Zadnjih desetak-petnaest godina, otkad je IT-industrija svojom propulzivnošću stvorila novu generaciju mladih multimilijunera i milijadera, sve češće se počela koristiti fraza "Smart is Sexy" oslikana u tezi "IT dečki su postali 'it' dečki". Dotad na glasu kao štreberi, mladići koji su svoje prve milijune stekli prije tridesete potpuno su promijenili percepciju i njih samih, a i svoje struke, inspirirajući generaciju koja je došla poslije njih - piše 100 posto.
Rušiti predrasude jedan je od najvećih pothvata koje čovjek može ostvariti, a mi smo pronašli baš takve u našem dvorištu. Djevojke koje su se se izborile u muškom svijetu i za mnoge u neatraktivnom poslu poljoprivrede. I dok svakog dana čitamo o raznim influencericama koje do slave pokušavaju doći "bez kruha i motike", ove su itekako zasukale rukave: Nije im mrsko sjesti na traktor, ući u štalu ili, kako bi Zvonko Bogdan rekao, "kopati vinograd".
Da u poljoprivredi postoje zvijezde, to bi bile one
Laslovčanka Vedrana Poletar bavi se ratarstvom i stočarstvom
Da u poljoprivredi postoje zvijezde, one bi to bile: djevojke koje inspiriraju i koje pokazuju – da parafraziramo priču o IT-industriji iz Silicijske doline – da i "bavljenje poljoprivredom može biti sexy". Istina, one nisu postale multimilijunašice, no od svojih OPG-ova žive dobro. Ne samo financijski, već i u kontekstu kvalitete života: daleko su od gradske vreve i užurbanog načina života, a i same su svoje šefice...
"Nije poljoprivreda sjest' na traktor i, eto, ja sam na njivi. Tu mora biti plan što će se raditi, morate voditi računa o financijama, koliko će se potrošiti na sjeme, koliko na herbicide, što si možemo priuštiti, što ne, pa voditi svu papirologiju... Nama poljoprivrednicima je plaća tri puta na godinu kad prodamo svoje usjeve, zato je jako bitno rasporediti novac kroz cijelu godinu", otkriva nam Laslovčanka Vedrana Poletar samo dio onoga čime mora upravljati na svom OPG-u koji je pokrenula kao 18-godišnjakinja. Inače, ona se bavi ratarstvom, orijentirana je na uljarice i žitarice: soju, suncokret, uljanu repicu, pšenicu, ječam, kukuruz... A osim toga, kao prava Slavonka ima i svoj šljivik. Dio šljiva ide za prodaju, a dio ih se, dakako, koristi za rakiju.
Otkrila nam je i kako je ušla u ovu priču. Za one koji je poznaju, nije bilo iznenađenja:
"Odmalena sam se učila pored tate. Ma, nije da samo vozim traktor – brusim, varim, 'čekičarim'... Poslije srednje imala sam opciju, ili faks ili poljoprivreda. Rekla sam si 'idem probati, pa ako mi se ne bude svidjelo, mogu zatvoriti OPG i raditi nešto drugo'. Presudila je želja da sama sebi budem šefica. U startu nije bilo lako, osobito što sam sve radila sama, no sad mislim da ću se ovim baviti do kraja života. Planiram kupiti još zemlje, zaposliti ljude, želim i nekom drugom dati priliku."
Priča o vinskoj kraljici
Mateja Hercigonja je aktualna 'Vinska kraljica' Zagrebačke županije
Iz drugog dijela Hrvatske, Pušće u Zagrebačkoj županiji, stiže slična priča, o djevojci koja je odmalena upijala sve vezano uz vinogradarstvo i vinarstvo. Ona se zove Mateja Hercigonja, čak ima i titulu 'Vinske kraljice' koju dodjeljuje županija.
"Od malena sam odrastala u obitelji koja se bavila vinarstvom i vinogradarstvom, tako da su vina oduvijek bila bitan dio moga života. Uz to, išla sam u srednju školu za fitofarmaceuta. Pošto me to s godinama sve više interesiralo odlučila sam otvoriti svoj OPG sa 18 godina. Tada sam bila još jako mlada, ali sam stvarno vjerovala u to. Vidjela sam određenu budućnost s time. Evo sada imam 23 godine i stvarno mi je drago da sam imala hrabrosti otvoriti OPG jer svake godine napredujemo i idemo uzlaznom putanjom. Sada stvarno vjerujem da ljudi postižu puno kada vole svoj posao."
Menađžerica se vratila na selo
Iz Markušice pak stiže priča Slavice Zorić. Ona je otvorila OPG s 21 godinom, a u međuvremenu je i diplomirala menadžment u sportu, zdravstvu i turizmu. No, umjesto ganjanja te karijere, vratila se na selo.
"Nisam se pronašla u toj struci. Uvidjela sam da je ipak bolje biti sam svoj gazda nego da radim za drugoga. Mislim da nikome nije bio šok što se bavim s poljoprivredom jer sam oduvijek voljela životinje, traktore, farmerski život. Ništa što je pošteno nije sramota raditi. Znam da nisam nikoga prevarila, ukrala nešto ili nekoga na bilo koji način povrijedila, tako da mi je obraz čist, a sve se opere osim obraza", kaže.
Počela je s uzgojem svinja, a onda joj se dogodila prava poslovna tragedija. Zbog bolesti poznate kao 'lažna bjesnoća', sve krmače su završile u klaonici. No, nije digla ruke od svega.
"Bilo je teško, ali ni jednog trenutka nisam pomislila da odustanem jer imam svoj cilj. A put do cilja nekad i nije lagan... Tako da, do uspjeha se mora proći i kroz loše iskustvo da bi se znalo cijeniti ono dobro. To je sve život, zar ne?", dodaje Slavica.
Onda se okrenula uzgoju ovaca. Tu je proradio njezin menadžerskih duh, krenula je istraživati što bi mogla uzgajati i onda je – kao prva u Hrvatskoj – otkrila pasminu "British milk sheep". Danas ima stado od skoro 100 ovaca, što znači da je posao "od jutra do sutra", a pogotovo kad krene sezona janjenja.
"Ovce jesu briga, ali za sve je potrebna ljubav... Tko ne voli životinje taj teško da može to raditi jer to nije posao na kojem se sjedi čitav dan i čitaju novine nego se mora zapeti, pogotovo kad je sezona janjenja i sad dok je vrijeme muže... Ovce su osjetljive životinje i zahtijevaju dodatnu brigu oko higijene (papci, vuna...), ali meni to ništa nije problem. Ja njih volim i gledam ih kao živa biće, a ne kao stvar koja se mrda po dvorištu i donosi novac", pojašnjava.
Poslovi 'od jutra do sutra'
Slično je i ovih dana – što se obveza i posla tiče – i Vedrani u ratarstvu. Sad je krenula žetva ječma, zapravo, trebala je krenuti, no kiša ju je odgodila.
"Tako je to u poljoprivredi. Zapadala je kiša, 25 litara po kvadratnom metru, pa nisam mogla u polje. Nadam se da će žetva krenuti kroz par dana."
Ako vam sve i dalje zvuči idilično, onda trebate uzeti u obzir da ratarima tek sad kreće sezona. Dok se kolone naših sugrađana vuku autocestom tražeći okrepu u moru, pred Vedranom je lavovski posao.
"Ove godine sigurno neću stići na more, dala sam si previše posla... Stoji, ovdje nema radnog vremena i uvijek ima nešto za raditi, ali ratarstvo ipak nije posao od 365 dana u godini. Imamo mi posla preko glave 5-6 mjeseci godišnje, onda odradimo glavninu i 'uživamo' ostatak godine."
Vinogradarka Mateja je u nešto "povlaštenijem" položaju. Ako njezine poslove smatrate povlasticom... I ovdje je poduži popis radova:
"U svakom slučaju je zahvalnije od stočarstva. Kada se baviš vinogradarstvom i vinarstvom moraš isto biti stalno na raspolaganju. Radimo rezidbu, travu treba konstantno kositi, koristimo i kemijske mjere da suzbijemo bolesti i štetnike koje nam rade razne probleme, tako da cijele vinograde prskamo osam puta na godinu. Borimo se s raznim vrstama korova. Cijelu godinu nas brinu vremenske nepogode, pogotovo ako padne tuča. Kod nas je berba velika obiteljska tradicija tako da se skupimo svi zajedno i prihvatimo se posla. Pošto smo brojna obitelj berba kod nas traje dva dana. Tada u to sve ulazi moj tata i brat koji se trude napraviti što kvalitetniji mošt."
Sve više cura traži savjete
Naravno, kroz razgovor smo morali doći i do priče s predrasudama – kako ljudi reagiraju kad vide djevojke u ovom poslu. O Vedrani je svojedobno izvještavala i televizija, a kaže da je razlog što je pristala na razgovor bio upravo taj – razbiti stereotipove.
"Kad sam ušla u posao bila sam, mogu reći tako, 'atrakcija', zato sam i istupila s ciljem da dam poticaj drugim djevojkama da se ne boje raditi 'muški posao'. Poljoprivreda za mene nije muški posao, u svijetu je sasvim normalno da to žene rade. Željela sam promijeniti tu tezu muško-ženskog posla jer cure trebaju raditi ono što žele i vole. Idealan je posao onaj koji volite raditi, a mislim da bi moj ili primjeri drugih cura – ja uvijek ističem Dianu Prpić koja zaista radi fantastičan posao, proguglajte je - mogli potaknuti druge da se bave poljoprivredom."
A i Slavica potvrđuje da se sve više cura javlja tražeći savjete.
"Drago mi je da je tako, javljaju se preko Facebooka s pitanjem kako da i one rade to što ja radim. Tako da, dajem savjete i ako bilo kome mogu kako pomoći, tu sam uvijek. Ako sam mogla ja, mogu svi, samo je potrebna volja i ljubav i sve se može", kaže optimistično.
No, nisu samo predrasude vezane uz djevojke u poljoprivredi, već i bavljenju poljoprivredom općenito. Milenijalcima, čini se, ovaj posao nije baš privlačan, pa čak i onima koji imaju nešto zemlje. No, uvijek postoji šansa da je to i zbog straha od neuspjeha, a s obzirom na vijesti koje stižu iz ovog sektora to ne bi bilo neočekivano.
"Mislim da svatko od nas u sebi ima strah od neuspjeha. Realno gledano, stanje u našoj zemlji nije divno. Shvaćam da se ljudima stvarno teško staviti u koštac s time, ali svaki trud se isplati nakon nekog vremena. Ništa se ne može postići preko noći. Ako se želiš baviti s poljoprivredom ti taj posao prvenstveno moraš voljeti, to je jedini način da taj posao uspije."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....