U 449 od ukupno 556 općina i gradova u Hrvatskoj u nepunih sedam godina - od travnja 2011. do kraja 2017. godine - zabilježen je ukupni pad broja stanovnika, a u njih čak 105 pad je iznosio 15 ili više posto!
Pokazali su to podaci Državnog zavoda za statistiku koji je procijenio broj stanovnika po općinama i gradovima uzimajući u obzir podatke o prirodnom prirastu, odnosno razlici između umrlih i rođenih u tom periodu, te službene podatke o iseljavanju koji su, prema objektivnim procjenama, kad se radi o iseljavanju u inozemstvo, manji od realnih podataka.
Na razini države najveće postotno smanjenje broja stanovnika doživjele su manje općine, s pretežno staračkim stanovništvom: u Erveniku, Civljanama i Biskupiji, općinama u Šibensko-kninskoj županiji, broj stanovnika smanjio se za oko 40 posto u odnosu na broj zabilježen tijekom Popisa stanovništva 2011. godine.
To su općine u kojima je već 2011. prosječna starost ukupnog stanovništva bila između 55 i 63 godine (prosjek Hrvatske bio je 41,7 godina), u kojima je broj umrlih bio desetak i više puta veći od broja rođenih (u promatranom periodu u Erveniku je, primjerice, rođeno 15 djece, a umrlo je 199 žitelja), a broj iseljenika trostruko veći od broja doseljenika - u spomenuti Ervenik doselila se 131 osoba, a iz njega se iselilo 447 ljudi, od kojih 357 u inozemstvo.
No, broj stanovnika smanjio se i u velikim gradovima. Od četiri najveća, porast je zabilježen samo u Zagrebu, i to skroman - od 1,8 posto stanovnika. Ostala tri hrvatska grada s više od 100.000 stanovnika zabilježila su pad - Split od 3,8 posto, Osijek od 4,5 posto, a Rijeka od 7,4 posto. Među županijskim središtima najveći je pad broja stanovništva pretrpio Vukovar, koji je u promatranom periodu izgubio svakog 6. stanovnika: u Vukovaru je, na temelju podataka za proteklih sedam godina, umiralo dvostruko više ljudi nego što se rađalo djece, a iseljenika je bilo trostruko više nego doseljenika. Posebno je vidljiv val odseljavanja u inozemstvo nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju: 2012. godine iz Vukovara su se u inozemstvo odselila 34 stanovnika, a lani njih 473. I to 473 osobe koje su uredno odjavile boravište i prijavile se u inozemstvo - one koji su otišli bez službene odjave službena statistika ne bilježi.
Od ostalih županijskih središta porast stanovništva zabilježili su samo Dubrovnik (3,6 posto) i Čakovec (2,3 posto). Sisak, Požega i Slavonski Brod izgubili su više od 8 posto stanovnika. Grad s najvećim padom stanovništva je Hrvatska Kostajnica: u njoj je 2011., prema podacima DZS-a, živjelo 2756 stanovnika, a na kraju 2017. njih 712 - 26 posto! - manje. Glina je također ostala bez svakog 4. stanovnika, Knin i Pakrac bez svakog petog, Ilok i Županja bez svakog šestog...
Ukupno gledajući, najlošije stoje Slavonija i zaleđe Dalmacije, dok je najviše onih s porastom stanovnika u općinama Istre, Primorja i na otocima.
Među jedinicama lokalne uprave s najvećim porastom stanovništva prednjači općina Vir, kojoj se stanovništvo u proteklih sedam godina povećalo za više od 800, odnosno za 27 posto.
Takav rast prije svega je posljedica doseljavanja stanovnika, i to pretežno iz drugih dijelova Hrvatske: prema podacima, u promatranim godinama u Vir se doselilo 1745 osoba, a odselilo gotovo upola manje.
Pretpostavlja se da se radi o osobama koje na Viru imaju vikendicu te su promijenile adresu stanovanja zbog nekih od benefita - prirez je, primjerice, 7,5 posto. Iako općina ima niz primamljivih demografskih mjera - vrtić je za svu djecu besplatan, za rođenje prvog djeteta općina daje 7500 kuna, a za svako sljedeće dijete svota se za toliko povećava - prirodni prirast u toj otočnoj općini još je negativan: u 2017. rodilo se 19 djece, a umrlo 28 žitelja.
Grad s najvećim rastom broja stanovnika je Solin, koji pak porast podjednako zahvaljuje i pozitivnom prirodnom prirastu i većem broju doseljenika od iseljenika, koji se mahom doseljavaju iz obližnjeg Splita. Prema podacima DZS-a, u Solinu se od 2011. do kraja 2017. rodilo 2068 djece, dok je umrlo 1220 osoba: Solin je već nekoliko godina među gradovima rekorderima po pozitivnom odnosu rođenih i umrlih. Posljedica je to sve većeg preseljenja mladih obitelji iz Splita u Solin (i neke prigradske općine) zbog jefitinijih stanova i općenito nižih životnih troškova. Unatoč odlasku iz gradskog središta, Split im ostaje dovoljno blizu da su im nadohvat ruke svi benefiti većeg grada. I podaci o doseljavanju u Solin to potvrđuju: u promatranom periodu u taj se grad doselilo 4965 osoba, njih 80-ak posto iz “drugog grada ili općine iste županije”, dok se u istom periodu odselilo nešto više od 3600 osoba. Slična je situacija i u Viškovu, općini nedaleko od Rijeke, te Podstrani pokraj Splita, općinama koje se nalaze među deset općina s najvećim rastom stanovništva, a bilježe pozitivan saldo i u doseljavanju i u prirodnom prirastu.
Zanimljivo je da među gradovima s rastom stanovništva nema Imotskog, koji je redovito zadnjih godina među prva tri grada po pozitivnom prirodnom prirastu. U sedmogodišnjem razdoblju u tom se gradu rodilo 1443 djece, a umrlo 845 osoba. Ipak, ukupno se stanovništvo u istom rzadoblju smanjilo za nešto više od 6 posto - na kraju 2017. godine u Imotskom je živjelo 700-tinjak ljudi manje nego u travnju 2011. godine. Razlog je val iseljavanja, posebno posljednjih godina: samo u zadnje dvije godine u inozemstvo se iz toga grada odselilo 455 osoba.