- U Zagori ništa ispod šest tisuća kuna, a Split, Podstrana i Kaštela sedam, sedam i pol ili osam tisuća kuna. U jednom domu su mi čak rekli devet. I nigdje nema mjesta, pa čak ni u ovom najskupljem. Pa ljudi moji, što je ovo - zavapila nam je jedna Splićanka (podaci poznati redakciji) rezimirajući vlastitu, neuspješnu potragu domskog smještaja za slabije pokretnog svekra o kojemu se njezina obitelj više ne može brinuti kod kuće.
U nevjerici, šokirana cijenama popunjenih privatnih domova u Splitsko-dalmatinskoj županiji, priča kako je čak pokušala zatražiti pomoć Centra za socijalnu skrb nadajući se kako bi njezin svekar s ispodprosječnom hrvatskom mirovinom, koji živi u kućanstvu sa sinom stopostotnim invalidom, mogao dospjeti na listu prioriteta u nekom od državnih domova u Dalmaciji. I, uistinu, smještaj je pronađen, ali u Bjelovaru. U malom obiteljskom domu za 3700 kuna mjesečno. Našoj sugovornici je sugerirano da ga, ukoliko nije u mogućnosti, čak ne mora ni plaćati, jer je s vlasnikom moguće napraviti ugovor o doživotnom uzdržavanju čime bi po smrti korisnika njemu pripala i nekretnina u kojoj je živio do smještaja u bjelovarski dom.
- I ako odbijem od nas prilično udaljeni Bjelovar, morat će ga brisati s njihove liste prioriteta u Centru. Što je to nego ucjena?! Pa ne mogu nekome dati kuću za mijenjanje pelena, a to nam je jedina nekretnina. Gdje ću s obitelji? Gdje ćemo mi živjeti - ljutito se pita naša sugovornica suočena s velikim obiteljskim problemom.
Iako je mjesto u privatnim domovima već lani poskupjelo za desetak posto, ove godine očekuje se još jedno poskupljenje, sukladno sveprisutnom rastu cijena i povećanju troškova života.
- Država za stare ljude nema novca, znači umri. A živimo u državi staraca - bespomoćno sliježe ramenima naša sugovornica neupućena u nedavno stupanje na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi u režiji Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Gori joj pod nogama i nema vremena baviti se proučavanjem zakonske regulative koja bi tek trebala pomoći u rješavanju ogromnih problema u sektoru socijale, pa tako i u slučaju naših starih. Novi bi zakon, smatraju u karlovačkoj Udruzi “StarKA” za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe, koja okuplja pružatelje socijalnih usluga za starije osobe u privatnom sektoru, njihove radnike, korisnike i članove njihovih obitelji, ipak mogao značiti pomak.
U udruzi govore kako je ministar Josip Aladrović pokazao da ima sluha za njihove brojne probleme, pa tako novi zakon zadržava i kategoriju malih domova s potrebnom integriranom zdravstvenom skrbi, koju će naši stariji uz pomoć obitelji, za razliku od smještaja u skupljim ustanovama, sebi ipak moći priuštiti.
Strože kazne
- Uspjeli smo ispregovarati da kategorija malog doma ostane. No sam naziv obiteljski dom više neće postojati. Morat ćemo ići u njihovu transformaciju, ali će biti ponuđena opcija da ostane mala kategorija, koja neće imati uvjete kao velika ustanova, što je bio prvotan prijedlog vladajućih. Protupožarni sustav?! To smo imali i ranije u Pravilniku, ali nije bilo kontrole. Ako ne bude kontrole neće biti ništa ni od novog zakona. Mi smo tražili i izmjene što se tiče kazni, jer ne može kazna za ilegalni smještaj biti 20 ili 30 tisuća kuna. Zahtijevali smo da se povećaju i da budu rigorozne, jer ćemo u suprotnom i dalje imati nered - kaže Sabina Angelina Latin, vlasnica obiteljskog doma u Ozlju i predsjednica Udruge "StarKA" u kojoj, između ostaloga, savjetuju javnost i obitelji na što moraju obratiti pažnju kod smještanja u privatni smještaj.
- Pitanje je bilo gdje bi se, da je došlo do ukidanja obiteljskih domova, smjestilo oko 7000 umirovljenika koji žive u takvom tipu smještaja u RH. Predlagatelji zakona nisu imali ideju... S druge strane, možemo mi svi napraviti ustanove, ali tko će to plaćati? Mi nemamo ljude, koji si mogu priuštiti takav tip smještaja. To je kao da Ministarstvo prometa kaže: "Od sutra svi morate voziti mercedes GT nešto...". Pa bile bi prazne ceste. Ista je priča s domovima - htjeli su propisati klasu za koju naši ljudi nemaju novca. A nemamo ni kadra...
Zato je cijeli ovaj zakon jedna polazišna točka i zapravo čekamo Pravilnik, koji bi trebao urediti minimalne i tehničke uvjete za pružatelje usluga u domovima za starije. Što će tu pisati, ne znamo. Mogu propisati i rampe i dizala i sto drugih čuda što će podići standard, ali i cijenu usluge. Smatramo da Hrvatska sebi to ne može priuštiti, jer nemamo ni kapaciteta ni bogate starije ljude, a niti njihove obitelji, koje bi to mogli isfinancirati. Dolazit će oni iz inozemstva?! Da, ali gdje ćemo s našima - pita Sabina Angelina Latin. Novim je zakonom, kaže, napravljen značajan iskorak i u zaštiti starijih jer stupaju na snagu represivne mjere za zlostavljanja i sve ozbiljne propuste u socijalnoj djelatnosti, a dobar dio njih bit će, vjeruje, obuhvaćen i novim Kaznenim zakonom. Zadovoljna je i zbog pokretanja Akademije socijalne skrbi kroz koju će prvi put svi uključeni u socijalnu djelatnost imati "the mjesto" koje će raditi na edukaciji svih zaposlenih u socijali.
Predsjednica Udruge "StarKa" više je nego dobro upoznata s prilikama na terenu zahvaljujući brojnim pritužbama stanara domova i njihovih obitelji, pa tako i sve učestalijoj pojavi ilegalnih domova. A svaki skok cijena smještaja u legalnim objektima znači i porast onih koji rade "na crno".
Rad 'na crno'
- Primjerice, u Karlovcu je trenutna cijena smještaja u umirovljeničkom domu 4,5-5 tisuća kuna, ali će nakon lanjskog uslijediti još jedno poskupljenja ove godine. Slavonija, u kojoj imate privatnih domova za 3 ili 4 tisuće kuna kakvih god hoćete, ima najviše problema u odnosu na ostatak Hrvatske. Ali osnovni problem u Slavoniji je što je puna ilegale. Ilegalnih domova ima dosta i u kontinentalnoj Hrvatskoj - Karlovac, Zagreb, Varaždin, Koprivnica..., ali Slavonci prednjače. U nekim tamošnjim ilegalnim objektima smješteno je i po 30 ljudi. Ljudi mi javljaju da se po prijavi takvih nazovi domova dva mjeseca čeka izlazak inspekcije na teren. I onda se, kad i dođu inspektori, ne dogodi ništa, jer se odjednom domovi legaliziraju. I nastave normalno raditi. Možda dobiju par tisuća kuna kazne, ako i to. Zvuči nestvarno, ali je, nažalost, tako - rezignirano govori Sabina Angelina Latin, navodeći kako se najveći porast "ne malih domova, nego tih nekakvih udomiteljstava" dogodio prošle godine, s porastom cijena u legalnim domovima.
- Oni koji rade ilegalno najprije uzmu umirovljenički par, pa onda povećavaju broj korisnika - objašnjava Latin nezakonit način poslovanja. Ljuti je i što ne postoji kvalitetno osmišljen sustav angažmana educiranog kadra kako medicinskih sestara tako i njegovateljica čije je osposobljavanje financirala država.
- Dok je Zavod za zapošljavanje svojevremeno slao nezaposlene žene na prekvalifikaciju, one bi završavale tečaj o državnom trošku, a mnoge bi, kad bi počele raditi, shvatile da to nije posao za njih ili su naprosto otišle raditi vani. Znate li samo koliko je naša država na taj način izgubila novaca jer tim ženama nije uvjetovano da jedno određeno vrijeme moraju raditi taj posao u našim domovima. Potrebno je stipendirati i medicinske sestre, ali da one onda ostanu raditi ovdje, ne znam, tri ili pet godina, a ne da ih lovimo po Irskoj i Njemačkoj - predlaže, poučena vlastitim iskustvom, predsjednica Udruge "StarKA". Kad joj je svojedobno medicinska sestra zaposlena u njezinu obiteljskom domu otišla u mirovinu, četiri mjeseca nije mogla pronaći novu. Uspjela je zaposliti dvije, pa je jedna od njih na kraju otišla u Njemačku. Sad ovu koja joj je ostala čuva kao kap vode na dlanu.
- Ali morat ćemo i oko toga razgovarati u ministarstvu, tražit ćemo uvoz sestara iz BiH i Srbije. Ne možemo, naime, angažirati medicinsku sestru iz Indije, koja ne govori hrvatski, jer je komunikacija u našem poslu važna - najavljuje idući potez Sabina Angelina Latin.
