Uzavrilo je u Lokvi Rogoznici, revoltirane mještane naselja Ruskamen navelo na prosvjed u današnje nedjeljno jutro, 100-ak njih okupilo pokraj magistrale, pored njihove rak rane, spuštene rampe na javnoj, nerazvrstanoj cestici prema obali i hotelu Sagita.
Okupilo ih na događanje naroda ispred željezne prepreke koja im je zapriječila put automobilima do barki, kafića, plaže. Bijesni su, ali i spremni za razgovor s Josipom Milavićem, uspješnim poslovnim čovjekom, vlasnikom hotela koji im je prije četiri dana, kako stvari sada stoje, za naredna vremena blokirao prolaz vozilima do obale.
A s obzirom da je riječ o javnoj, odlukom grada Omiša nerazvrstanoj cesti, ne prihvaćaju ni spuštenu rampu, ni čuvara kojeg je Milavić tu postavio kako bi im blokirao kretanje vozilima do mora. I zato su se okupili kako bi pokazali, naveli su na skupu, da kapital izgleda ima moć nad svime, toliku da može mijenjati karakter ceste, pa je iz javne lako prebaciti u privatnu.
'Želi napraviti geto'
- Bit ćemo otvoreni jer za to imamo dokumente, gospodin Milavić koristi svoja poznanstva u resornim ministarstvima kako bi mijenjao odluke na sudbenim razinama. Odluka grada Omiša je jasna, ovo je put kojim se možemo otvoreno koristiti svi. Ali ne, gospodin Milavić želi svojim utjecajem ishodovati odluku da se put proglasi privatnim vlasništvom. Evo dokumenta, evo dokaza da je Ministarstvo graditeljstva već stalo na njegovu stranu i radi pritisak na sudske odluke. On želi napraviti geto, stvoriti svoju čistu turističku zonu, tako postići višu cijenu prilikom prodaje koja se, čujemo, priprema. Njega ne zanima kako ćemo mi do naših brodova, lučice, poslova – kaže Tonči Kovačić, predsjednik MO Lokva Rogoznica.
I zato su se okupili na prosvjedu, oboružali transparentima "Iselili ste Slavoniju, sad selite i Dalmaciju", "Slobodan put svima", "Put je svačiji", "Ne privatizaciji puta" i nekadašnjem vlasniku trgovačkog lanca Studenac poručili: Neće ići Josipe, ovaj je put vlasništvo svih nas. Neće odustati, vele, jer turisti koji kod njih dolaze upravo se tim putem spuštaju cestom dugom stotinjak metara do mora. A među njima ima i puno invalida koji ne mogu na svoje noge doći do obale.
- Taj je put, a sada na njoj i spuštena rampa točno na mjestu na kojem je nekada moja obitelj imala kućicu, jedina komunikacija obale s našim kućama povrh ceste. Tom je putu starost jedno 300 godina, i ide samo rubnim dijelom hotelskog naselja. Mi nikada gostima hotela nismo smetali, niti nam je to namjera, ali nećemo ni dati da se naši odsjeku. A gdje bi moji gosti trebali ići na more? Po gospodinu Milaviću možda u Makarsku. Kako on misli da mi dođemo do naših barki, mriža, obale? E to njega nije briga. Njemu je bitno samo podići cijenu zone. Da, otvoreno tvrdimo jer imamo dokumente, radi utjecaj na visoke resore, i dovodi do miješanja izvršne vlasti u sudbenu. On se misli za goste, pa mislim se ja i za svoju djecu, unuke – veli Mirko Stanić, jedan od organizatora prosvjeda.
Žitelji Ruskamena ne žele ni vikati, ni prosipati žuč, žele biti kulturni ljudi koji imaju volju, želju s Milavićem popričati na ovu temu. Reći mu da ih samo pusti, da skine blokadu, da je slijedećeg ljeta tu ne bude, da im dozvoli da i oni kao i njihovi gosti, normalno dođu do našeg plavog Jadrana. A u prilog tezi o potrebi dizanja rampe zbog turista koji ovdje borave, nude podatak o 2635 ležajeva koje broji Lokva Rogoznica, te 1000 na području Ruskamena. Hotel ih ima 340, kažu. I to nešto govori, čulo se na skupu.
'Vrati se među nas'
- Što mislite kako je nama kada vidimo da nam je nešto što smo uvijek koristili slobodno stavljeno na zabranu? Dođe mi za plakat kad vidim bolesne ljude da moraju moliti da ih se pusti dole do mora? Pa ima li on srca, je li on shvaća da i mi od turizma živimo? Nećemo ovo dopustiti, zakon je na našoj strani. Šta on misli da je toliko jak? Ništa neće ići na silu, ne može? A kako ću ja do barke kada mi je jugo ide topit? Pa ljudi šta nam se ovo događa? - nervozni su žitelji Ruskamena.
A onda je za govornicu stupio jedan od domaćih, Neno Stanić i za svoje riječi dobio pljesak domaćih. Milaviću je poručio kako nije vrijeme da Hrvat ide protiv Hrvata i neka posluša ovaj narod. I vrati se opet u njegove redove kako bi i dalje mirno, prijateljski svi nastavili živjeti kao i do sada.
- Ljudi moji ovo nije dobro, svi smo skupa tužni, pojavila se ta rampa, s njom i taj nesretni Miki čuvar koji ćiri iza nje, u nadi da neće biti izbačen ili pretučen. Ne boj se Miki. Pozivam Milavića da se vrati među nas, da porazgovara s nama, da se podružimo, da nam otvori vrata za lučicu, za naš život. Očekivao sam i kako će doći, to bi bio veliki iskorak za njega, da pokaže čovječnost, humanost. Gospodine Milaviću zar ti nije dosta, zar želiš i ovo malo uništit, pa imaš sve, samo ti fali još malo ljudskosti, dođi među nas, mi nismo tu da rušimo nego da zajedno gradimo – poručio je Stanić i u ime svih pružio ruku pomirenja Milaviću.