Čuvaj eure, vadi kune, brzo će im doći sudnji dan, zato su danas, na prvi dan nove, na prvi od kada smo dobili novu službenu valutu, tekli iz ruku kao da smo svi preko noći postali novopečeni tajkuni.
Gdje god se okreneš svi o euru pričaju, a kunu iz džepa vade, a nekako u svim tim ćakulama na nju baš sa sentimentom gledaju. Ma fali ona već i prije nego što je iz takujina nepovratno otišla.
I nije narodu žao toliko što euro mora zamijeniti kunom, nego im je teško preračunavati jedno u drugo. Viša je to matematika, ljudi moji.
Ode penzija u stotice
– Mene muči šta mi je lipše zvučala penzija u tisućama kuna, nego sada u stotinama eura. Onamo tri nule, a ovde sad odjednom dvi. A šta‘š, moraš iskoristit sve šta ti je ostalo, vade se srebrne i žute lipice, one šta smo za sriću ostavljali.
Vučem ih iz onih boca od krastavaca, iz zadnjih žepa reba, iz jaketa, znaš ono kad ti pukne fudra pa se sitna lova zavuče unutra i zvoca. Eto ti ga, treća valuta stigla, je l‘ to bogu za plakat. Star san ka opanak kad san i to doživija – govori nam umirovljenik Petar.
Riva čista kao suza, svaka čast "Čistoći", u nedjeljno se rano jutro počela puniti kao šipak. To je bila klasična masovka, sa svih strana stizale su kolone dice, mama, dida i baba, svi lijepo uparađeni, s tendencijom hvatanja praznog stola. Što je na dan hrvatskog ulaska u Schengen bila nemoguća misija. Na sve strane se jelo, pilo, kafenisalo, tamanile su se kokice, fritule, palačinke, topli sendviči, pizze, bureci, mili brate kuha li netko 1. siječnja 2023. što za nedjeljni ručak u ovom gradu.
U igri će očito biti podgrijane sarme i ostala postblagdanska čudesa. Svi se smiju, svi jedni drugima žele puno zdravlja i sriće. Inflacija i kriza ostavljene su za prvu južinu, šteta je na ovako lipi dan, pravo proljetni pričati o jadima i tugama. Ajmo mi o eurima i kunama.
– Svaki je početak težak dok se čovik ne navikne, pa će bit i ovaj. Čekaj polako, pravi si Vlaj, a Šore si fetivi, šta to govoriš. Mi svaki dan počinjemo nešto u ovoj državu, i ma di je to dobro, kakvi dobro, u 30 godina tri novca smo prominili, sve naopako, bože sačuvaj.
Ma, čekaj, moramo se priviknit, polako ćemo, evo imamo ove kesice s 13 euri, ali ćemo do 14. ovog miseca potrošit ovo šta nam je od kuna ostalo. Ma, sve je ovo totalna anarhija, nema nam pomoći. Je, još kad vidiš kako će nam bit teško, bit će skupo.
Čekaj stani, a di je marčapija, opet će je bit, najveću korist izvuku lupeži trgovci. Gledaj kako je Riva puna, a di neće kad niko ništa u ovoj zemlji ne radi – bujica je to misli tri splitska Vlaja kako se zovu između sebe, pardon tri splitska fetiva, Ivana Šore, Nenada Gabrića i Vjačeslava Križevića.
Zarada od Seve bolja nego za Ultru
Vojko V. i Severina su samo desetak sati prije prvih kavica na Rivi napravili čudesa. Šuškaju nam konobari kako takvog dobrog pazarenja ma ni za Ultru imali nisu.
O, kako su zadovoljni da samo znate, pilo se i jelo u novogodišnjoj noći sve u šesnaest, natukle su se blagajne lovom. Otkrivaju nam kako domaći svit ipak još za eurom baš i posegnuo nije. Narod konobarima kunu, oni njemu vraćaju eurom. Ali ne teku ni euri kao nabujala rijeka, posebno kada se dvije kave plaćaju novčanicom od 200 kuna. Kako namaći toliko nove nam valute?
– Nikako. Dok imamo eura vraćamo eure, a kada euri nestanu onda i mi uzvraćamo kunom. Nema se toliko eura u blagajni, treba nam malo vrimena. Narod još s kunama živi, triba i njemu koji dan da se oboruža – kažu nam konobari.
Tako je i na kućicama, kaže nam jedna od pekačica slatkarije kako su se do podne samo dva stranca i dikoji domaći eurima snabdjeli. Pa ona vraća eure dok može.
Ispod banka pogledava kafiće preko puta i kaže kako su u noć nabili nove, više cijene. Evo, prije dva dana kava je za kunu i 80 lipa bila jeftinija od one od 1. siječnja. Kurbin pir je započeo, viče nam prolaznik koji je čuo priču, a pridružuje se i splitski pečalbar iz Srbije koji veli kako ga je kava na Rivi u nedjelju strefila s dva eura.
– Skočila malo manje do dvije kune u jedan dan. Nisu mi imali šta vratiti jer sam se dobro pripremio, imao sam u cent. Ali da ste s ovim eurom nahebali, e bogme jeste – veli on.
Brzo ćemo vidjeti je li prorok ili nije. Sutra je novi dan. A dok dođe, Ivan Bura čuva utoplo kesicu s euro kovanicama, a susid mu s klupe veli kako je lako za eure, nego je teško za kune.
Jer ako ih nema, a kako ćeš ih eurima zamijeniti. A opet, veli susid, jesmo li ih tili, pa ako jesmo šta se onda bunimo, Našli smo i Marka Karačića koji se novom valuticom najbolje oboružao, i za njih spremio euro novčanik. Sve je kod njega po PS-u, ima i aplikacija koja mu računa sve promjene pri transakcijama. Sve je na svome mjestu, fali samo nedjeljnih kupaca.
– Ili su se dobro istrošili, ili se nisu pripremili, ili su još mamurni od dočeka – veli Marko.
Ma, sve će bit dobro
Svijet na Rivu samo nadolazi, u Marmontovoj je red pred pekarom kao da će nastupiti biblijska glad. Ljiljana Radan nam otkriva kako je šest puta u poštu išla kupiti paketić s eurima, i svaki puta nisu imali zalihe. Joško Elezović i žena mu Dijana pričaju da su kune ostavili još samo za kave za ova dva dana, a onda na red dolazi otvaranje čarape i vađenje onoga što su u njoj čuvali za novo nam doba. U "ST bureku" na kune uzvraćaju eurima, vraćamo se opet na Rivu, a ona još punija svijetom. Hoće li puknuti od toliko dobre energije?
– E, kako ne. Ko je od sriće puka. Sve je dobro. Sve će bit dobro. Kvragu i novci, i ko ih je izmislija. Amo mi popit kavu na ovako lipi dan – splitsko je stanje uma na prvi nam dan nove. Ništa nas iznenaditi ne može.