Pripadnici HGSS-a iz Gospića danas su spasili obitelj stranih državljana koja je zapela na Velebitu. Naravno, Velebit u prosincu nije baš idealan za zaglaviti, promrzli jadni ljudi izgubili su se na cesti koju ne koriste ni lokalci u ovo doba godine i u silnoj muci odlučili su nazvati 112 kako bi ih netko izvukao iz dubokog snijega.
Naravno, odmah je uskočila u pomoć Hrvatska gorska služba spašavanja, a kada su upitale strance gdje su se uputili tijekom 'snježnog armagedona', oni su im odgovorili u - Albaniju. Očito je navigacija pronašla najbliži put, ali ne i najprohodniji.
U svakom slučaju, HGSS-ovi su ispričali što se jutros događalo na Velebitu.
- Malo akcije, mi bi čak u šali rekli čisto da se ne utare blagdanski običaj... Ali ova akcija naizgled jednostavna, za mnoge glupa, reći će neki niste trebali ići, tko im je kriv, treba im naplatiti ili treba ih kazniti... Ali nije ova kao niti svaka druga priča kada se dogodi neka nezgoda tako jednostavna i crno bijela - započeli su svoju priči HGSS-ovi iz Gospića.
- Jutros smo dobili poziv od ŽC 112, a s druge strane bio je uplašen glas stranog državljanina koji kaže da je zaglavio u snijegu na cesti preko Velebita te da su s njim u vozilu još četiri člana obitelji od kojih jedno dijete te da nisu ozlijeđeni, ali da im je hladno jer se pokušavaj izvući već duže vrijeme, ali bez uspjeha.... Zbog olujnog vjetra danas su zatvorene mnoge ceste pa tako i A1 na standardnoj dionici pa su iz tog razloga morali napustiti A1 i pri tome navigacija ih je navela majstorskom cestom preko Malog Alana, koja ima status županijske ceste dalje prema jugu.... Krajnji cilj Albanija.
Naravno, to je bila nemoguća misija.
- Naravno, ova cesta u zimskim uvjetima se ne čisti i najčešće nije prohodna, ima čak i prometni znak zabrane prometovanja u zimskom periodu. Ali tragovi nekog vozila od ranije i auto navigacija vode te, vuku naprijed, i sve tako dok shvatiš da dalje baš i ne ide, ali obično tada već bude kasno. Tako je bilo i ovaj put.... I što sad?? Otkantati poziv kao možda netko drugi, reći im sami ste krivi, izvlačite se sami ili preusmjeriti poziv na nekog trećeg, ili ipak spremiti se i izaći u akciju i upotrijebiti svoje stručno znanje i opremu koju posjedujemo i riješiti ovu situaciju. Mi tu nemamo dileme niti sekunde razmišljanja, za nekoliko minuta smo spremni sa svom potrebnom opremom i krećemo u akciju. Vozilo kada zaglavi u snijegu, putnici možda trenutno nisu ugroženi ili ozlijeđeni, ali nakon nekoliko sati pokušavanja da se izvuku, ali bez uspjeha, počinje se javljati strah, panika, pothlađenost, iracionalnost, iscrpljenost, dehidracija, više tehničkih problema na vozilu i najčešće donošenje krive konačne odluke a to je napuštanje vozila...
- Vratimo se na početak priče s pet stranih državljana, jedno dijete, neozlijeđeni i neugroženi životno..... Ali, s obzirom na to da su svi bez adekvatne opreme, nepoznat teren, zimski vrlo surovi uvjeti i za najspremnije, iz sata u sat RIZIK da bi ovo postala prava drama i teško spašavanje, uz vrlo vjerojatno teške ozljede, a moguće i žrtve bio je velik. ZATO smo mi tu, zato se educiramo, zato se opremamo, zato nas financiraju RH i JLRS jer znamo prepoznati trenutak kada nekom izgleda da opasnosti nema, mi je prepoznajemo, donosimo ODLUKU i krećemo, jer u suprotnom bilo bi KASNO za sve. Možda će sutra tako neku ili sličnu glupost napraviti naš otac, djed, sin, kćer ili prijatelj i onda nećemo reći tko im je kriv, neka se izvlače sami itd.... I nemojmo, budimo LJUDI i pomozimo svatko tamo gdje i kome zatreba na svoj način i u okviru svojih znanja i sposobnosti. I mi smo isto samo ljudi koji se konstantno educiramo, treniramo i opremamo i odabrali smo ovaj poziv, potpuno besplatno jer SPAŠAVANJE JE NAŠA MISIJA. A ljudski ŽIVOT nema cijenu - napisali su iz HGSS-a uz dodatak da su akteri ove priče napravili prekršaj, ali imaju pravo na spašavanje. Koje će im, naravno, HGSS, uvijek pružiti.
