Samoubojstvo s predumišljajem ili samoubojstvo u afektu? Kako bilo, Željko Kerum je sučeljavajući se s Androm Krstulovićem Oparom u redakciji "Slobodne Dalmacije" počinio političko samoubojstvo, pri čemu uopće više nije bitno hoće li osvojiti ili izgubiti izbore, jer ako izgubi, izgubio je dobivenu utakmicu, a ako pobijedi, Split je dobio gradonačelnika koji više uopće ne skriva da je primitivac i nasilnik, a s takvim nitko normalan, ni u Hrvatskoj ni u Europi, neće imati posla.
Željko Kerum je i prije sučeljavanja u našoj redakciji znao rezultate zadnjeg predizbornog istraživanja, najrelevantnijeg mogućeg. Znao je da vodi s malim, ali značajnim postotkom, vjerojatno nedostižnim. Poglavito ako se do subote i početka izborne šutnje dovuče bez incidenta. I, što je on napravio? Incident!
Incidente, da pojasnimo, izazivaju gubitnici. Izazivaju ih očajnici kojima je to jedini način da preokrenu stanje na terenu u svoju korist. Sportaši to najbolje znaju. Bez obzira igrali košarku, nogomet ili bacali balote, kad gubite, a do kraja utakmice je ostalo jako malo vremena svaka incidentna situacija može vam doći kao slamka spasa. Kad vodite, međutim, incident je zadnje što vam treba. A Kerum je do srijede, 31. svibnja, u 13 sati, vodio.
U dosadašnjem dijelu kampanje Željko Kerum se više-manje dobro zabavljao. I danonoćno se rugao sa svojim protivnicima.
Na kritike pak nije reagirao, dapače, samo bi pojačavao dozu ruganja što je automatski značilo i pojačavanje simpatija kod birača zgađenih mainstream politikom. Što su ga više lomili, on je bivao jači. Nije bilo te teme koja mu je mogla nauditi, a kad je u finišu kampanje vlastita obećanja pretvorio u grotesku, popularnost mu je porasla do neba.
Opara nije imao rješenja za takav diskurs. Što se više trudio prikazati Kerumovim antipodom, to je više tonuo. Kerumovima je djelovao smiješno, a ostalima (Marijaninima, Mostovima, SDP-ovima...) nevjerodostojno. A onda ga je Kerum vratio u život. Moguće mu darovao i gradonačelničku fotelju.
Željko Kerum se samo četiri dana prije izvjesne izborne pobjede ponio kao da ne želi biti gradonačelnik. A i zašto bi bio. Ono po što je došao, ostvario je već u prvome krugu. Bez njega će HDZ teško/nemoguće sastaviti vlast i u Splitu i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Njemu je to dovoljno. Sve iznad toga mu može biti problem. Baš kao što mu se i prvi gradonačelnički mandat pretvorio u problem, pa je po njegovu isteku iskreno izjavio da mu ta avantura nije trebala.
Kerum je, tvrde dobro upućeni, na lokalne izbore izišao uz dogovor s HDZ-ovcima. Opari nisu legli pohodi njegovih stranačkih kolega punom rogozničkom stolu, ali protiv toga ništa nije mogao. Uvjeravali su ga da je to za njegovo dobro. I zaboravili da se Kerum lako otme kontroli.
Za Kerumovim stolom draga gošća bila je i Aida Batarelo. Stare su, uostalom, i čvrste veze Keruma i splitskoga SDP-a.
Nemali broj puta našli su se posljednjih mjeseci Aida i Željko kako bi uskladili udisaje. Navodno je, a to je informacija iz samog SDP-a, Kerum Aidi i u kampanji pomogao. Samo da ne odustane. Jer, o tome se najozbiljnije razmišljalo, a da se to dogodilo Opara bi još od 21. svibnja bio bivši, a danas bismo svjedočili Kerumovim sučeljavanjima s Marijanom Puljak.
Pomažući Aidi, Kerum je zapravo pomogao HDZ-u. Stranci koju u svakoj prilici naziva državotvornom i kojoj će vječno biti zahvalan što je njemu i seki omogućila saborski mandat.
Opara mu je, međutim, trn u oku, njega ne može smisliti, u čemu se ne razlikuje od mnogih splitskih HDZ-ovaca. "Čuvar kipova" nije njegov svijet, s njime nema o čemu pričati, pa se stoga nije ni suzdržavao tijekom samoubilačkog napada u redakciji "Slobodne".
Osobe sklone Kerumu, ne nužno i njegovi birači, kažu kako je djelovao nepromišljeno, kako je takvo ponašanje u njegovoj prirodi, kako on naprosto ne može protiv sebe.
Slično govore i osobe sklone Opari, koje ne žele vjerovati da je sve ovo farsa i kako bi Opara mogao postati gradonačelnik a da će u tome najmanje biti njegove zasluge.