Sa svojih sedam kilograma na noge je digao cijelu Hrvatsku koju je potresla nesretna sudbina tog malog bijelog psića kada je pronađen u Kistanjama s oderanom kožom i ranama na nogama, zglobovima, šapama i trbuhu.
Ozljede su upućivale na objesnu zabavu njegovih zlostavljača koji su ga, po svemu sudeći, zavezali za vozilo i vukli po cesti, tko zna koliko dugo, i na kraju ostavili ni živog ni mrtvog.
Život su mu spasili Željana Milivojević i Ivan Šimić iz kninske udruge za zaštitu životinja Berta, a mali Stipica, kako su nazvali psa, brzo je postao prava medijska zvijezda. Svojim velikim crnim očima i tužnim pogledom osvojio je srca mnogih. Ali, jedno najviše – srce Branke Bezić Filipović.
Dva mjeseca nakon okrutnog događaja, Stipičin život promijenio se u potpunosti. Nakon što su rane na tijelu gotovo zacijelile, Stipica se iz Knina preselio u Split gdje je u stanu gospođe Branke pronašao dom i novi život koji mu je još donedavno mogao izgledati kao znanstvena fantastika.
- Stipicu sam prvi put vidjela na portalu Slobodne kada sam pročitala tu priču. Zgrozila sam se što su mu napravili. U civiliziranom svijetu takvo je ponašanje neprihvatljivo. Smatram da su takvi zlostavljači potencijalno opasni i za ljude – govori gospođa Branka i otkriva kako se u novom domu Stipica odlično snalazi.
Istina, još se privikava, jer očito, reći će, nije živio u stanu, a tragovi na vratu pokazuju kako je vjerojatno živio i na lancu.
- Veterinar je rekao da ima oko pet godina, ali pun je energije. Dobio je svoje igračke i svoj jastuk, a iz Knina je došao i s plišanim bijelim medvjedićem koji su mu ljudi donirali. Kad malo luduje zgrabi tog medvjedića, koji je zapravo veći od njega, i nateže ga. Već je ostao i bez nosa – smije se Bezić Filipović i otkriva kako je Stipica omiljeno mjesto za spavanje pronašao u dnevnoj sobi ispod klavira.
Otkriva i kako joj se ljubav s ovim malim mješancem u tipu Jack Russell terijera dogodila na prvi pogled.
Prateći njegovu priču u medijima, odlučila ga je posjetiti dok se oporavljavao u udruzi Berta. Odmah joj je prišao i sjeo u krilo kao da se poznaju cijeli život. Ako je i bilo kakvih nedoumica oko njegova udomljenja, raspršile su se kao mjehur od sapunice.
Naime, i gospođi Branki u životu su se taman posložile neke stvari. Nakon što joj je prije dvije godine uginula mezimica, kujica Bubica, osjetila je da je spremna za novog psa. Cijeli život, kaže, imala je pse, a prije Bubice društvo joj je niz godina pravio koker šanijel Faust.
Osim toga, od nedavno, gospođa Branka je i u mirovini. Godinama je vodila splitsku podružnicu Hrvatske matice iseljenika, autorica je niza knjiga o hrvatskim iseljenicima, a zbog posla i promocije knjiga često je putovala po cijelom svijetu.
Umirovljenički dani ipak su nešto mirniji, pa će do nekog novog putovanja u Ameriku i na druge kontinente gdje žive Hrvati, Stipica imati dovoljno vremena prilagoditi se životu sa svojom udmiteljicom. Osim, toga gospođi Branki u Split se vratila i kći iz Kanade, pa ako i bude išla na kakvo putovanje na koje je Stipica neće moći pratiti, imat će gdje ostati u dobrim rukama.
Za sada mu prilagodba u gradskog momka izvrsno ide.
- Vrlo je razigran, a kada idemo u šetnju to je ogromna radost. Za sada ga još vodim na uzici, onoj što se razvlači na pet metara. Ide, trči, njuška, ali svako malo zastane, okrene se i gleda gdje sam ja. Ovdje u Splitu svi ga prepoznaju. Svima je simpatičan. U pet shopu prodavačica je odmah pitala "Je l' to Stipica".
Traži puno pažnje. Stalno bi se mazio. Kada ja radim, a upravo dovršavam knjigu o hrvatskim pomorcima i brodograditeljima u prekomorskim zemljama, svako malo dođe do mene da ga pomazim. Ma, prava dobrica je on. I u šetnji je dobar s ljudima i drugim psima – prepričava gospođa Branka.
Stipičina priča, reći će, ima sretan kraj. No, ono zbog čega je o svemu tomu željela govoriti javno nije zbog nekih novih pet minuta slave. Ne treba ona ni njoj, a Stipici još i manje. Važno je da društvo reagira na zlostavljanje životinja i da počinitelji ne prolaze nekažnjeno.
Stipica simbolizira sve one čija priča nikada ne dospije u medije, čiju muku nitko ne vidi i ne čuje, one koji nikada neće dobiti novu priliku.
Uime svih njih, eto, progovorio je Stipica.