Volimo vjerovati da su vlasnici nekretnina u centru grada pravi sretnici. Stanovi pod stoljetnim zidinama rimskog cara Dioklecijana, stanovi u Varošu, Radunici i na Marjanu pravi su dragulji, osobito ako se promatra kroz prizmu turističke sezone. Zahvaljujući pogodnoj lokaciji ovi su stanovi dobar i brz povrat ulaganja.
No postoji nekoliko zamki koje valja uzeti u obzir prije kupovine nekretnine u ovom dijelu grada jer, čini se, car nije baš previše razmišljao o onima koji će živjeti u njegovoj palači stoljećima kasnije.
A o tome nije dovoljno razmišljao ni Splićanin Mate (puni podaci poznati redakciji), jedan od vlasnika kuće u Varošu, koji nam ispričao je svoju priču.
"Kad smo kupovali ovu nekretninu, nismo imali pojma s kojim ćemo se problemima susrest‘. Tek kad smo kupili kuću, koja je bila više ruševina nego prostor za život, i krenuli s izvođenjem radova, suočili smo se s raznim problemima koji nam nisu uopće pali na pamet prije."
E da je bilo znati...
Vlasnik se prisjeća samih početaka tog procesa koji je započeo prije pet godina. "Kad smo kupili kuću, bila je ruševna i trebalo je obnovit‘ sve. Kanalizaciju, fasadu, zidove, sve instalacije, interijer…".
Najveće brige zadala mu je kanalizacija jer su u ovom dijelu grada starinski kanali. Da bi se riješio ovaj problem, bilo je potrebno promijeniti kanalizacijski sustav što je bilo u nadležnosti Vodovoda i kanalizacije. Ostalim kućama koje su tek nekoliko metara udaljene ovaj problem je ostao neriješen i time je zakomplicirao rješavanje problema našeg sugovornika.
"Danas to baš ne nalikuje prirodnom kanalizacijskom odvodu, nego su svi kanali od ostalih spojene preko mojih. Zbog nedostataka suradnje susjeda, podrum kuće je morao dobiti pumpu koja pumpa u novu kanalizaciju uzbrdo iz podruma na prizemlje, umjesto da ide prirodnim padom u suterenu kuće gdje se nalazi podrum koji ide preko susjedovog dvora."
A dok se turisti dive uskim, kamenim ulicama u centru grada, građevinari se hvataju za glavu ako ih budući posao odvede tamo. Prvi problem je infrastruktura grada koja, osim što otežava pristup građevinskim kamionima do kuće, komplicira i proces izdavanja građevinske dozvole.
Svađe sa susjedima
"Jako je teško je dobiti građevinsku dozvolu jer se gledaju okolina i sigurnost. Ne samo da je nepristupačno za doći do mjesta za izvođenje radova, već vam za to vam trebaju i potpisi stanara. A kome paše da mu kraj glave dolazi bager pet metara od kuće? Onda ovaj ‘oće pristup do ulaznih vrata s autom, onaj bi do vrta s bagerom..." priča Mate i još da je problem ipak riješen, no uz velike muke.
"Jedna starija gospođa bi se redovito svađala s radnicima i stvarala probleme, onda bi oni odugovlačili radove iako bi im se plaćalo."
Osim zbog dijeljenja kanalizacijskih odvoda i odobrenja građevinske dozvole, dobrosusjedski odnosi osobito su važni. Radi se o kvartu s vrlo zbijenim kućama, pa se problem jednog, pretvori se u problem svih. "Ako susjedima npr. balkon propušta vodu, onda to ide na drugi balkon od drugog susjeda, pa se spušta u onog trećeg.. Ta mala stvar brzo se pretvori u lančani problem. Od ‘neš‘ ti problema‘, dođe do dramske situacije s prijetnjama i tužbama."
Veća upućenost u izvođenje radova, zakone i ostalo, naravno, olakšava ovaj proces. "Mi nismo bili dovoljno upućeni ni angažirani zbog privatnih problema koji su bili bitniji od samih radova, pa su nas dosta puta pokušali prevariti. Nismo znali, a nismo ni znali ni što moramo znat‘, a kamoli što moramo radit‘."
Redoviti kontakt s nadzorom koji sve to vodi je, priča nam Mate, jedna od najvažnijih lekcija koju je on naučio na teži način. Iz projekta kojeg sastavlja stručna ruka radi se troškovnik u kojem je naveden detaljan popis svih materijala, usluga radnika te pazi da se realizacija projekta odvija po planu. Nadzor je zadužen za praćenje radova i dužan je izvještavati stanodavca o napretku ili stagnaciji radova uz adekvatno objašnjenje.
Kašnjenje
"Mi smo s njima trebali biti u kontaktu na dnevnoj bazi. Stekao se dojam da mogu raditi što hoće jer nismo ukazali na problem činjenicu da naš ‘slučaj‘ ne vodi pravi nadzor koji stoji u ugovoru već neka treća osoba koja ne smije biti iz iste firme kao i izvođač, a bila je. Rečeno nam je samo da se mi ništa ne brinemo, oni će sve to srediti. Na kraju je ispalo da nismo znali ‘ko pije, ‘ko plaća, koliko košta metar staklene vune za izolaciju, koliko toga je kupljeno, koliko bačeno, koliko koštaju ruke stolara koji je radio namještaj…". Ovakav propust se, kaže, najviše odrazio na budžet te je dodatno plaćeno pola cijene više od ugovorene cijene. Utjecalo je i na kašnjenje s radovima koje se odužilo na godinu dana.
"Pravog razloga za to nema nego se radi isključivo o tome da radnik nije mogao doći. Dolazio bi kad stigne jer je paralelno radio na više gradilišta ili zbog vremenskih neprilika. Nama u ugovoru piše datum do kojeg radovi moraju biti završeni. Ako nisu, onda ide kamatna stopa. Oni moraju platiti to kašnjenje, ali ne da nisu platili, nego su prebacivali odgovornost na sve druge oko sebe."
Takvo ponašanje radnika i nadzora na kraju je dovelo do toga da su vlasnici morali ulagati vlastiti rad i vrijeme da realiziraju poslove koje radnici nisu priveli kraju. Skreće pažnju na izvođače jer, kako tvrdi, oni su glavni i odgovorni i uvijek tri koraka ispred tebe.
"Prava životna škola", završna je misao sugovornika koji kaže da mu ne bi bilo drago da opet mora prolaziti kroz ovaj proces, ali da je sve to u nadi da si osiguraju bolju budućnost i da se zbog toga dugoročno isplati. Naravno da bi bilo lakše sa sadašnjim saznanjima ponoviti sve ovo i stoga se nada da će ovom pričom potaknuti nekoga da ne radi iste greške.
Stanovi u centru imaju veliku vrijednost i mogu biti dobra investicija, ali nije na odmet uzeti u obzir spomenute prepreke kako bi se pametnije i spremnije suočili s izazovima koje ovakvo ulaganje donosi.
