Uvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine nepravomoćno je dobio 63-godišnji Milan Jurković zvani Bugar s područja općine Perušić koji je u razdoblju od godinu dana, kao vlasnik stada ovaca, tjerao dvojicu pastira da njegove ovce čuvaju na minsko sumnjivom području.
Poznati lički poljoprivrednik i autoprijevoznik je osuđen na Općinskom sudu u Gospiću zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, a Hasib M. i Safet B. u razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2015. godine nisu izginuli samo zahvaljujući sreći. No, zato jedan drugi Milanov pastir nije bio te sreće već je poginuo od mine.
Bugar je na suđenju koje je počelo 2021. godine, pet godina nakon podizanja optužnice, tvrdio da nije kriv i da on uvijek nove pastire vodi desetak dana po okolnom miniranom terenu kako bi im pokazao “kako i kuda da se kreću...”. Kazao je i da su 2008. godine neki ljudi u blizini razminiravali pa ih je zamolio da mu razminiraju put dužine 300-400 metara, a širine 5 metara te uz put sa svake strane još širinu do 50-ak metara, jer je to bio najkraći put od gospodarstva do pašnjaka za ovce.
Danas uzgaja konje
– Taj put su obilježili i sprejem po drveću kako bi se znalo kuda se treba kretati, ali je činjenica da je i dalje područje označeno tablama mine i nije službeno razminirano.
Safet je kao svjedok lažno iskazivao, jer je tog dana bio u alkoholiziranom stanju isto kao i Hasib. Moja je greška što sam im dao novac prije negoli su trebali ići kući.
Osim pastira imam i druge zaposlenike, iako moram istaknuti da teško zapošljavam radnike, zato ih uglavnom dovodim iz Bosne i Hercegovine. Tada nitko osim mene nije na tom području držao ovce, to se područje vodilo kao minirano i nikad službeno nije razminirano.
Poznata mi je osoba Sejdo T. koji je kod mene bio zaposlen kao čoban i on je poginuo upravo u području o kojem govorimo. Sejdo nije htio ići putem koji je razminiran, već je išao poprijeko i na mjestu je poginuo, kod mene je radio dvije godine i financijski sam njegovoj obitelji mnogo pomagao, i oni me nisu za ništa teretili – kazao je Jurković.
Platio mu kavu
Dodao je kako ne može objasniti kako se tragovi ovaca nalaze na tom minski sumnjivom području “jer bi ovce trebale ići samo područjem koje je stvarno i razminirano”. U to vrijeme, kazao je, imao je 500 do 600 ovaca, a danas ih ima samo 35, i baš zato jer mu je teško naći pastire prešao je na konje.
Oštećeni Hasib M. je, pak, na sudu kazao da je došao raditi preko rođaka koji je radio prije njega i on mu je sve pokazao, a i sam Jurković je naveo da se radi o minski sumnjivom području. Istina je da su toga dana kad su podnijeli kaznenu prijavu on i Safet bili pijani, Safet je zvao policiju jer ga je Jurković pljusnuo te ne zna je li i on dobio “trisku” jer je bio pijan.
– Upoznat sam s pričom da je tamo jedan pastir poginuo. Jurković nikad nije išao sa mnom da bi mi pokazao gdje, što i kako se kretati prilikom čuvanja ovaca, već mi je sve to pokazivao rođak Nezir. Nije istina da sam samo čuvao ovce, išao sam i u šumu za dodatni novac, vidio sam da je ta šuma minirana, čak sam vidio minu pored samog traktora na mjestu gdje sam prošao...
Neposredno prije ove rasprave Jurković mi je platio kavu na benzinskoj pumpi te mi je ponudio 100 eura da kažem da se ništa nije dogodilo, a da ću ako tako kažem, a drugi svjedok ne dođe, dobiti i njegovih 100 eura – naveo je u svom iskazu pastir Hasib.
I njegov kolega Safet je u svom iskazu rekao da je zbog teške životne situacije i života u Velikoj Kladuši sa svojom obitelji odlučio doći na poziv osobe po nadimku Bugar i čuvati ovce za mjesečnu plaću od tri tisuće kune. Kad se dogovarao s Bugarom nije znao da će raditi na minski sumnjivom području.
Kad je došao na farmu, ovce je čuvao isključivo u mjestu Kozjan, a područje mu je osobno pokazao Jurković, nije mu rekao da se radi o minskom polju već je on nakon nekoliko dana vidio tablu mine. Pitao je gazdu što je minirano i što će ako ovce uđu u minsko polje, a ovaj mu je rekao da pusti ovce, da će se same vratiti.
– Čuvajući ovce znao sam vidjeti mina i bombi, ali sam bio prisiljen raditi kako bih zaradio za sebe i svoju obitelj i čuvao sam se koliko sam mogao. Prijavio sam sve ovo jer sam htio upozoriti da je pitanje dana kad će netko ponovno nastradati – kazao je.
Olakotne okolnosti
– Ukoliko optuženik Milan Jurković zvan Bugar smatra da nije kriv, kako to navodi u svojoj obrani, ne bi pokušao ponuditi novac svjedoku za drugačiji iskaz, a posebice se vodeći opće poznatom činjenicom da je jedan njegov zaposlenik već smrtno stradao na istom području na kojem su žrtve Hasib M. i Safet B. čuvali ovce.
U cijelosti se povjerava vjera žrtvama kad navode da su prijavile kazneno djelo, kako iz vlastitog straha, tako i od straha za druge ljude, da se spriječi da netko ne bi ponovno nastradao.
Ne može se smatrati ispričivom okolnosti ni činjenica, pa da je doista i istinita, da je optuženik pokazivao kojim putem se kretati, kao ni da je posebno obilježio put, jer se i dalje radi o području koje je minski sumnjivo, gdje je notorno da se mine mogu pomicati uslijed većih oborina i topljenja snijega – obrazložila je, uz ostalo, sutkinja Dubravka Rukavina.
Kao olakotne okolnosti pri izricanju presude uzela je vrijeme proteklo između optuženja do okončanja kaznenog postupka, korektno držanje optuženika pred sudom, kao i Jurkovićevu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije bilo.