Zanimljivim pitanjem nas je zaintrigirao vlasnik jednog splitskog ugostiteljskog objekta. Upitao nas je jesmo li primijetili kako već nekoliko zadnjih ljeta, od kada su horde turista "napale" grad pod Marjanom, podosta ljudi osvane na bolovanju.
Ok, kaže on nama, ima njih koji doista opravdano odu zbog niza zdravstvenih razloga, i takvi, veli nam, nisu sporni. Ali problem je s lažnima koji ovamo otvore nesposobnost za rad, a onda masovno u srpnju i kolovozu odlaze u trku za dodatnom zaradom. Kada se ljetna burza rada otvori naraste luda pomama za čistačicama, spremačicama apartmana, soba, vila, jahti, kafića, restorana, jagma za dobavljačima, kuharima, pomoćnim ugostiteljskim osobljem, tihom radnom snagom poturenom pod gomilom restorantskih tanjura.
Sakriveni da ih nitko od kolega s redovnog posla ne vidi, jer oni su za njih na bolovanju, ova masovka tiho i tajno plete li plete, pojačava kunicama kućni proračun. Neki su ljetos i uhvaćeni u spornoj raboti, iskočili su odmah u žižu javnosti, no njihovi slučajevi još nisu, veli, u neupućenoj javnosti stvorili percepciju da je to tek vrh ledenjaka.
‘Krvavi dinar‘
– Svi bi danas tili zaradit koju kunu više, i svi danas traže još jedan posal jer je život postao težak, preskup. Ima toliko puno ljudi koji čim završe svoj pravi posal trče popodne i navečer radit drugi. Par sati, par sati. A ima i ovih lažnjaka koji se prave bolesni od uklještenja živca, a onda u fušu svaki dan letaju s metlom, satima peru tanjure i teće. Ljudi masovno traže dodatnu zaradu. Svako malo mi na vrata lokala neko zakuca tražeći posal barem na tri ure. Od škverana pa nadalje. Preko poznatih se za dodatni rad raspituju i ljudi iz državne uprave, vojske, iz svih zanimanja i branši. Pitaju ima li šta slobodno za radit, bilo šta. Prat će tanjure, gulit kumpir, radit na roštilju, čistit podove, zahode, šta god triba samo da dodatno zarade. Puno je takvog svita, nevolja ih je natirala da se snalaze, da rade sve više i više. Siva zona je postala naša realnost – veli nam jedan splitski ugostitelj.
Ovako, popričali smo s mnogima, ali nitko ne želi s imenom i prezimenom u novine i na portal. Riječ je o poslovima koje rade bez računa, s lovom na ruke, a sve kako bi pojačali kućni budžet. Takvih je danas u Dalmaciji koliko hoćeš.
Ana je iz okolice Splita. Žena je u srednjim godinama, supruga, majka već veće djece. Ujutro radi u privatnoj firmi, oko tri sata dođe kući, pojede ono što za obitelj skuha dan ranije. Presvuče se, kako kaže, u staru robu, sidne u auto i ajmo đaci u čišćenje apartmana, vila, gdje joj poslodavac odredi. Na crno naravno, bez računa, s angažmanom za cijelu sezonu. Lovu dobiva na ruke nakon obavljenog čišćenja. Ovo lito se veli, naznojila kao nikada do sada, vani pakal, u apartmanima pakal. Ima "klime", ali nije je baš preporučljivo paliti jer vlasniku radiš trošak struje. Vlasnik to ne voli. Struja je poskupila ludo. Kada je ugusto, čisti u paru s prijateljicom, ona tada najradije bira zahod. Tu je najmirnija, a i godi joj hladnoća keramike.
– Ko da mi je drago toliko šporkice svaki dan izapirat šta ostave za sobom. A šporkih otisaka na pločicama, u kadi, kamenca u tušu, dlaka, smeća, neuredne da ne kažem posrane školjke, jada. Znaš kako me navečer bole ruke, leđa, noge. Mišići upaljeni, sve se zgrči. Voda dok radim samo iz mene lije, dođe ti da se baciš u onaj bazen, gledaš njega, gleda on tebe. Kući se vraćan oko predvečer, navečer. 80 kuna na sat. Vikendom radim po cili dan. Je li zaradim? Jesan, ali i smršavim jedno pet kila po sezoni – govori nam ona.
Nakit, ukrasi, bauštela
U sezoni se nudi posla kao u priči, toliko da onaj tko kaže da ne može zaraditi koju kunu – laže ko pas. Jer gdje se god okreneš svi nešto traže. I svi dodatno rade. Čuvaju dicu dok su mame na frizuri. Čuvaju starije. Peku kolače za pireve, rođendane, krštenja. Dođu izmjeriti šećer bolesnima. Rade spizu onima koji ne mogu vani. Pišu recenzije po internetu, prevode, čiste, peru, peglaju lancune za turizam ili onima kojima se to samima ne da raditi. Okopavaju vrtle, dižu suhozide, nalivaju vikendima teracu, stavljaju knauf, popravljaju auta, motore, rade na baušteli... Peru čaše u kafićima, vozaju taksije, popravljaju i čiste laptope, uče dicu jezike, školarcima daju repeticije iz matematike, kemije, fizike, dostavljaju pizze, spize... Ljudi kao mravi rade dodatne smjene.
– A ko to ne radi danas još jedan posal? Danas da bi čovik preživija mora radit još jedan posal, a ja sam u traženju i trećeg. Ujutro sam u državnoj firmi, popodne pisuckam za jedan portal, nije velika lova, ali s ovim šta sam dobila do sada platila sam dva skupa liječnička pregleda kod privatnika. Da san čekala u bolnici ne bi došla na red jedno godinu dana. Već godinama ispravljam maturalne i diplomske radove pa i tu nešto zaradim, ali to je jadna, nikakva lova. A lova mi treba, sada štedim za novo auto, mislim polovno auto, a kad ga kupim, ostavljat ću sa strane za penziju. Jer s mojim "pravim" poslom, imat ću nikakvu penziju. Zato radim drugi, a tražim i treći posal. Pa koliko izdržim – veli nam Katija.
Cijela brigada žena i muškaraca proračun pojačava, kredite otplaćuje, režije plaća lovom dobivenom od proizvodnje i prodaje nakita, dekoracija, sapuna, vrećica lavande, ukrasa, plišanaca, suvenira, ručno izrađenog namještaja.... Na udaru su, vele nam, jer ako te na djelu u sivilu uhvati inspekcija, a veliki broj radi bez papira i objavljuje, reklamira se preko društvenih mreža, jadna ti majka.
Jedan nam sugovornik kaže kako dodatnu lovu zaradi kao predsjednik kućnog savjeta. Jest da je na njegovim leđima odgovornost za sve, od vode u podrumu, navale žohara ili puknute žarulje na katu, no s druge strane od para koje dobije na mjesečnoj bazi plati godišnji tehnički pregled, kada treba gume na autu, i ostane za ono što mu iskrsne putem. I ne radi samo to.
Plaćam račune penzionerima
– Radim i usluge u domaćinstvu dodatno, znači pokupim sve račune od starijih u zgradi, svaki mi za to da 30 kuna, nije im puno, a meni 300 kuna. Odem na poštu platim sve te račune, vratim im odreske. I svi zadovoljni. Osim onih koji iza mene čekaju u redu. To je dodatni posal, a nije težak. A vidi šta je kod moje prijateljice. Ona ima doma stariju bolesnu mater. I kada ima situaciju da zbog posla ne može bit s njom, onda plati ženi sto kuna, to se kaže po dolasku, da joj promini pelene, istušira je, pogleda šećer i dade već pripremljenu večeru. To je isto dodatna zarada – kaže nam on.
Ima i onih koji će za dodatni izvor novca šetati pse, otići u veliku spizu ljudima koji su nemoćni za hodanje, ili žive u zgradama na višim katovima bez lifta. Ali ima i onih koje će napisati post pod instagramski profil firme ili restorana.
Kako smo po ovoj temi počeli kopati uvidjeli smo kako svatko poznaje nekoga tko uz svoj pravi posao radi još jedan dodatni. Ivan iz Trilja nam nabraja kako mu prijatelj u slobodno vrijeme stavlja pločice, drugi ima kombi pa prevozi sve – od namještaja do kumpira, prijateljice mu čiste jahte...
– Evo, te žene imaju lipe poslove, ali džaba kad imaš kredite, obveze. Ma znaš li koliko ih radi catering za lokale, ma ko to drugi radi nego oni, pripremaju i slažu sendviče, siku sir i salamu, jaja. Meni je fascinantno to kako su ljudi snalažljivi – poentira Triljanin.