Ima ona stara, tko ne voli životinje, ne voli ni ljude, no bojim se da se ta analogija može primijeniti i kad su u pitanju ubojice. Onaj tko je otrovao konje u zoološkom vrtu na Marjanu, sigurno ništa dobroga ne misli ni o ljudskom rodu. I kao takav bi se morao naći onkraj brave ili u psihijatrijskoj ustanovi. Da; ključno je pitanje ovdje radi li se o tako zločestom čovjeku koji je spreman, ničim izazvan, otrovati tako divne i plemenite životinje kao što su poniji, koje naročito obožavaju djeca, ili je ta osoba, zbog svojih psihičkih problema, vrijedna sućuti, žaljenja i kao takvoj joj treba pomoći na adekvatan način, ako treba i hospitalizacijom u odgovarajućoj ustanovi?
Psihijatar dr. Veljko Matijević uvjeren je da onaj tko je otrovao konje na Marjanu, ma pod kojim uvjetima tako nešto počinio – hitno treba pomoć.
– Danas mozak promatramo kao organ koji ima sto milijardi stanica i već se poprilično dobro zna koje su grupe stanica potrebne za određeno kvalitetno ili nekvalitetno ponašanje. Ključno je, dakle, jesu li te grupe stanica dovoljno dobro razvijene i komuniciraju li s elektronskim impulsima ili ne, a da bi to spoznali pomaže nam tehnologija koja je u tom smislu puno napredovala. Danas u realnom vremenu možemo pratiti aktivnost moždanih stanica. Razvijeni rani oblici tehnologija, tako da vam se sada cijela psihijatrija svodi na to je li nekom čovjeku mozak dovoljno razvijen – objašnjava psihijatar Matijević.
Znači, čovjeku koji je potrovao konje, kaže dr. Matijević, vjerojatno zadnji dio mozga koji se evolucijski razvio, a to je dio koji je važan za razmišljanje i donošenje odluka, procjenjivanje morala, etike i sustava vrijednosti – je oštećen.
– Počinitelj toga čina ima oštećen mozak u dijelovima koji se nalaze u frontoparietalnom korteksu, a gdje se donose zaključci koji nas razlikuju od majmuna od kojih smo mi potekli, a od njih imamo puno veći kapacitet donošenja odluka, povezivanja, socijalizacije i odgovornosti. To nam je kroz par milijuna godina dala evolucija i po tome se razlikujemo od drugih sisavaca – kaže dr. Matijević.
Adio, pameti
Može li se trovanje konja protumačiti kao čista zloća koja nema veze sa psihijatrijskom dijagnozom? Da se jednostavno radi o lošem čovjeku ili ljudima, ali ne i o bolesniku/cima sa psihičkim problemima?
– Zloća vam je problem koji ima svoju molekularnu pozadinu. Onaj koji je zločest u svojoj je biti prilično oštećen što se mozga tiče. Ovdje se ne radi o prirodnoj ili normalnoj agresiji prema životinjama koje su ovisne o ljudima. To je agresija koja je možda bila potaknuta alkoholom ili drogom, jer alkohol i razne kemijske supstancije, blokiraju kompletnu komunikaciju tih dijelova mozga koji nas čine psihički razvijenim bićima – veli dr. Matijević.
Hoće li na koncu, ukoliko se pronađu oni koji su ovakvo što počinili na Marjanu, na suđenju glavnu ulogu imati sudski vještaci?
– Ne, ne trebaju vam za ovakvo što sudski vještaci. Intelektualna elita je danas po ovim pitanjima nedovoljno informirana. Očito se radi o osobi koju bi sustavno, kroz cijeli život, trebalo pratiti i preodgajati. Objašnjavati mu što taj čin znači. Represivno sudstvo kao i represivno ponašanje cijelog državnog aparata, zamjenjuje ovo terapeutsko, a to je neki naš sugrađanin koji može imati i ženu, djecu, posao, ali mu se u određenom trenutku u mozgu dogodio neki poremećaj. Je li taj poremećaj konstanta, je li i čime je on uzrokovan? S tom osobom treba razgovarati jer to sigurno nije, kako se narodski kaže, napravljeno pri zdravoj pameti. Znači, što ga je dovelo u situaciju da takvo nešto napravi? Naša nam socijalna odgovornost nalaže da ga nađemo i razgovaramo o tome – veli dr. Matijević i dodaje da je bitno da kompletna javnost odustane od polariziranja koje vodi u različite oblike agresije, a što se često da iščitati u medijima gdje bi pojedinci na ovakve agresivne poremećaje odgovarali na isti način.
– Na agresiju odgovarati agresijom jednostavno nije humano. Kod nas se općenito socijalna agresija povećava. Aktualan je problem s navijačima. To su sve naši sugrađani, i policajci i ti momci koji su se našli s druge strane, ali do toga nije smjelo doći. Postoje mehanizmi kako tu socijalno neugodnu agresiju kontrolirati i smanjiti. Nažalost, malo je struke, psihologa i psihijatara, kad se govori o ovoj temi. Tu se puno ljudi oglašava, a ne zna bit stvari – veli naš sugovornik i zaključuje da ljude uvijek treba učiti humanosti, a tu je dimenziju danas lako objasniti, jer tu nema "ili – ili", znanstveno je danas definirano što je zdravo ljudsko ponašanje.
Umjesto ZOO-a, muzej
Poznati splitski veterinar Vando Raunig, profesionalac s dugogodišnjim iskustvom, zgrožen je onim što se dogodilo na Marjanu.
– Jutros sam o tome kratko pročitao u novinama. S trovanjem pasa i mačaka, nažalost, susretao sam se, znam za takve slučajeve, ali s ovakvim nečim – nikada. Ne znam zaista kakvi su motivi onoga tko je ovo napravio, ali, recimo tako, vrlo su neobični. Ne znam što bi trebalo biti čovjeku da ovakvo nešto napravi – zgrožen je naš sugovornik onim što se dogodilo u Zoološkom vrtu "Split" na Marjanu.
Godinama se ZOO na Marjanu nalazi na meti kritičara, odreda ljubitelja životinja. Prvo se u njemu u krajnje neprimjerenim uvjetima držalo različite vrste beštija, a onda se s vremenom cijela priča svela samo na domaće životinje, da bi sve završilo trovanjem konja. Je li vrijeme za gašenje zoološkog vrta na brdu iznad grada i premještanje na neku drugu, po svim parametrima, bolju lokaciju?
– Iskreno, sto godina nisam bio u zoološkom vrtu na Marjanu, pa ne znam kakvi su sada trenutno uvjeti što se čuvanja životinja tiče, osim onoga što se da doznati iz medija. Osobno sam više za to da se gore napravi prirodoslovni muzej no, velim, stvarno ne znam kakvi su sada gore uvjeti, više je to moj opći dojam i nekakva generalna pozicija kad je u pitanju ZOO na tome mjestu. Znači, ako ne možete pružiti adekvatne uvjete životinjama, onda bolje da ih na tome mjestu i nema, uz ogradu da ne znam kakvo je sada stanje stvari na Marjanu i koliko sadašnji ZOO pruža zadovoljstva posjetiteljima, a naročito djeci. Domaće životinje je svakako gore bolje držati nego divlje, to apsolutno nije imalo smisla. Da su to bili neki terariji ili drugo što se može prilagoditi mjestu i financiranju takvog objekta, poput prirodoslovnog muzeja, maketa ili edukacija, onda u redu, ovako nisam siguran da je to dobro. Uvijek sam bio za to da se u Splitu napravi nekakav primjereni akvarij, a do Zagreba se može stići za par sati pa tamo uživati u pristojnom zoološkom vrtu – zaključuje veterinar Raunig.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....