako ne, hvala Bogu.
Naša susjeda nije repa bez korijena, imala je u Splitu na Lovrincu i svoju grobnicu, u kojoj su joj sahranjeni roditelji, i nije zaslužila da njezino tijelo bude četiri mjeseca u ledu na splitskoj Patologiji – kaže nam ova gospođa, koja ni sada nema odgovore na neka pitanja koja muče nju i stanare zgrade.
Ljutite žene
– Nakon tri mjeseca od pronalaska tijela, naša predstavnica stanara otišla je do splitske Patologije i tada su joj rekli da mi stanari moramo platiti petnaest eura po danu ležarine za tijelo pokojnice ako želimo preuzeti njezino tijelo, a onda se to spustilo na navodnih šest i po eura po danu. Ja sam osobno zvala i upravu KBC-a Split i raspitivala se o tome, ali nijedan suvisao odgovor nisam dobila.
Nama stanarima bi ta ležarina došla još po sto eura po glavi i na to nismo pristali. Bog njoj dao pokoj, ali 200 eura da umirovljenik da za njezin sprovod i ležanje na Patologiji stvarno je za nas umirovljenike puno, kad nam je mirovina oko 400 eura mjesečno.
Ne znam kako je to završilo, ali nakon nešto više od tri i po mjeseca, za njezinu smrt su doznale i njezine kolegice iz splitskoga "Koteksa", s kojima je radila, te su platile osmrtnicu u Slobodnoj Dalmaciji, ali ne znam tko je platio sprovod. Mislim još nitko.
Te žene su bile ljute na policiju, razgovarala sam s njima, ali rekla sam im da nemaju za to razloga jer su djelatnici Prve policijske postaje napravili sve profesionalno, već trebaju zvati Patologiju, točnije KBC Split. Ne znam što su one radile nakon toga, kako su uspjele doći do tijela pokojnice i organizirati ukop te jesu li one trebale platiti kakvu ležarinu – objašnjava nam sugovornica.
– Nas su zaboljele priče kako mi stanari želimo njezin stan i sve što je imala te da ćemo sve to prodati i podijeliti, što apsolutno nije točno, a te priče su se pojavile tek kada smo mi kontaktirale Patologiju. Ja puno odgovora na sve ovo nemam, ali mislim da to moja susjeda nije zaslužila – kaže nam gospođa.
Stanarima nije jasno zašto je njihova susjeda bila tako zatvorena, pogotovo što je bila srčani bolesnik dugo vremena, imala je i rak dojke te je posljednjih trideset godina bila pod posebnom prehranom.
– Imala je 77 godina, nitko ne želi svoj životni kraj, ali da baš s nikim nije bila posebno dobra, to je istina. Ona bi iz svog Twinga po pet puta na drugi kat nosila kupljenu spizu, a nije htjela da joj nitko od nas pomogne.
Bila je šefica u ‘Koteksu‘
Na sprovodu nas je ukupno bilo tridesetak, a iz cijele naše zgrade nas je bilo petero – govore nam stanari, koji kažu da su čuli da je pokojnica bila šefica računovodstva u "Koteksu", premda oni misle da je bila neki šef vezan uz organizaciju nabave.
– Ona je u mladosti puno putovala, bila je uspješna žena, ali ni o sebi ni o svom poslu nije govorila ništa. Sve što je očima vidjela, rukama je znala napraviti pa tako i svoje lijepe kapute, haljine, pulovere i ostalu garderobu. Bila je dama, školovana, pristojna, ali tajanstvena.
Molim vas napišite da mi stanari zgrade jedva čekamo da se pronađe neki zakoniti nasljednik pokojnice ili netko od najbliže rodbine ili da se pronađe njezin darovni ugovor, ako ga ima. Mi imovinu i novce naše susjede ne tražimo, čak je predstavnica stanara objavila na internetu da se traži njezina rodbina, ali nitko se do sada nije javljao – završila je svoja saznanja gospođa, koja je strpljivo odgovarala na naša pitanja pod uvjetom anonimnosti i za sebe i za pokojnicu.
S pitanjima o cijeloj situaciji obratili smo se Upravi KBC-a. Evo što su nam odgovorili:
"Pokojnica za koju pitate dovezena je na Klinički zavod za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split radi provođenja sudsko medicinske obdukcije nakon što je pronađena mrtva u stanu u Splitu. Po provedbi obdukcije utvrđen je uzrok smrti, a tijelo pokojnice je zadržano u bolničkoj mrtvačnici do dolaska rodbine, kao što je uobičajena praksa, no to se u ovom slučaju nije dogodilo četiri mjeseca.
KBC: Čekala se rodbina
Predstojnik Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju prof. dr. sc. prim. Šimun Anđelinović je kazao da se, u slučaju da nitko od rodbine ne dođe po tijelo pokojnika, pokreće postupak ukopa sa socijalnom službom grada Splita i drugim nadležnim institucijama.
U konkretnom slučaju, na inzistiranje bivših radnih kolegica pokojnice, a nakon potvrđene spoznaje da imenovana nema rodbinu ali posjeduje grobno mjesto na Lovrincu, obducent je istima izdao potrebnu dokumentaciju za organizaciju sprovoda i ukop, nakon čega je Pogrebno poduzeće Lovrinac pokojnicu odvezlo na gradsko groblje.
Napominjemo da takozvana ležarina, kao niti ikakvi drugi troškovi KBC-a, nisu nikome naplaćeni."