Po podacima zadarskog Zavoda za zapošljavanje, s područja Gračaca je u posljednje dvije godine samo u Njemačku i Austriju otišlo 400 ljudi! Oni su se spasili, a u Gračacu je smanjen broj nezaposlenih na oko 500, barem dok sezona definitivno ne završi. Kasnije će ih biti i do 700.
Sve njih, osim što nemaju posla, muči novi problem: morat će se osobno svakog mjeseca javljati na Zavod za zapošljavanje. To negdje možda i nije nepremostiva prepreka, ali u Gračacu upravo ta birokratska odluka pokazuje kako se najranjiviji dio stanovništva brzo nađe između čekića činovničke bešćutnosti i nakovnja vlastitog siromaštva. Tom odlukom, pakao nezaposlenosti postaje jedan krug dublji ako živite, na primjer, u Srbu. Mada mještani tvrde da će lakše nabrojati zaposlene nego nezaposlene, na Zavodu za zapošljavanje kažu da ih je 50-ak.
Svi su oni donedavno imali "privilegiju", pa su se mogli mjesečno prijavljivati u Srbu jer bi službenica ispostave iz Gračaca svakog posljednjeg utorka u mjesecu dolazila u Srb gdje su stizali i svi koji nemaju posao, a žive u Srbu ili okolnim, kilometrima udaljenim selima. Umjesto da službenica dođe u Srb, sada će svi oni morati ići u Gračac! Evo kako izgledaju četiri priče tih ljudi.
- Inženjer sam strojarstva i bez posla sam 15 godina. Imao sam 500 kuna socijalne pomoći, pa mi ih je ukinulo jer imam traktor i pet-šest ovaca. Normalan čovjek ne može shvatiti kako preživimo, meni pomaže rodbina, režije plaćam i državi ništa nisam dužan. Šećerni sam bolesnik, primam inzulin, teško se krećem, a sada ću svakog mjeseca morati u Gračac, opterećenje mi je to. Ako nađem nekoga kome ću dati sto kuna da me odveze, kaže Dako Gajica žaleći za vremenima kada se Zavodu za zapošljavanje prijavljivao u Srbu.
- Elektro instalaterka sam, imam dvoje predškolske djece, suprug mi ne radi, nezaposleni su mi i mama i tata i sestra, svi se moramo javljati na Zavod za zapošljavanje. Ne znam kako ćemo do Gračaca, planiramo živjeti od poljoprivrede, ali teško je preživjeti i ne znam kako školovati djecu, opisuje svoju situaciju 28-godišnja Dragana Dragišić tvrdeći da su joj socijalnu "pomoć ukinuli jer mi je suprug 21 godinu stariji od mene"!
- Krojačica sam po zanimanju, a dobila sam otkaz kad sam se lani vratila s porodiljnog. Imam dijete od 20 mjeseci, a nemam ni traktor ni ovce ni zemlju na sebi, ali su mi ukinuli socijalu. I sada moram nekoga moliti da me odveze u Gračac, a ovako ili onako, uvijek to nekako platiš, priča 39-godišnja Slađana Rodić.
- Ekonomist sam, bez posla od 2006. godine, radio sam 2,5 godine zahvaljujući projektima nekih udruga i u javnim radovima. Dok su oni dolazili u Srb bilo nam je 100 puta lakše, ovako izgubiš pola dana i potrošiš novac kojeg nemaš. Uzdržavaju me roditelji, sa socijale su me skinuli zbog traktora i očevog automobila, kaže 37-godišnji Nebojša Rađenović.
A ovo je "zajednička izjava u ime svih nezaposlenih":
- Nije nam lako otići do Gračaca i ne znamo što ćemo. Dajte nam posao! To je jedino rješenje za nas, organizirajte javne radove, spremni smo raditi bilo što.
Kao da biti nezaposlen u Srbu nije dovoljan problem, nitko u Zagrebu, gdje se odluke donose, sigurno nema blagog pojma da između Srba i Gračaca ne postoji niti jedna jedina linija javnog prijevoza! Pa umjesto da neki državni službenik potroši 200-300 kuna na jedno putovanje mjesečno, sada će u ovom čudnom vidu državne brige za nezaposlene 50-ak ljudi bez posla potrošiti kudikamo veći iznos da bi stigli u Gračac. Zašto je ukinuta praksa koja je godinama postojala i koja je išla na ruku nezaposlenima?
- To je bila neslužbena praksa koja je trajala dok je Općina Gračac mogla osigurati prijevoz naše službenice. Ali, u Općini to više ne mogu, pa će nezaposleni morati u Gračac. Pokušat ću još jednom razgovarati s općinskom načelnicom, da pokušamo pomoći tim ljudima, kaže Sandra Vukić iz zadarskog Zavoda za zapošljavanje.
- Pet godina je to financirala Općina Gračac, a moj je komunalni redar glumio taksistu i prevozio službenicu Zavoda u Srb našim autom! Imamo jednog komunalnog redara koji pokriva teren od 1.000 kvadratnih kilometara. Zavod se mora pobrinuti za to, Općina više ne može, kaže načelnica Gračaca Nataša Turbić pitajući se zbog čega Zavod za zapošljavanje ne zatraži prijevoz svoje službenice od Carine, Porezne uprave ili Crvenog križa čiji auto ionako svakog tjedna iz Gračaca odlazi u Srb.
Dok ti pregovori i razgovori ne završe, dok se Zavod za zapošljavanje u Zagrebu ne dosjeti da su veliki broj nezaposlenih o kojima "brinu" doveli u nemoguću situaciju jer njihovi statuti, pravilnici i propisi ne dopuštaju "odlazak službenika na teren", već traže da svi oni dođu k njima, nezaposleni iz brojnih mjesta oko Gračaca, Benkovca i Obrovca morat će ići u tamošnje ispostave Zavoda za zapošljavanje, čak i iz brojnih prometno nepovezanih mjesta zadarskog zaleđa.
U slučaju Srba, radi se o 38 kilometara razdaljine. Trenutno je cesta Gračac-Srb u rekonstrukciji, pa se do Gračaca ide preko Mazina, što je put od 65 kilometara.
Možda je, uz iseljavanje, to i put za "smanjivanje broja nezaposlenih".
Pogle koliko je šume oko Srba, a šumare dovoze iz Gračaca i Gospića
- Pa kako ovo može biti?! Ovolike šume oko Srba, a Šumarije nema, bila je nekad u Gračacu, a sada Hrvatske šume kombijem dovoze ljude iz Gospića ili Gračaca da rade u Srbu, kao da im je to jeftinije. A imali smo u mjestu i po dva-tri nezaposlena šumarska tehničara. Ljudi odlaze, odavde najviše u Njemačku, odlazi tko god može, kažu nezaposleni mještani Srba.