Zahvaljujući hrabrosti i nesebičnoj požrtvovnosti dvojice mladih omiških temeljnih policajaca, 26-godišnjeg Tonija Nuića i godinu dana mlađeg mu kolege Marka Jurčevića, tragična bilanca u požaru koji je u nedjelju navečer zahvatio obiteljski Dom za starije i nemoćne "Providenca" u Dugom ratu zaustavila se na dva štićenika starije dobi koji su izgubili život. A smrtno stradalih u Domu u kojem su mnogi štićenici nepokretni moglo je biti puno više, piše Slobodna Dalmacija.
Mladi policajci nalazili su se kontroli nadzora prometa u mjestu Orij kod Omiša kada su na motorili čuli dojavu da je u Domu izbio požar.
- Odmah smo se uputili, stigli smo za par minuta. Iz objekta je tada već sukljao gusti crni dim i bez ikakvog razmišljanja smo kolega i ja utrčali unutra. Djelatnice su nam rekle da se na prvom i drugom katu nalaze štićenici. Požurili smo uz skale, od dima se gotovo ništa nije vidjelo, a bio je toliko gust da smo jedva disali. Prvo smo uletjeli ovako "goloruki", a kad smo vidjeli da nećemo uspjeti, stavili smo rukavice i neke mokre krpe preko lica da bi uopće mogli disati. Pokretne štićenike smo ispratili u prizemlje na sigurno gdje su ih prihvatile djelatnice, a mi smo se vratili gore - priča nam 26-godišnji Toni dodajući kako su se snalazili kako su god znali.
Vrata nekih soba bila su otvorena pa su nepokretne starce uzimali u ruke i nosili ih do prizemlja, a u jednom trenutku su iza zatvorenih vrata čuli kako netko doziva u pomoć.
- Ta jedna vrata sam morao nogom razbiti jer su ljudi vikali upomoć. Bez razmišljanja sam udario nogom i uletio unutra - govori Toni.
- Dosta njih je već bilo uspaničeno, a neki su i dementni pa nisu bili niti svjesni toga što se oko njih događa. Pokušavali smo ih smiriti i njih i sebe da sve obavimo kako spada do kraja. Ljudi su bili vrlo kooperativni, nije nam nitko pravio nikakve probleme. Ne znam koliko smo ih tako izvukli, mislim jedno petanestak prije nego li su došli vatrogasci koji su onda s nama nastavili evakuaciju - dodaje policajac Jurčević.
- U tom trenutku ništa nismo razmišljali, prao nas je adrenalin, srce pumpa krv i samo je bilo idemo, moramo spasiti ljude, ne misliš u tom trenutku na sebe. Meni još nije sve sjelo, još mi je uzbuđenje i adrenalin, vjerojatno će za par dana sve to doći na svoje - smije se Toni. On je u policiji već tri godine, a njegov kolega je u uniformi tek godinu dana. Kažu kako su ih, nakon što su ih izveli van, nekoliko puta obišli ljude i pitali ih treba li im što, jesu li dobro, no većina njih još uvijek nije bila svjesna opasnosti kojoj su bili izloženi. Obojica uglas govore kako je, obzirom da dosta često, ovisno o potrebi službe, rade kao policajci u prometu, bilo do sad situacija u kojima su morali reagirati brzo jer je bilo pitanje života i smrti. No, spašavanje ljudi iz zapaljene kuće, pogotovo kad je njima bio ugrožen život i njima je prvo iskustvo.
Njihovu nesebičnu požrtvovnost prepoznala je i njihova "matična firma", PU Splitsko-dalmatinska, pa su dvojica mladih policajaca već predložena za dodjelu prigodne nagrade, a načelnik Dražen Vitez uručit će im zahvalnicu povodom današnjeg obilježavanja Dana policije.
- Na mjesto događaja došli su prvi i to samo nakon dvije minute od dojave, odmah su ušli u dom koji je bio pun dima, te je vidljivost u hodnicima i sobama bila slaba, ali uz pomoć baterijskih svjetiljki koje su imali sa sobom, ispratili su pokretne korisnike doma, a više njih nepokretnih su iznijeli na rukama. Također su i po dolasku vatrogasaca na mjesto događaja, pomogli s evakuacijom korisnika doma. Mladi policijski službenici su pokazali izuzetnu hrabrost, te su na ovaj način pokazali kako je policijskim službenicima uvijek primaran cilj zaštita života, a svojim postupkom pokazali su kako je policija životni poziv - stoji u službenom priopćenju splitske policije.