Splitski turistički vodiči dobili su sjajno pojačanje uoči nadolazeće turističke sezone: Marianne Morić uspješno je položila ispite u školi Aspira i postala ponosna vlasnica uvjerenja o položenom stručnom ispitu za turističkog vodiča za čak pet jezika - hrvatski, njemački, španjolski, engleski i francuski.
No, ono što je posebnost ove priče jest činjenica da je Marianne, od milja Marijana, slijepa osoba, dugogodišnja članica Županijske udruge slijepih Split gdje su iznimno ponosni na svoju uzdanicu.
- Naravno da smo ponosni na našu Marijanu! Koliko znam, u cijeloj Hrvatskoj nije bilo nijednoga slijepog turističkog vodiča. Već vidim kako će turisti tražiti baš nju da ih vodi po gradu - oduševljeno će Ivan Tokić, predsjednik ove udruge. Školovati slijepu osobu poprilično je skupo, ali u udruzi su imali sreću da im je s donacijom izašao u susret Tonči Baće Martinić, hrvatski iseljenik koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, pa su sredstva uplaćena za Marijanino obrazovanje, a nabavljena su i pomagala za druge članove, posebice one najmlađe.
Potpora obitelji
Šjor Tonči je živio u Splitu, pa se u pečalbi preselio u Kaliforniju prije 45 godina i ostao jako vezan uz svoje korijene. Radni vijek je tako proveo kao mehaničar, a kao altruist pomagao je kad je bilo moguće drugima na razne načine. Zadivilo ga je što Amerikanci imaju lijepi običaj pomagati ustanovama koje se skrbe o ljudima u potrebi, pa mu je bilo posve logično da i on svoje mogućnosti usmjeri prema nekome. Odabrao je Split i udrugu slijepih koju vodi njegov rod Ivan Tokić i tako se razvila ova lijepa priča koja je rezultirala Marijaninom diplomom, na čemu su mu iz udruge neizmjerno zahvalni.
- Sretna sam što sam dobila ovu priliku. Odavno mi je bila želja postati turistički vodič, a i moji kod kuće su me gurali da to završim, posebice mama. Diplomirala sam u Zadru španjolski i francuski, za što me vežu lijepe uspomene. Želja mi je još naučiti i portugalski, obnoviti talijanski, a voljela bih biti i usmeni prevoditelj iako je jako teško upasti u tu branšu. Kako radim u Turističkoj zajednici Grada Splita, imam priliku razgovarati na stranim jezicima što me jako veseli.
A Split, jako ga dobro poznajem, pogotovo centar grada i Dioklecijanovu palaču, kao i sve uličice u centru. Odavno sam slagala priče u glavi, čitala i baš bih htjela pružiti jedan drukčiji pogled na grad. Vjerujem da će ljudima to biti zanimljivo.
Plan mi je nabaviti psa vodiča za slijepe osobe preko udruge "Silver", ali sve sam čekala pravi trenutak za to - kaže nam Marianne koja će voditi u turistički obilazak sve one koji to žele, neovisno jesu li videće osobe ili ne.
Hrabra je ovo 26-godišnjakinja koja ne posustaje pred ikakvim preprekama, a one su ionako samo u našim glavama, njezin je čvrsti stav.
Ova mlada djevojka prilično je samostalna u kretanju gradom iako tek ima mali postotak vida od rođenja. Kreće se i bez bijelog štapa, no pas vodič doći će joj kao velika podrška. Rođena je igrom slučaja u Frankfurtu na Majni, ali je djetinjstvo provela u Splitu gdje je završila Turističko-ugostiteljsku školu. Priča nam kako nije imala problema s udžbenicima jer se koristila onim postotkom vida koji ima, tako da nije bila među onom slabovidnom djecom koja muku muče svake školske godine da im stignu školske knjige na brajici.
Knjige pak, pisali smo više puta, stignu ali nerijetko tek kroz drugo polugodište. Stoga su u udruzi preko donacija kupili Brailleov printer kako bi djeci osigurali materijale za školovanje, a roditeljima slijepih učenika olakšalo život jer su oni morali sami pripremati gradivo.
Svijest se promijenila
Kako voli duge šetnje, do posla Marijana ide pješice jer živi nedaleko od centra grada, a barijere joj stvara tek nedostatak zvučnih semafora na gradskim križanjima. Nekad bi mogla koristiti i autobus, ali ni oni nisu prilagođeni slabovidnim osobama.
- Obično se ne vozim autobusim, ali nekad bi dobro došlo, pogotovo ako je vrijeme loše. Bilo bi dobro kada bi autobusi stizali na stanicu i zvukom obznanili koja je to linija. Ovako, ne jednom, ušla sam u krivi autobus, a kad bih pitala kuda vozi putnici bi se čudili da što se ne snađem, pa mlada sam...
Ali moram priznati da se svijest ljudi ipak promijenila. Stvari idu naprijed, društvo postaje osvještenije oko potreba sviju, a ja sam optimistična u svakom slučaju - kaže nam ova nevjerojatno draga djevojka.
No, unatoč infrastrukturnim preprekama kojih je u gradu i previše, ona se ne predaje. Preko Županijske udruge slijepih Split puno se radi i govori oko unaprjeđenja kvalitete života za slabovidne osobe, nabavljaju se literature na brajici, ručna povećala za čitanje, radi se na osposobljavanju članova kako bi bili konkurentni na tržištu rada. Tako je i do Marijane stigla ideja o daljnjem školovanju, te je ispunjena njezina davna želja.
- Iskreno se nadam da će nadolazeća turistička sezona biti povoljna pa ću moći krenuti s vođenjem. Na prvo vođenje odvest ću svoje prijatelje iz udruge. Baš se veselim! - veli ona. Na njezinu prvu turu smo se, naravno, već predbilježili.