Prije otprilike dva mjeseca objavili smo tekst o povećanom broju pacijenata koji su od početka studenog prošle godine na Zavod za hematologiju splitskoga Kliničkog bolničkog centra primljeni s dijagnozom akutne mijeloične leukemije (AML).
Naglašeno je tada da se ne radi ni o kakvoj službenoj statistici, niti obrađenim podacima, nego je tek uočen trend. Dr. Dominik Lozić, specijalist interne medicine i subspecijalist hematologije, iznio je i brojke: novooboljelih od AML-a u spomenutom je razdoblju na Zavodu bilo 14, dok bi očekivana učestalost primanja oboljelih od ove bolesti u istom razdoblju bila sedam do osam slučajeva.
U bolnici nisu reagirali, to više, kako nam je tada rekao dr. Lozić, što je broj novoprimljenih s AML-om posustajao. Moguće je bilo da se radi o slučajnom nizu iza kojega ne stoji nikakav poseban uzrok većeg broja oboljelih.
Porast obolijevanja
No, u međuvremenu broj novoprimljenih s dijagnozama akutnih leukemija – najviše upravo mijeloične – nastavio je rasti, zbog čega će Zavod za hematologiju ovo povećanje prijaviti Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Za razdoblje od početka studenoga, u evidenciji Zavoda za hematologiju nalazi se, naime, sveukupno 26 primljenih s akutnim leukemijama, odnosno njih 20 ako se "odbiju" oni koji već imaju neku drugu malignu bolest iz koje se mogao razviti AML. Dr. Lozić kaže da su na Zavodu ranije primali prosječno jednoga novooboljelog mjesečno, a sada i do jednom tjedno.
– Ranije se događalo da na odjelu imamo jednog pacijenta s dijagnozom AML-a, a trenutačno ih liječimo osam. To se nikad ranije nije dogodilo. Pitao sam naše onkologe što oni kažu za "svoje" tumore, no oni govore da imaju porast obolijevanja od svih vrsta tumora. Nije ni čudo, porast broja oboljelih od malignih bolesti bilježi se i u Hrvatskoj i u svijetu – kaže dr. Lozić.
Prema njegovim riječima, podaci iz povijesti bolesti spomenutih dvadesetak oboljelih ne ukazuju ni na kakvu poveznicu: većina primljenih je iz Splita, no ima ih i s makarskog područja, Podstrane, Imotskog, Zadvarja, Mokrog polja... Različitog su spola, statusa, dobi, rođeni od 1926. do 1987. godine.
Dr. Lozić upozorava da je puno podataka i nepoznanica koje treba staviti u neku tablicu, te da bi analiziranje povijesti bolesti iz posljednjih pet godina dalo precizniju sliku, no hematolozi za takav posao za sada jednostavno nemaju vremena.
– Međutim, budući da ne možemo ignorirati podatke, angažirali smo mlađe liječnike da iz povijesti bolesti prikupe demografske podatke koje ćemo zatim analizirati – zaključuje dr. Lozić.
Slijedi analiza
Epidemiologinja dr. Jasna Ninčević, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske, upozorava da je riječ o bolničkim, a ne populacijskim podacima, iz kojih se ne može utvrditi incidencija AML-a.
Radi se o broju primljenih u bolnicu, a ne o broju novooboljelih, odnosno incidenciji. Samo podatak da je uočen veći broj oboljelih od AML-a može zavarati ako se ne sagleda u širem kontekstu, upozorava dr. Ninčević.
– Sva ta opažanja kolega kliničara zahtijevaju pomno istraživanje i utvrđivanje radi li se doista o statistički značajnom povećanju broja novooboljelih ili neki drugi čimbenik utječe na tu pojavnost. Možda je to najlakše objasniti na primjeru naglog porasta prijava oboljelih od neke zarazne bolesti na nekom određenom području – mi u epidemiološkoj službi uočimo iznenadni porast prijava i pokušavamo, naravno, utvrditi što se stvarno događa na terenu. Ispostavi se da je zaposlen novi liječnik, revniji od prethodnika, koji poštuje zakonom obvezno prijavljivanje svakog oboljelog od neke zarazne bolesti, i to je bio razlog većeg broja prijava, a ne stvarno i većeg broja oboljelih – kaže dr. Ninčević.
Paziti na uzorak
Dodaje da puno različitih stvari može utjecati na krivu interpretaciju statističkih podataka.
– Da bismo imali relevantnu statistiku incidencije neke bolesti, morali bismo baratati velikim brojkama i većim uzorkom, na malom uzorku to nije moguće – objašnjava dr. Ninčević. Morali bismo napraviti epidemiološku analizu oboljelih po dobi, spolu, mjestu stanovanja i sve to standardizirati. Apsolutni brojevi oboljelih se ne mogu na taj način statistički obrađivati, već se rade stope obolijevanja, i to standardizirane, kako bi dobiveni podaci bili usporedivi s podacima iz prethodnog razdoblja, ali i s podacima iz drugih krajeva Hrvatske, Europe i svijeta, i kako bismo bili sigurni da je razlika koju smo uočili statistički značajna, a ne slučajna.
Ni jedna vrsta leukemije, inače, ne spada ni u prvih deset vrsta raka po broju oboljelih odraslih osoba – ni kod muškaraca, ni kod žena. Svi naši sugovornici slažu se da nema mjesta panici, no trend je uočen, ne može ga se ignorirati i treba potražiti uzroke koji bi objasnili o čemu se zapravo radi.
Ostaje nepoznato koji su uzroci povećanju oboljelih
Što su uzroci ovom povećanju ostaje potpuno nepoznato, a pretpostavke o mogućim uzrocima temelje se uglavnom na tome što se AML, zloćudna bolest krvi koja čini oko 80 posto svih akutnih leukemija kod odraslih, za razliku od drugih vrsta leukemije, povezuje s nekim utjecajima iz okoliša - izloženošću kemikalijama (npr. benzenu), radioaktivnom zračenju, kancerogenima u hrani, kao i s pušenjem. Na više ili manje znanstvenim osnovama spominje se i utjecaj elektromagnetskog zračenja, tetoviranja, toksina iz vode, zraka... No, ništa od toga nije dokazani uzrok AML-a.