- Kad se čovjek natječe, uvijek se nada. Ipak, nisam mogao vjerovati da mogu tako visoko otići pored Istrijana, Slovenaca... Naravno, ugodno sam iznenađen što sam dobio tako visoko priznanje, za mene je to zbilja velika nagrada. Bio sam jako sretan, nisam se mogao niti opustiti, kasnije kako je vrijeme odmicalo, shvaćao sam što sam postigao – kaže Milenko Zagorac iz Polače, ovogodišnji vicešampion Noćnjaka u otvorenim uljima.
Na ovogodišnju manifestaciju predana su 394 uzorka ulja i proizvoda od maslina, te čak 100 pakovina. Maslinari s područja Zadarske županije osvojili su 22 zlatne i osam srebrenih medalja, a uspjeh vicešampiona Milenka Zagorca, kao i pojedinačno najuspješnijeg natjecatelja Noćnjaka PZ Masvin iz Tinja-Polače koji su osvojili čak četiri medalje – vrh je zadarskog maslinarstva na toj manifestaciji na koju su uzorci pristigli iz Hrvatske (83 posto), te iz Slovenije, Italije, Crne Gore, BiH...
- Veliku zaslugu za uspjeh moga ulja, osim kvalitete samoga ploda, sigurno imaju i uljare u kojima sam prerađivao plod, a to su uljara PZ masline i vino, zatim Uljara Vrsaljko Nadin i uljara Laća iz Skradinskog polja. Imao sam ukupno 2.750 litara ekstradjevičanskog maslinovog ulja iz ekološke proizvodnje, a nagrađeno ulje je iz sljubljenih sorti pendolino, oblica, frantoio... Imam ukupno 1.150 stabala maslina, s randmanima od 13 do 18 posto. Berbu sam na vrijeme odradio, do 31. listopada, bolesti nije bilo, osim nešto paunovog oka, ali bez maslinove muhe i svrdlaša – kaže Zagorac.
U maslinarstvu je "tek" od 2006. godine kada je posadio 860 stabala, a ostatak 2007. godine i to na državnom zemljištu koje je dobio u koncesiju na području grada Benkovca, kod mjesta Tinj, u okviru PZ Masline i vino, ali samostalno sa svojom obitelji, u prvom redu sa sinom Markom koji je glavni nositelj posla. Kvaliteta ulja nesumnjivo je postignuta, ali može li se od maslinarstva živjeti' – pitamo Zagorca.
- Zadovoljni smo s prinosima i nadamo se da će punom zrelošću stabala doći do svoga maksimuma. Po mojoj procjeni, jedna bi obitelj mogla živjeti od maslinarstva ako bi imala na pet hektara 1.100 maslina. A za sigurnost u tom poslu trebalo bi 10 hektara zemljišta i 2 tisuće stabala maslina, tako da se čitava peteročlana obitelj bavi samo s tim, te da povećava plasman, ima svoju ambalažu, etikete, da razvija marketing, tako da se onda postignu i cijene kakve ova kvaliteta zaslužuje. Ja imam stalne kupce i oni su mi najveći promotori. Kći u Zagrebu se također angažirala tako da sam već sada prodao od 30 do 50 posto ulja i nadam se da će zahvaljujući nagradama prodaja ići brže uz veće cijene koje za sada iznose u prosjeku 80 kuna u pakovinama, odnosno 70 kuna na veće količine – ističe Zagorac. Dodaje kako treba težiti i da maslinici budu okrupnjeni na jednom mjestu jer ih je tako znatno lakše i jeftinije obrađivati.
Kako je konkurencija reagirala na visoko priznanje koje nerijetko zna završiti – u Istri?
- Istrijani su bili također iznenađeni mojim priznanjem, ali treba istaknuti da nije njih, ne bi niti mi tako napredovali. Oni su nam uvijek bili vodilja u pogledu kvalitete ulja, te pogotovo plasmana na tržište u čemu još uvijek kaskamo za njima, ali ih polako i stižemo, možda i brže nego što smo se nadali. Oni cijene naš trud, jer se onda na takav način međusobno i natječemo, a oni su nam vodilja i za europsko tržište – ističe Zagorac koji je do sada na raznim natjecanjima i smotrama dobio pregršt priznanja za svoja ulja, uglavnom zlatnih i srebrnih, bez bronce.
Ali vicešampion Noćnjaka – e to mu je najviši doseg.
Za sada!
Puno je vrijednih manjih maslinara sa zadarskog područja također oduševljavalo struku kvalitetom svoga maslinovog ulja koje je redovito osvajalo najviša priznanja i nagrade na maslinarskim natjecanjima, u zemlji, ali i u inozemstvu, unatoč manjim količinama ulja kojega su proizvodili sa svega par stotina stabala. Bez obzira na to, „pogonio2 ih je veliki entuzijazam, ali zadnjih je godina primjetna stagnacija tih malih maslinara koji sve manje odlaze na natjecanja i smotre, što su primijetili i na Noćnjaku gdje je ove godine manje uzoraka sa zadarskog područja. Razlog sve većeg izostanka „malih“ nije slabija kvaliteta njihovih ulja, već sve slabija potpora lokalnih zajednica i udruga. Odlazak jednog malog maslinara na natjecanje uljara postao je znatan financijski izdatak, jer je potrebno platiti kotizaciju, dati određene količine ulja, platiti putovanje, smještaj... Prije su lokalne udruge i jedinice lokalne samouprave stimulirale svoje maslinare novčanim potporama i plaćanjem troškova natjecanja, ali zadnjih godina to izostaje, pa mnogi maslinari sa svojim uljima jednostavno ostaju kući, pa i natjecanja gube draž kad na njima više „David ne može pobijediti Golijata“…
Za razliku od dalmatinskih, istarski maslinari redovito uživaju veliku potporu svojih gradova, općina (i županija) pa sudjeluju na natjecanjima čak i u Italiji i drugim stranim zemljama, promovirajući tako i svoja ulja i svoj kraj.