Država je odbila isplatiti 4,8 milijuna kuna odštete mađarskim investitorima Zoltanu i Zoltanni Szekely Kerestes jer im je u akciji rušenja bespravno sagrađenih objekata 2006.
srušena zgrada na atraktivnoj lokaciji Popraština na otoku Viru. Iako su se Mađari žalili na to rješenje pozivajući se na odluku Upravnog suda RH iz 1990. kojom niti jedan građevinsko urbanistički inspektor nema zakonske uvjete da vlasniku objekta koji je upisan u zemljišne knjige, koji je legalno ishodio priključke, platio porez – naredi rušenje, žalba im je odbijena a presuda kojim im se odbija odšteta ovih je dana postala pravomoćna.
U sudskom postupku, naime, nije utvrđena odgovornost države jer je rješenje o rušenju, kako je zaključeno, bilo zakonito, a kuća izgrađena bez građevinske i lokacijske dozvole.
"Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženice za štetu koju tužitelji u ovom postupku potražuju, budući je Rješenje kojim je naloženo da uklone bespravno sagrađenu stambenu građevinu zakonito, odnosno da Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva prilikom postupanja na psornoj nekretnini nije povrijedilo niti jednu zakonom propisanu odredbu - navodi se u obrazloženju Marina Grbića, predsjednika Sudskog vijeća Županijskog suda u Zadru koje je potvrdilo presudu Općinskog suda koji je prethodno odbio žalbu Mađara.
Nakon rušenja 121 četvorni metar velike stambene zgrade s dvorištem od 329 četvornih metara u lipnju 2006., Mađari su na ime naknade imovinske štete tražili da im država svakome isplati iznos od 305 tisuća eura u kunskoj protuvrijednosti s kamatom od 2001. godine pa do 2007.godine., kao i po 25 tisuća eura na ime neimovinske štete. Žalbu su podnijeli zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku su istaknuli da je sud u cijelosti propustio izvesti predložene dokaze, izuzev što je kao svjedoka saslušao Kristijana Kapovića koji je u to vrijeme bio načelnik Općine Vir, ak oji je u svom iskazu rekao da je o rušenju objekata na Viru doznao iz medija, te da prostorni plan ni do danas nije donesen, kao i da se za građevinska područja od 1978. godine mogla dobiti građevinska dozvola, ako inspekcije i nisu funkcionirale. U tom je pravcu Kapović na sudu ukazao potrebu saslušanja Ive Gregova, predstojnika županijskog ureda nadležnog za izdavanje građevinske dozvole. Sud je međutim te dokaze odbio ocijenivši ih suvišnim.
Mađari su u žalbi ukazali i na činjenicu da niti jednom odlukom Ustavnog suda RH nije stavljena van snage odluka Upravnog suda RH iz 1990.godine kojom se utvrđuje da niti jedan građevinsko urbanistički inspektor temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora nema zakonske uvjete da vlasniku objekta koji je upisan u zemljišne knnjige, koji je legalno ishodio priključke, platio porez – narediti rušenje. Na žalbu međutim nije odgovoreno.
Sud je u postupku, međutim, utvrdio kako je rješenje o rušenju bilo zakonito, te da Ministarstvo nije povrijedilo niti jednu zakonom propisanu odredbu. Zaključeno je da ni sa čim nije otklonjena tvrdnja Mađara da su kupili zemljište u građevinskoj zoni, kao da ni do danas nisu dobili odluku da se tom njihovom zahtjevu ne može udovoljiti sukladno postavljenim uvjetima. Utvrđeno je i da je kuća bila izgrađena bez građevinske i lokacijske dozvole.
Nakon suđenja u kojem su izgubili pravo na odštetu Mađari su dužni platiti državi i troškove postupka u visini od 55 tisuća kuna.
Kada je 2001., 2002. i 2006. godine izdano 500 rješenja o rušenju kojim su uklonjena 103 objekta, oko dvije tisuće ljudi, vlasnika objekata, okupili su se na prosvjedu ispred općine. Smatrali su se izgranim od države jer im je prethodno država za takve iste objekte izdavala priključke za struju i telefon. U 2012. godini uklonjeno je još 466 objekata. Njih 45 uklonjeno je putem ugovornog izvođača Ministarstva, a ostalo su srušili sami vlasnici.