Jednom se građaninu u ostavinskom postupku iznos javnobilježničke nagrade od gotovo 3400 kuna učinio previsokim, ali kako je javni bilježnik, kao službena osoba, tražio da toliko plati, nije sumnjao u taj zahtjev, nego je otišao do bankomata jer je plaćanje bilo isključivo gotovinom, vratio se i platio.
Kad je došao kući, počeo je provjeravati propise i izvješća o vrijednosti nekretnina u Splitsko-dalmatinskoj županiji i pronašao da bi za predmet ostavine – neobrađeno poljoprivredno zemljište u Omiškoj zagori bez pristupnog puta, površine nešto veće od 1600 četvornih metara – trebao u ostavinskom postupku platiti javnobilježničku nagradu od samo 150 kuna plus PDV. Nazvao je javnog bilježnika, koji mu je odgovorio da nemaju o čemu razgovarati jer javnobilježnička nagrada iznosi toliko, gotovo 3400 kuna.
Priča tu nije stala, nasljednik tog neobrađenog poljoprivrednog zemljišta na 40 katastarskih čestica, s 20-ak posjedovnih listova u izvanknjižnom vlasništvu, uložio je prigovor javnom bilježniku, a potom se počeo obraćati institucijama, ali zadovoljštinu nije dobio, samo je izgubio vrijeme i živce ukazujući na nepoštenu praksu.
A sudeći po obraćanju građana potrošačkim udrugama kad se radi o ostavinskim postupcima, njegov primjer nije usamljen. Ljudi ne znaju – niti ih javni bilježnik uputi u to – da se na ostavinskom ročištu treba spomenuti tržišna vrijednost i da se prema toj vrijednosti obračunava javnobilježnička nagrada.
– Ljudi se uglavnom žale na visinu naknade za naslijeđenu nekretninu, koja je uvijek 3000 kuna bez obzira na stvarnu tržišnu vrijednost. Poseban je slučaj kad nasljednici nemaju tih 3000 kuna i zbog toga se ostavinski postupak ne može dovršiti – kaže nam Iskra Maras Jelavić, pravna savjetnica udruge "Splitski potrošač", dodajući kako im tada savjetuje da upute prigovor na postupak o kojima ovisi neko njihovo pravo (veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, je li se neka osoba odrekla nasljedstva) ili o sastavu ostavine. U tom slučaju, kaže pravna savjetnica, javni bilježnik predmet uputi na sud, koji vodi ostavinski postupak bez plaćanja naknade, osim troška presude.
Javnobilježničke nagrade u ostavinskim postupcima regulirane su Pravilnikom o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku (NN 135/2003). Kako navode u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori (HJK), taj je trošak jedan, bez obzira na to koliko ima ročišta i nasljednika.
– Vrijednost ostavine, radi određivanja nagrade, određuje se po slobodnoj ocjeni, na temelju izjava nasljednika, podataka utvrđenih u postupku i podataka koje su nasljednici podnijeli. Po potrebi, javni bilježnik može, po odredbama o procjeni ostavine radi razreza poreza na nasljedstvo, odrediti da procjenu obavi vještak na trošak nasljednika. Vrijednost čiste ostavine radi naplate nagrade utvrđuje se prema vrijednosti koju ostavina ima u vrijeme procjene. Pri utvrđivanju vrijednosti čiste ostavine radi određivanja nagrade, odbit će se ostaviteljevi dugovi, troškovi pokopa ostavitelja, legati i drugi tereti, troškovi popisa i procjene ostavine i drugi troškovi – odgovorili su na naš upit u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori.
Pitali smo i treba li javni bilježnik usuglasiti vrijednost ostavine na ostavinskom postupku s nasljednicima i objasniti im kako se obračunava javnobilježnička nagrada, a u HJK-u na to kažu kako se vrijednost ostavine, radi određivanja nagrade, određuje po slobodnoj ocjeni, na temelju izjava nasljednika, podataka utvrđenih u postupku i podataka koje su nasljednici podnijeli.
Što se tiče nadzora, kako se naplata ovih usluga ne bi zloupotrijebila i mogućih sankcija u takvim slučajevima, u HJK-u kažu da nadzor nad radom javnih bilježnika u ostavinskom postupku obavljaju općinski sudovi, s obzirom na to da se radi o povjerenim poslovima, dok općenito nadzor nad javnim bilježnicima provode Hrvatska javnobilježnička komora i Ministarstvo pravosuđa.
U Ministarstvu pravosuđa reći će kako stranka u ostavinskom postupku prije svega ima pravo svojim aktivnim sudjelovanjem utjecati na utvrđivanje vrijednosti ostavinske imovine, o čemu ovisi odmjeravanje visine javnobilježničke nagrade. Također može prigovoriti na to i zatražiti od zakonom određenog suda, na području kojega je sjedište javnog bilježnika, da odmjeri visinu nagrade, odnosno naknade troškova.
– U slučaju da stranka ne iskoristi navedenu mogućnost, zaštitu svojih prava može ostvarivati tužbom pred redovnim sudom. Ako se u tom postupku utvrdi da je javni bilježnik zaračunao nagradu protivno javnobilježničkoj tarifi i tražio veću, to bi bio i stegovni prijestup, kažnjiv prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu (članak 147.) – kažu u Ministarstvu.
I tako je na papiru sve posloženo, ali u praksi je drugačije, barem sudeći po primjerima građana koji prigovaraju na visinu javnobilježničkih nagrada. U primjeru nasljednika neobrađenog izvanknjižnog poljoprivrednog zemljišta, čije čestice više u stvarnosti ni ne postoje, u ostavinskom postupku vođenom u gradu na ušću Cetine, prigovor javnom bilježniku naišao je na zid, dok mu je na Općinskom sudu rečeno da nemaju ovlasti odmjeravati javnobilježničku nagradu.
A sve što je tražio bilo je ukazati na činjenicu da je vrijednost naslijeđenog zemljišta prema tržišnim cijenama između jedan i pet eura po četvornome metru, što po srednjoj vrijednosti iznosi ukupno oko 30.000 kuna, za što se zaračunava nagrada od 150 kuna plus PDV, a ne gotovo 3400 kuna, koliko je javni bilježnik odredio, ističući u svojem naknadnom službenom dopisu objašnjenja kako je toliku javnobilježničku nagradu izračunao – jer je cijena takvog zemljišta 50-100 eura po četvornome metru.