Ne srljajte kao guske u maglu! – rekao je svojedobno lider HSS-a Stjepan Radić u svojoj najčešće citiranoj povijesnoj rečenici.
Ne treba vam guska, čak ni vrčina, slobodno se možete pišati i na ulici – poručuje Hrvatima stotinjak godina kasnije Radićev novodobni „kolega“, aktualni HSS-ov kandidat za gradonačelnika Splita.
„Gradonačelnik piša, jer ovo je veliki grad i treba da zalijemo naše cveće“ – izgovara ponosno u kameru mobitela Siniša Vuco, mokreći u grmlje nasred ulice i rutinski otresajući „pitona“, posve svjestan da ga se snima. U pozadini se čuje reski alkoholni smijeh bivšeg pobjednika reality showa Big Brother, u čijem je društvu Vuco pivom punio tankove i terevenkom se hvalio na društvenim mrežama.
Što nakon svega uopće reći, kakvu poučnu poruku poslati užežin još jednoga „praznika demokracije“ koji unaprijed devalvira tek načelno plemenitu ustavnu ideju građanina "koji slobodno bira i može biti biran"?
Da se HSS-ov kandidat za poteštata unaprijed ponosno piša po gradu kojega bi nakon izbora rado vodio? Hrvati u priličnom postotku možda doista jesu perverzan i mazohistički narod, no „zlatni tuš“ rezerviran je ipak za posebne političke fetišiste.
Da se Stjepan Radić okreće u grobu? I to vjerojatno puno brže nego da se za gradonačelnika drugoga hrvatskog grada kandidirao njegov ljuti dušmanin Puniša Račić.
Ili da kandidatima na aktualnim izborima programi i vizije razvoja više ni u tragovima nisu potrebni, jer su im reality snimke za privlačenje javne pozornosti postale posve dovoljne. Hrvatska politika je ionako postala jedan veliki, perverzni, Big Brother u kojemu se spas uporno iščekuje od budale, a pravda od lažova, lupeža i pokvarenjaka. Pristojnost od kurvi, a altruizam i žrtva od hulje; lucidnost i pismenost od idiota, a kultura i napredak od primitivaca i čobana.
Pišam vam se na izborne liste, i na onoga tko vas je na njih stavio! Potreba da se svisoka, krajnjim prezirom, zalije ruglo od vašega kandidacijskog cvijeća nasušnija je ovoj zemlji nego kiša u Sahari.