Paška dinja, viška artičoka, dubrovački kapar, trogirska cvjetača, župska kavula, sinjski kupus, kukuruz osmeroredac, ljubitovički luk šarac, polački ozimi luk, brgudski češnjak, dolačka kapulica, konavoski luk, domaća sjekirica, bob, slanutak, ljutika-kozjak, raštika, blitva, rajčica-hercegovački i neretvanski jabučar, šibenski šljivar - autohtone su sorte povrća koje će se i dalje uzgajati u dalmatinskim vrtovima.
Mali proizvođači, ekološki proizvođači, hobisti, vrtlari i „kumice s placa" ipak će moći sijati svoje vlastito sjeme, koje godinama čuvaju, bez obveze certificiranja i dorađivanja, a ljubitelji „mirisnog“ domaćeg povrća na pazarima će kupovati domaće ekološke proizvode koji se nikako ne mogu mjeriti s uvoznom „plastikom“, koja se tijekom čitave godine nudi po policama trgovačkih centara.
Naime, Prijedlog zakona o sjemenu, sadnome materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, o kojem su saborski zastupnici ovih dana raspravljali i koji je izazvao buru prijepora između oporbe i vladajućih, čini se ipak neće ograničiti upotrebu vlastitog sjemena autohtonih i tradicijskih sorti u vrtovima, kao ni prodaju tako proizvedenog povrća na tržnicama.
Nema ograničenja
Dok neki mali poljoprivredni proizvođači i hobisti udruženi u različite ekološke udruge ističu da neće moći sijati tradicionalne sorte, stručne službe Ministarstva poljoprivrede, pojačane Društvom agronoma, daju potpuno suprotno mišljenje, dapače, hvale nova zakonska rješenja koja, po njihovu mišljenju, ne uvode nikakva ograničenja u pogledu upotrebe domaćeg sjemena.
Za male poljoprivrednike, koji siju domaće sjeme, a viškove iznose na tržnicu ili prodaju na kućnom pragu, sporna je odredba o certifikaciji i doradi sjemena koje će raditi ovlaštene tvrtke, što im, kako kažu, povećava troškove proizvodnje, pa bi u konačnici povrće moglo i poskupjeti, što nikako nije dobro u vremenu korona-krize.
Međutim, Društvo agronoma iz Osijeka podržava nova zakonska rješenja te ističe da je do sada upotreba sjemena s poljoprivrednoga gospodarstva bila bez ikakve kontrole, odnosno nije poznata kvaliteta takvoga sjemena, kao ni prisutnost bolesti i štetnih organizama, a često je i predmet ilegalne trgovine – upozorava predsjednik Društva agronoma Romeo Jukić, koji naglašava da će svaki poljoprivrednik moći sijati vlastito sjeme i povrće iznositi na tržnicu.
– Ali ako želi od toga imati veću komercijalnu proizvodnju, logično je da mora sijati vlastito certificirano sjeme kako bi se znalo podrijetlo povrća koje prodaje – smatra Jukić.
– Imamo situaciju da se, primjerice, kupuje kinesko sjeme graha i prodaje se pod hrvatski šareni grah. To je nedopustivo za krajnjeg potrošača, koji treba znati što zapravo kupuje – rezimira Jukić.
Poznato je da su već odavno zaštićeni drniški pršut, paški sir i drugi proizvodi, tako je isto i sa sjemenom. Primjerice, zaštićena je rajčica volovsko srce, ali rajčica sorte amerikanac nije. I povrtlarima nitko ne brani da siju takvo sjeme te da sadnice i plodove prodaju na tržnici. Ali ako će oni svoju proizvodnju plasirati u trgovačke centre i negdje dalje na tržište, onda moraju imati dokaz o certifikaciji sjemena, smatra Jukić. Mali proizvođači, ekološki proizvođači, hobisti, vrtlari po ovom zakonu neće imati nikakvih novih nameta i ograničenja u smislu proizvodnje vlastitog sjemena za vlastite potrebe.
Certificiranje i dorada
S ovim se slaže i saborska zastupnica Marijana Petir, inače predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu.
- Sjeme koje smo naslijedili od svojih djedova i baka ili dobili kroz razmjene s drugim proizvođačima ne bi trebalo prolaziti postupak certificiranja i dorade ako se koristi za vlastite potrebe. Zato je važno izuzeće od obveze certificiranja i dorade sjemena za mala gospodarstva jasno i nedvosmisleno propisati zakonom - rekla je Petir.
To je u skladu i s europskom regulativom koja propisuje da za sjetvu na vlastitom gospodarstvu poljoprivrednici mogu koristiti proizvod žetve koji su dobili sijanjem na vlastitom gospodarstvu (sjeme sačuvano na farmi) - pojašnjava Petir.
Drugo otvoreno pitanje u Zakonu o sjemenu odnosi se na doradu sjemena. Upravo se doradom sjemena sprječava širenje biljnih bolesti, štetnih ne samo za biljne vrste, već i za čovjeka, životinje i tlo zbog pojave korova.
- U zakonu je potrebno postići fleksibilnost kako bi dorada svima bila dostupna i kako ne bi nastali troškovi koji će u konačnici poskupjeti proizvodnju hrane. Ne smije nam biti nevažno hoćemo li proizvesti dovoljno hrane po pristupačnim cijenama za naše građane i tako smanjiti prehrambenu ovisnost o uvozu. Također nam ne smije biti nevažno kakvo sjeme sijemo - istaknula je Petir.
Ona predlaže da se poljoprivrednim gospodarstvima omogući da sama dorađuju sjeme i vode evidenciju te podatke o doradi dostavljaju nadležnim tijelima. Ako poljoprivrednici prolaze obuku za korištenje pesticida i herbicida, onda mogu proći obuku i za baratanje s fungicidima -pojasnila je Petir.