StoryEditorOCM
RegionalNOVI USPJEH NAŠEG PROIZVOĐAČA MASLINOVA ULJA KOJI IZVEZE GOTOVO SVE ŠTO PROIZVEDE

Iz male općine je krenuo u suradnju sa Kinom! „Nije mi jasno zašto su kod nas napušteni nasadi smokava, rogača, badema...!“

Piše Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik
28. listopada 2018. - 13:05
Ivana Najev i Ivica Miljak

Tvrtka Bilaja ima najveće proizvodne kapacitete maslinovog ulja u Hrvatskoj. U dva proizvodna pogona, kako tvrdi njezin suvlasnik i direktor Ivica Miljak, najviše preradi i najviše otkupi maslinovog ulja u Hrvatskoj. Uljare odnosno pogoni nalaze se na dvije lokacije u općini Marina. Prvi je pogon otvoren 2003. u mjestu Najevi, a drugi pogon koji ima dvije proizvodne linije otvoren je 2007. u Svincima. Uljara u Najevima ima kapacitet prerade četiri tone na sat, dok pogon u Svincima ima dvostruko veći kapacitet prerade, osam tona na sat. Sedam metara ispod zemlje u pogonu u Najevima nalazi se podrumsko skladište u kojem je ulje u inoks bačvama i hermetički je zatvoreno. Tako da maslinovo ulje odležava na postojanoj temperaturi i u tami, što je važno za održavanje njegove kvalitete.

“Imamo plan kupiti još opreme i strojeva kako bismo u pogonu u Najevima mogli prerađivati oko šest tona ploda masline na sat. Naše su uljare legalizirane i imamo svu potrebnu dokumentaciju tako da se možemo natjecati za sredstva iz fondova Europske unije. Zbog potrebe za brzom preradom nužnost je povećanja kapaciteta. Dakle, ne samo da je Bilaja najveći prerađivač i otkupljivač maslinovog ulja u Hrvatskoj, usuđujem se reći da mi najviše izvornog hrvatskog maslinovog ulja plasiramo na tržište”, kaže Miljak.

Miljak dodaje da je ovo jedna od lošijih maslinarskih godina. “Smrzavanje maslina krajem ožujka je napravilo elementarnu nepogodu. To je rezultiralo time da sam svojih 570 stabala masline otpilio pri zemlji i morat ćemo čekati opet nekoliko godina da dođu na rod. Inače imamo 1600 stabala maslina”, kaže Miljak.

U Bilaji dosta ulja otkupe jer mali maslinari koji nemaju novca za preradu plaćaju u maslinovu ulju. Tako u Bilaji uz neke viškove otkupe oko 30 do 40 tona maslinova ulja.

Prošle su godine u Bilajinim pogonima preradili oko 2500 tone ploda masline, a nekada su znali prerađivati i 6000 tona. Tri posljednje godine jako su loše po urodu, a takva je i ova. Ove godine u Bilaji će biti zadovoljni ako prerade 1500 tona ploda.

“Nažalost, posljednjih nekoliko godina imali smo jako loše godine, ali zato zaboravljamo da je prije toga bilo deset izvrsnih godina. Ovo je posao koji ovisi o prirodi i ponovno će doći odlične godine. Ove godine prerada počinje nešto ranije od prosjeka. Dosta ćemo imati partnera iz zadarskog i šibenskog zaleđa jer su tamo dobro rodile masline. Zbog velikih kapaciteta prerade mi možemo napraviti tako da se kod nas ne čeka red na preradu. Dobijete termin i odmah ste na redu, što je jako važno u preradi ploda masline.To je jedna od naših prednosti jer mi po plod dolazimo kamionom. Dakle, organiziramo čak i prijevoz ako je potrebno”, kaže Miljak.

Općina Marina, kako kaže Miljak, najmaslinarskija je općina u Hrvatskoj. Prijavljeno je oko milijun stabala maslina, a u Bilaji procjenjuju da ih ima dvostruko više. Na području općine Marina zasađena je uglavnom autohtona sorta oblica. Ima nešto lastovke i talijanskih sorti, ali je oblica najzastupljenija.

Miljak smatra da se maslinarstvo kao posao isplati ako je godina rodna, a ako nije, onda se, naravno, ne isplati. Što se tiče investicija u uljare, to je, kako kaže, ipak donekle rizičan posao jer je konkurencija velika, a morate dobro raditi i angažirati se da bi vam se investicija vratila.

“Mi smo do sada investirali oko osam milijuna eura, i to je iznos koji je teško vratiti u kratkom roku. Ovo je posao na duge staze. Nije ovo predvidljiv posao da možete mirno planirati. Moja je sreća što nam se bliži kraj otplate kredita. Ovo je veliki posao i zalogaj. Druga je stvar ako dobijete sredstva iz EU fondova. Zato mislim da Ministarstvo poljoprivrede ne bi trebalo poticati podizanje novih pogona za preradu maslina. U Hrvatskoj ima gotovo 170 uljara i sve su ravnomjerno raspoređene. Bolje bi bilo da se potiče zamjena zastarjelih postrojenja ili uređenje prostora za degustaciju. Dobro bi bilo stare uljare zamijeniti novim modernim pogonom. Bolje je ulagati u neke druge stvari, a ne bi bilo loše ulagati u strojeve koji mogu kultivirati krš i pretvarati ga u plantaže smokava, maslina... Tako bi se ljudi zaposlili i ne bi odlazili iz Hrvatske”, objašnjava direktor Bilaje.

U Dalmaciji je osim vinogradarstva, kaže Miljak, ostalo samo maslinarstvo. “Nije mi jasno zašto su napušteni nasadi smokava, rogača, badema... Jedino maslinarstvo prati težaka. I to nije zasluga nikakvih institucija, nego uljare koja prerađuje plod i plaća otkup ulja maslinaru na vrijeme. Ako zatežete s plaćanjem, onda uništavate maslinara. Kada ste uredni i plaćate na vrijeme, onda dobivate i nove partnere. Mi imamo oko 5000 partnera čije ulje otkupljujemo i prerađujemo plod masline. Jako je važno da mu uredno isplaćujete ulje, i to da ga isplaćujete u novcu, a ne u repromaterijalu. Kod nas je otkupna cijena 55 kuna po litri. Kada dodate PDV dobijete cijenu samo ulja, a gdje je još boca, čep, skladištenje, transport, distribucija... Sve to utječe na krajnju cijenu. Međutim, hrvatska ulja nemaju problema s prodajom jer su visokokvalitetna. Naša su ulja među pet najboljih u svijetu po kvaliteti. U Hrvatskoj se gotovo sve radi ručno i proizvodnja maslinovog ulja je organska”, objašnjava Miljak.

Bilaja, kako nam kaže njezin suvlasnik i direktor, nije član nikakve udruge i ne sudjeluje u dogovaranju cijene prerade ulja.

“Imamo individualan pristup svakom našem partneru. Mi imamo i ideje na koji se način mogu nastaviti obrađivati maslinici kojima prijeti zapuštanje, jer se maslinarstvom, nažalost, bavi u najvećem dijelu stanovništvo starije životne dobi. Dosta ljudi pred mirovinu podiže maslinike kako bi se kada odu u mirovinu bavili maslinarstvom. Kada bi se mlađi ljudi masovnije bavili ovim poslom, to bi onda bio pravi smjer. To bi bio posao. U ovom se poslu čitava aktivnost vodi oko uljare. Uljare su pokretači aktivnosti. Maslinarima treba izlaziti u susret kako bi svi bili zadovoljni, jer ni uljare ne mogu poslovati ako nema maslinara. Koliko god Hrvatska proizvede maslinovog ulja i ma koliko bila rodna godina, jedva zadovoljimo polovicu naših potreba. Istina, dosta je i sivog tržišta. Sivo tržište maslinovog ulja nije samo naša specifičnost nego je to općenita pojava”, kaže Martin Kilić, poslovođa u Uljari Bilaja.

U uljari Bilaja godinama je Zvijezda otkupljivala ekstradjevičansko maslinovo ulje, a ove godine zbog lošeg uroda vjerojatno ga neće tu otkupljivati.

Bilaja ima i vlastitu robnu marku ekstradjevičanskog maslinovog ulja Benedicta Terra Dalmatia. Radi se o ekstradjevičanskom ulju koje ima zaštićen naziv i dizajn te se, prema riječima Ivice Miljka, uglavnom plasira na europsko i kinesko tržište.

U Hrvatskoj ga plasiraju kroz specijalizirane trgovine odnosno suvenirnice, a kako otkriva Ivica Miljak, više od 200 hrvatskih restorana u ponudi ima ulje Benedicta Terra Dalmatia.

“Mi smo uglavnom orijentirani na izvoz. Iako naša ambalaža izgleda kao da je od kamena, ona je keramička jer u keramičkoj posudi ulje ne mijenja svojstva. Upravo pregovaramo s kineskom filmskom industrijom oko plasmana Benedicta Terra Dalmatia. Traže oko 200 tisuća boca. Mi imamo pakiranja od pola litre, 0,25 i 0,75 litara. Sve što pakiramo, osim nešto malo na domaćem tržištu, plasiramo vani. Vani se uredno plaća i dobijemo odgovarajuću cijenu, a to je uvjet stabilnog poslovanja. U SAD smo imali dva izvoza, ali oni traže prevelike količine. Da bih dočarao koliko je to, mogu reći samo da je njima 100 tisuća litara smiješna količina. Tolike količine mi bismo im mogli osigurati jedino tako da uvozimo maslinovo ulje, recimo, iz Italije, Grčke, Španjolske pa ga miješamo s našim. A mi to ne želimo. Kada bismo tako radili, onda bismo ušli u segment koji za nas nije prihvatljiv i koji donosi niz pogrešnih pristupa. Dugoročno je takav pristup neodrživ. Mi smo se odlučili samo na to da radimo s domaćim uljem i smatramo da je to dugoročno ispravan pristup. Meni je najvažnije da nismo dužni maslinarima ni državi. Istina, ovo je težak i mukotrpan posao, ali mi iz Bilaje ga volimo”, ističe Miljak.

U Bilaji je tijekom cijele godine zaposleno troje ljudi, a za vrijeme prerade oko 30 radnika.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

25. studeni 2024 06:17