‘Nemam nikoga, bolestan sam i na ulici...‘: ovo je priča o Josipu koji već mjesec i pol dana spava na šibenskom kolodvoru

Temeljem brojnih nemilih iskustava posljednjih desetljeća, čini se da smo se navikli na ljude u nepovoljnoj socijalnoj ili zdravstvenoj situaciji, pa na neke kao da samo sliježemo ramenima.

Na to nas upućuje i najnoviji slučaj beskućnika koji već mjesec i pol spava na klupi u čekanici autobusnog kolodvora u Šibeniku. Nakon što je otišao u mirovinu, nakon rada provedenog u radionicama remontnog brodogradilišta u Mandalini, 63-godišnji Josip Ćačić, rodom iz Novalje na otoku Pagu, zbog zdravstvenih problema dospio je u šibensku bolnicu.

Nakon što je otpušten iz zdravstvene ustanove, smjestio se u Caritasovo prihvatilište za beskućnike koje je morao napustiti, jer su mu, kako kaže, otkazali gostoprimstvo. Stan u kojem je nekad boravio je - neupotrebljiv. U konačnici se našao na ulici.

Potražio je sklonište u autobusnoj čekaonici, gdje ga građani mogu zateći i danas. Fizički vidno oslabljen, otežane komunikacije, dane i noći uglavnom provedi sjedeći i ležeći pokriven na klupi, dok pokraj njega prolaze putnici. Ponetko zastane i s njim izmijeni nekoliko riječi, a znanci mu ostave i nešto novca. Sve što ima, nosi sa sobom.

- Do mirovine sam radio u radionicama Remontnog brodogradilišta. Nemam nikoga od rodbine. Stan u kojem sam boravio je neupotrebljiv. Zbog narušenog zdravlja neko sam vrijeme proveo u bolnici, zatim u prihvatilištu Caritasa gdje su mi na kraju otkazali gostoprimstvo. Sada sam na ulici - ističe Ćačić, te dodaje kako su mu "u bolnici zadržali dokumente, osobnu iskaznicu i bankovnu karticu".

- Zbog toga ne mogu dignuti ni svojih tisuću kuna mirovine - kaže naš sugovornik.

Iako u Josipovoj priči ima i dosta nepreciznosti i nejasnoća, ne može se poreći da je taj čovjek, sam samcat, u teškome socijalnom i zdravstvenom stanju, zaboravljen od sviju. Ili bolje rečeno, od većine.

Naime, postoje i ljudi koji su na Ćačićevo stanje pokušali upozoriti one koji bi mogli pomoći. Ali je krajnji rezultat ipak bio na razini gluhih telefona.

Predstavnik tvrtke "Zagreb montaža" i "nadzornik" njihova trgovačkog centra "Dalmare" Zvonimir Čović pokušao je pokrenuti službe, prije svega Crveni križ i službu Hitne pomoći za intervenciju da se Ćačiću pruži medicinska i druga potrebna skrb. Ta je tvrtka bila jedina koja se odazvala za pomoć drugom beskućniku kojem su nedavno osigurali smještaj.

Ćačića su obišli iz Crvenoga križa, a nekoliko dana, nakon što su najprije poslali policiju (!), dolazila mu je i ekipa Hitne pomoći. Rekli su mu, tvrdi "stanar" kolodvorske čekaonice, kako na bolničkom prijemu sada nema slobodnoga mjesta. Krug se tako zatvorio. Dok vrijeme za beskućnika neumoljivo teče.