Na današnji dan 1943. godine, dva tjedna nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) donijelo je odluku o priključenju Istre, Rijeke i okupiranih dijelova Dalmacije Hrvatskoj.
Time su poništeni Rimski ugovori koje su 18. svibnja 1941. potpisali Ante Pavelić i Mussolini. Njihov ključni stavak bio je vezan za razgraničenje dviju država, a ono je bilo po mnogima jedna od najvećih tragedija u povijesti hrvatskog naroda.
Prema tom ugovoru, Italija je dobila područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
ZAVNOH je zapravo bio hrvatska vlada koju su osnovali partizani u Drugom svjetskom ratu. Odluke ZAVNOH-a kasnije će biti ugrađene u Ustav Jugoslavije, a podsjetimo da je Ustavom iz 1974. Hrvatska dobila pravnu podlogu za današnju neovisnost. Dakle, partizani, a ne ustaše zaslužni su za povijesne temelje samostalne Republike Hrvatske.
Predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske, književnik Vladimir Nazor, pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje, svojom je "Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj" od 20. rujna 1943. godine potvrdio već ranije donešenu tzv. Pazinsku odluku o sjedinjenju.
U tom dokumentu ništavnima su proglešeni prethodni ugovori Kraljevine Jugoslavije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske s Italijom, kojima su Istra, Dalmacija i otoci bili pripali Italiji, a hrvatsko stanovništvo stavljeno u podređen položaj naspram talijanske manjine.
ZAVNOH je tada objavio proglas kojim se hrvatskom narodu na tom području objavljuje da su oslobođeni od okupatora i sjedinjeni s ostatkom matice zemlje:
"Narod Istre, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i svih jadranskih otoka, u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora - jedinih organa demokratske narodne vlasti koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je slijedeće zaključke:
1. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, s kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.
2. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.
3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji - Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.
4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, zajamčuje se autonomija.
5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
20. rujna 1943.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske"
Svakog 20. rujna svakako vrijedi podsjetiti sve one koji još gaje sentimente naspram NDH da je upravo ta kvislinška državna tvorevina olako prepustila značajan dio hrvatskog teritorija Italiji.
Zamislimo današnju Hrvastku bez Dalmacije i Istre, bez onog njezinog dijela iz kojeg joj stižu turistički prihodi koji su u 2018. i 2019. godini iznosili čak 18,3 i 21 posto BDP-a, da bi se u 2020. i 2021. uslijed negativnog učinka pandemije smanjili na 8,9 i 15,8 posto.
Ustašofilima koji i danas u Dalmaciji znaju "mjeriti kukuruze" uvikujući ustaški pozdrav treba kao pačićima malima ponavljati da je Ante Pavelić Dalmaciju "na tanjuru" isporučio Benitu Mussoliniju i fašističkoj Italiji.
Onima koji rade na rehabilitaciji lika i djela Ante Pavelića, pa za njega drže mise ili na stadionu predvode skandiranje "Za dom spremni", relativizirajući ono što se događalo u novijoj hrvatskoj povijest i negirajući pritom oslobodilačku ulogu antifašističkog pokreta, treba još jednom ponoviti: pokrijte se ušima s "ušatog" U i konačno naučite povijesne lekcije, makar i sad, 2022., samo godinu dana prije 80. obljetnice povratka Istre, Dalmacije i drugih krajeva matici zemlji.
Valja im ponoviti ono što često ponavlja povjesničar Hrvoje Klasić koji, veli, godinama svojim studentima govori da, kada netko u Splitu ili Zadru viče "Za dom spremni", da je to protuhrvatski: "Izvikivati pozdrave države u ime koje smo se morali odreći Dalmacije, jest protuhrvatski."